Čuveni filmski i pozorišni glumac Petar Božović, prisjetio se djetinjstva koje je proveo u Kolašinu. Kao dječak je u rodnom mjestu svojih roditelja učestvovao u procesu stvaranja rakije, a tu je, takođe kao dijete, prvi put probao vino.

“Moje detinjstvo je vezano za šljivarski kraj. Kolašin i okolina. Nadaleko čuvena moračka šljiva i požeška, ili kako je još zovu – madžarka. Bio je običaj da se muško dijete ‘oprobava’ prilikom pečenja rakije. Odrasli muškarci se, već kako to biva, okupe i sjede, razgovaraju, oprobavaju rakiju, a onda pozivaju nas dječake, sve mrko gledajući i govoreći ‘Dođi ovamo da vidimo kakav si, na koga si povuko’, jesi li iz junačke priče…’. Žene vas vuku, brane, kukaju – ‘Pustite djecu’… Al’ zalud. Uhvate vas one rmpalije, očevi, stričevi, djedovi, komšije daju čašu od deci rakije i uzvikuju – ‘Da vidimo ‘oćeš li pustiti suzu. Ako pustiš suzu, skoro uglas govore – ne valja on ništa’, priča Božović.

Djetinjstvo pamti i po vinu.

“Jedne godine nekim slučajem pojavila se odnekud flaša crvenog vina. To je djelovalo, na primjer, kao da ste umjesto jabuka i krušaka donijeli ananas. Skoro da niko nije znao ni šta je. I, s vinom se desi nešto posebno u atmosferi, odjednom i neka otmenost. Pojavi se neki servis lijepih čaša, nešto što se do tada nikad nije pojavljivalo. Servis koji je nekako preživio sve pljačkaše i ratove. Imao je boju jorgovana. I danas ga se tako živo sjećam. Elem, nasuše vino i dadoše i meni, dječaku, čašu. Probam. Šta da vam kažem. Taj ukus i dan danas pamtim. Malo je sladilo. Nosim taj ukus u sebi kao kad sam se prvi put poljubio s jednom djevojčicom i osjetio šta je to dodir ženske kože. To su nevini osjećaji koji ostaju za cio život”, sjaća se umjetnik.

winestyle.rs