PRIČA O PODGORIČKOM TRABANTU: Kad moja djevojka i ja “zapalimo” kroz Platije, svi nas pozdravljaju! (FOTO/VIDEO)
Trabant Podgoričanina Vuka Vujisića ne može ostati nezapažen. Kada ova “ljuta mašina”, koja je pregazila pola vijeka, protutnji podgoričkim ulicama, svi se okreću i – smiješe. Oni stariji se nostalgično prisjećaju svoje mladosti, a mlađi se čude “čudu neviđenom”! Ovaj “trabant” je prošao dug put od Mađara Zoltana, preko putovanja vozom do Bara, pa onda gotovo jednogodišnje reparacije! Danas ovaj auto od 600 kubika i sa dva cilindra “leti” kroz Platije ili cetinjskim krivinama – bez problema.
Za novac koji je uložio u njega… mogao je jednostavno kupiti dobar polovan automobil. Ovaj nesvakidašnji mladić ne samo da ne žali, nego poručuje da kroz sve – ponovo prošao!
-Još kao mali volio sam da se vozim u tatinom vojnom terencu ,,Fiat 1107 “zvanog ,,kampanjola” To je bilo prvo vozilo u koje sam sjeo i prve korake vožnje sam naučio baš u tom automobilu. Otac ga je kupio od vojske i restaurirao ga uprkos neslaganju porodice, tada baš i nije bilo popularno restaurirati stara vozila ili kako se to i danas kaže popularno- tranje.
Mogao sam da biram za 18 rođendan da li ću da idem na eskurziju ili da licitiram kod vojske stariji tip “kampanjole Zastavu AR 55,” koja mi se sviđala i koju sam želio da restauriram. I, naravno, ekskurizija je otpala, toliko sam želio to auto. Odabrao sam AR55 , međutim licitacija nije prošla, a taj automobil sa papirima teško se mogao nabaviti u Crnoj Gori, priča Vuk.
Vuk, međutim, nije imao mira. Tragao je po oglasima za nekim oldtajmerom koji bi restaruriao i tako je naletio na “Trabant 601”. Počeo je da se raspituje i doznao da je to auto često predmet šale, ali da ima i mnoge “vrline”.
-Njegova nevjerovatna jednostavnost i izgled koji se nisu mijenjali jos od šezdesetih godina pa sve do devedestih kada je padom Berlinskog zida brzo propala i ta istočnonjemačka fabrika, su me privukli i prakticno sam se zaljubio u to auto kojeg u Kusturičinim filmovima jedu svinje. Tražio sam i tražio i odlućio da odem u Srbiju da kupim automobil kojeg je Mđjar Zoltan cijenio 350 eura iako je bio registrovan i izgledao makar spolja kao nov. Dogovor je pao da ga on dovede vozom do Bara pa onda da zajedno sa Trabantom dođemo do Podgorice.
Restauracija je trajala skoro godinu i to je priča za sebe. Bilo je tu uspona i padova, putovanja za Beograd kako bi kupili neke djelove, bilo je tu svega i svačega, ali uz pomoć prijatelja, porodice, djevojke i komšija, koji su mi mnogo pomogli nekako sam se primakao kraju.
Registrovao sam ga uz velike poteškoće, čekao sam tablice dugo pošto se u MUP-u zagubio predmet i potkrala greska ali posle više od mjesec dana čekanja dobio sam tablice i odmah krenuo na put za Tivat, pa dan kasnije i za Berane da isprobamo ja i moja djevojka našeg Trabija dvocilindrasa. Ne mogu opisati kako smo prijatno bili iznenađeni povoznošću i mogućnostima koje pruža taj mali autić sa još manjim motorom! Dok smo se vozili nailazili smo na osmjehe i poglede ljudi koji sa oduševljenjem i nevjericom gledaju starog Trabija kako piči cetinjskim stranama i kanjonom Morače bez problema.
– Na kraju, prezadovoljan sam i ponsan učinjenim ostalo je još da istapaciram sjedista i zaokružim investicije u njega koje dostigle, za mnoge a i za mene ogromnih 2000 eura, plus potrošeno moje vrijeme, kojeg srećom, kao i mnogi u Crnoj Gori imam na pretek – šali se Vuk i dodaje da je Trabant “pojeo” i dragocjeno vrijeme njegovih komšija i prijatelja koji su uvjek rado pristizali u pomoć.
Congratulations on having one of the most sophisticated blogs Ive come across in some time! Its just incredible how much you can take away from something simply because of how visually beautiful it is. Youve put together a great blog space –great graphics, videos, layout. This is definitely a must-see blog!