BRANKICA OSTALA SAMA SA ŠESTORO DJECE: Muž se ubio zbog kredita, a banka joj prodaje kuću

Sada nemamo ni struju, isjekli su nam je zbog duga…do sada sam se nekako borila, ćutala, ali više ne mogu da izržim – kaže ova nesrećna majka.

Krediti u “švajcarcima”, slobodno se može reći, upropastili su živote mnogih ljudi.

Porodica koju je ovaj kredit doslovno razorio jeste porodica Aleksić. Biljana Aleksić, žena iz Smederevske Palanke živi sama sa šestoro maloljetne djece. Sama, prepuštena sebi, ostala je kad se njen suprug ubio zbog kredita koji je podigao. 

– Godine 2010. smo podigli kredit za kuću. Posle suprugove smrti sam plaćala rate od 7.000 dinara uredno do negdje 2012. godine, kad je rata skočila na 20.000 dinara. 

Prema riječima naše sagovornice, majka sa šestoro djece živi na rubu egzistencije jer je jedino primanje u kući – porodična penzija mališana.

– Četvoro djece su školarci, najmlađe dijete ima samo dvije godine. Ja sam nezaposlena, a jedino primanje je porodična penzija od 30.000 dinara. Ne mogu da otplaćujem ratu za kredit od 20.000 dinara jer u tom slučaju ne bih mogla da iškolujem i prehranim djecu. Sada nemamo ni struju, isjekli su nam je zbog duga…do sada sam se nekako borila, ćutala, ali više ne mogu da izržim – kaže ova nesrećna majka.

– Moja djeca su mnogo dobri đaci, moram da ih iškolujem…

Prije mjesec dana na vrata kuće porodice Aleksić zakucali su ljudi iz banke.

– Oni su procijenili kuću, stavili je na prodaju. Tada su mi rekli da čim se javi zainteresovani kupac, imam rok od 15 dana da se iselim iz kuće. A ja nemam gdje sa djecom – govori gutajući knedle naša sagovornica. 

O majci koja je ostala sama prepuštena sebi i dugovima sa šestoro male djece imaju razumijevanja ljudi velikog srca koji se uključuju u akcije i pokušavaju da joj pomognu na svaki mogući način. 

Ipak, prema ženi koja je prepuštena sama sebi, bez glave porodice sa šestoro djece i maltene na ulici, nemaju baš svi blagonaklonosti.

– Samo jednom sam tražila pomoć. Otišla sam u opštinu i ispričala svoj problem, a žena tamo mi je rekla: “Ko vas je tjerao da imate toliko djece?” – priča Branka.

Branka nije kucala ni na čija vrata. Nije molila. Snalazila se kako zna i umije. 

Sada je pred pucanjem. Ne traži pomoć, niti da prestane sa otplatom kuće.

– Kad bi postojao neki način da se rata vrati na prvobitnih 7.000 dinara mjesečno nekako bih se snašla. Ovako ne mogu nikako – zaključuje kroz suze ona. 

(Espresso)