Nenad poznaje svaki kamen Svete Gore: Odrekao se svega materijalnog, sada vodi hodočasničke ture (FOTO)
Družeći se sa monasima shvatio sam da suština života nije u novcu – kaže Nenad Andrić
Nenad Andrić (40) za 10 godina 13 puta pješke obišao sve manastire Atosa. Kada je vidio šta se sve toleriše zbog novca, okrenuo se vjeri, pišu Novosti.
– Suština života je da si srećan. Na Svetoj Gori upoznao sam monahe koji nemaju ništa, a koji su, kroz vjeru, pronašli Boga, odnosno ljubav. Rezultat toga je sreća – priča Nenad Andrić, magistar ekologije, koji je 13 puta, pješke, obišao svih 20 manastira na grčkom poluostrvu Atos.
Od 2014. godine, Nenad vodi hodočasničke ture. Sa vjernicima ide od svetinje do svetinje, obilazeći zabačene kelije i pustinju Karulju.
Rođen u “krugu dvojke”, odrastao u komunističkoj porodici, do 31. godine bio je posvećen nauci, planinarenju, vaterpolu i izlascima. Kada je prvi put otišao na Svetu Goru 2008, u jednom bugarskom manastiru dobio je knjigu “Starac Silon”, koja ga je dublje zainteresovala za hrišćanstvo.
Završio sam Fakultet za fizičku hemiju, a potom sam magistrirao ekologiju. Radio sam u mnogobrojnim laboratorijama, gdje sam uvidio da se zbog novca tolerišu mnoge nepravilnosti koje utiču na životnu sredinu i zdravlje stanovništva – razočarano kaže Andrić.
– Vjera mi je probudila moral. Nisam mogao da dozvolim da ja budem neko ko će aminovati nešto što može da ugrozi bilo čiji život.
Zbog takvog stava, poslednje tri godine Andrić je nezaposlen. Međutim, za sebe kaže da je srećan. Ima djevojku Tinu koju voli. Za život se snalazi tako što organizuje hodočasničke ture i piše reportaže, a objavio je i knjigu “Pješke kroz Svetu Goru”.
– Družeći se sa tim mudrim ljudima, shvatio sam da suština života nije u novcu. Gledam ih kako su srećni što žive kao što se živjelo prije 1.000 godina. Mnogi manastiri nemaju ništa od savremene tehnologije. Ali lica tih ljudi su ozarena, djeluju mlađe nego što jesu, oko sebe šire pozitivnu energiju… – priča Andrić.
Kako kaže, njegovi obilasci Svete Gore drugačiji su od uobičajenog odlaska u Hilandar, gdje većina Srba odlaze.
– U manastirima zna da bude gužve, zato je poseban osjećaj kada se izađe u prirodu i obilaze kelije, isposnice, skitovi i pustinja Karulja. Tamo ima dosta monaha Rusa i Srba. Prilikom hodočašća, obavezno razgovaramo s pustinjacima. To su ta fantastična iskustva koja nikoga ne ostavljaju ravnodušnim – objašnjava Andrić.
Prilikom šestodnevne ture, spava se na daskama, kamenu, a ponekada i pod vedrim nebom. Potpuno drugačije su jutarnje molitve i liturgije. Poseban je osjećaj kada se gasi lojanica i ide na konak. Trenuci koji se žive, osjećaju i pamte.
U manastirima se objeduje dva puta dnevno. Hodočašća su teža za vrijeme posta. Zbog makadamskih i kamenih puteva, poželjno je imati planinarsku obuću, štapove i toplu garderobu, koja može da stane u ranac. Noći mogu da budu hladne. Poseban doživljaj je spustiti se u unutrašnjost pustinje Karulja.
– To je najsuroviji i najnepristupačniji dio Svete Gore. Ali i najsvetiji. Unutrašnju Karulju čine pećine i isposnice, od kojih su neke na ivicama stijena, poput orlovskih gnijezda – objašnjava Nenad Andrić.
(Dijaspora.news/novosti.rs)
