UMRO JE VIŠE GLADAN NEGO SIT: Ovako se Čkalja zahvalio na nagradi za životno djelo
Miodrag Petrović Čkalja je u svom poslednjem govoru rekao: “Hvala Srbijo, pustili ste me da glođem koske”.
Neko je davne 1987. zapisao: “Mi možemo da nemamo mnogo stvari – jer imamo Čkalju. Oni koji nemaju Čkalju, moraju da imaju sve ostalo”. Miodraga Petrovića Čkalju smo izgubili. Pustili smo ga da umre u bijedi.
Žalio se kako ga muči samoća. Napušten od kolega, gledajući kako mu prijatelji jedan po jedan umiru, Čkaljin čuveni osmijeh počeo je da blijedi. On je dobio nagradu za životno djelo “Car Konstantin”, u govoru je rekao ono što smo odavno zaboravili. Dugo je živio kao da je sahranjen.
– Da sam u Americi, i da sam primio ovako veliku nagradu zahvalio bih se, prvo, svojoj ženi, pa djeci, pa tašti, zatim producentu i reditelju. Ali, pošto sam, srećom, u svojoj dragoj zemlji Srbiji, zahvaljujem se, prvo, svom šefu samoposluge što mi, ponekad, odvoji penzionersku kosku, pa komšinici u baraci koja mi ostavi mlijeko ispod tezge, pa mom poštaru koji mi uvijek, na vrijeme sa zakašnjenjem, donese penziju. Da nije bilo njih, ne bih bio ovdje”, otkrio je tada glumac.
(blic.rs)