Vujović: Ne plašimo se Francuza
Kada je u maju 2015. izabrao koju reprezentaciju će voditi, tugovali su hrvatski, sprski, makedonski i crnogorski ljubitelji rukometa, jer su se nadali da će baš on sjesti na klupu njihove selekcije.
Tada je njegov Zagreb bio bum evropskog rukometa, jer su pred njim padali velikani Barselona, Pari Sen Žermen, u osmini finala Lige šampiona i KIF Kolding, a za „Arenu Zagreb” se, kao nekada za Dom sportova, tražila karta više… Ugrabio ga je Rukometni savez Slovenije, a Veselin Vujović je još jednom dokazao da je trener za velika djela. Sa momcima za koje je malo ko čuo, Vuja je stigao do polufinala 25. Svjetskog prvenstva. Njegov tim je u osmini finala izbacio Rusiju, u četvrtfinalu potpuno nadigrao Katar, a večeras (20.45) će u pariskom „Bersiju” udariti na najveći svjetski tim, domaću Francusku.
Slovenci su iznenađujuće u polufinalu, ali to ne zadovoljava jednog od najboljih rukometaša svih vremena.
“Opšta euforija je u Sloveniji i u regionu zbog našeg uspjeha, ali Katar i Rusija nisu velikani svjetskog rukometa da bismo nešto slavili. Nakon četvrtfinala sam pitao momke da li se sjećaju ko je bio četvrti na Olimpijskim igrama. Mnogi nisu znali. To što smo među četiri ništa ne znači, samo se pobjednici pamte. Otkada sam selektor Slovenije naučio sam igrače da se ne zadovoljavaju malim stvarima, već da uvijek ciljaju na najveće”, poručio je Vujović na početku razgovora za „Vijesti”.
Pred četvrtfinale sa Katarom, Vujović je pokušao da skine teret sa leđa svojih izabranika i govorio da ne bi bio neuspjeh da izgube, te da je samo važno da ne dozvole da ih pritisak „slomi”. Slovenci su ušli opušteno u meč i razbili aktuelnog vicešampiona svijeta.
“Iskreno, nisam očekivao da ćemo tako lako pobijediti, dok su u reprezentaciji Katara bili 100 odsto ubijeđeni da će nas savladati. Izbacili su evropskog prvaka Njemačku i mora da su pomislili ‘ma ko je ta Slovenija’. Ali, od starta smo počeli da igramo lako, da dajemo golove iz kontri i pojavila se pukotina u tom njihovom samopouzdanju. Dovoljno je reći da nijednog trenutka nisu ni izjednačil”.
Francuska je favorit u večerašnjem polufinalu, ali legendarnom Cetinjaninu ne pada na pamet da se unaprijed preda. Šta više, poručuje da aktuelni prvak svijeta nije svemoćan.
“Prije početka Svjetskog prvenstva smo došli u Francusku i odigrali dva meča sa domaćinom. U prvom smo bili ravnopravni do 59. minuta, imali smo šansu i da pobijedimo, a drugi smo izgubili sa pet-šest razlike, jer sam pružio šansu svim igračima. Na te dvije utakmice Francuzi mi nisu djelovali nepobjedivo, ne vidim razlog zbog čega bi nam ulivali strah. Imaju i drugih kvaliteta, osim igračkih, igraće u prepunoj dvorani, ali je ovo prava prilika za moje momke da se dokažu. To su mladi igrači, koji su do prije neku godinu tražili potpis ili dres Karabatića, a sada će se sa njim i ostalima boriti za finale Svjetskog prvenstva. Nemaju što da izgube, moraju samo da uživaju u utakmici. Igraćemo pred 15 hiljada ljudi i ako moji igrači osjete pritisak i strah, Francuzi će ih razbiti. Ali, ukoliko budu opušteni, mogu mnogo”, jasan je Vujović.
Bilo je skeptika, ali se pokazalo da je dobro što smo napravili rez
Prije dvije godine, Slovenija je stigla do četvrtfinala Svjetskog prvenstva u Kataru, gdje je ubjedljivo izgubila baš od Francuske (23:32).
Vujović je na ovo takmičenje doveo samo pet igrača koji su bili na spisku tadašnjeg selektora Borisa Deniča: Vida Kavtičnika, Blaža Blagotinšeka, Jura Doleneca, Mateja Gabera i Marka Bezjaka, koji su protiv „eksperata” u Dohi dali ukupno šest golova. Nema momaka koji su posljednjih godina sinonim za slovenački rukomet – sjajnih srednjih bekova Uroša Zormana i Deana Bombača, odličnog golmana Pari Sen Žermena Gorazda Škofa, najboljeg desnog krila i prvog strijelca tog šampionata Dragana Gajića, braće Luke i Mihe Žvižeja…
“Ni veće i jače rukometne nacije od Slovenije ne bi izdržale takvu smjenu generacija. Mi smo to uradili, ali smo nastupili i ovdje, i na Olimpijskim igrama, a bićemo i na narednom Evropskom prvenstvu. Nije bilo lako napraviti taj rez, ali neki nisu tu zbog godina, neki zbog koncepta, neki zbog loše forme. Bilo je skeptika, a poneko nas je i podržavao. Sada su svi saglasni da smo napravili ozbiljan posao, jer ova ekipa uz jednu-dvije izmjene može da igra narednih sedam-osam godina”, ističe 56-godišnji Cetinjanin.
(Vijesti)
