Početna » PG INFO » Aktuelno » TEST ZA PODGORIČANE: Momo Kapor o tome kako se prepoznaje PRAVI KAVALJER I GOSPODIN, a kako PROSTAK I DRIPAC

TEST ZA PODGORIČANE: Momo Kapor o tome kako se prepoznaje PRAVI KAVALJER I GOSPODIN, a kako PROSTAK I DRIPAC

 

 

Duhovito vidjenje Moma Kapora o tome kako se prepoznaje gospodin, a kako “prostak i dripac” prenosimo u cjelosti. Očekujemo u komentarima reagovanja na istu temu: Da li su Podgoričani džentlmeni, i da li ste u tekstu prepoznali nekoga?

“Džentlmen je jedna od anglosaksonskih riječi koja se nikada nije primila u Srbiji. Ovdje se za nekog ko je lijepo vaspitan i otmen kaže – gospodin čovjek. Pritom, ta odrednica ne znači u isto vrijeme i socijalno porijeklo onoga o kome se govori. Može se mirno reći da mnogo više prave gospode postoji po srpskim selima nego u gradovima, a najmanje njih živi u prigradskim naseljima.

 Ko je, dakle, džentlmen, a ko prostak, najlakše je utvrditi prilikom grupnih turističkih putovanja i, za vas koji sada letite ovim avionom, biće to zanimljiva igra na vašem desetodnevnom putovanju sa osobama koje ranije niste poznavali.

Pođimo najprije od spoljašnjih obilježja, koja su po kanadskom sociologu Makluanu, produžene poruke koje preko odjeće i ostalog jedna osoba upućuje svijetu oko sebe. Naravno, najprije ćemo iz džentlmenske lige izbaciti muške osobe koje na crne mokasine nose bijele čarape ili one kojima su cipele, istina, nove, ali uprljane rodnim blatom.

Za tu selekciju najstručnije su stjuardese. Obratite pažnju na njih kada prolaze kroz sjedišta i broje putnike, one nikad ne gledaju u lica već im je pogled uglavnom oboren i koncentrisan na cipele. Pravi džentlmeni nose, istina, staru ali do savršenstva usijanu obuću. Zato ćemo iz džentlemnskog roda izbaciti bogate dripce (izraz koji je u naš jezik zvanično uveo poznati režiser Emir Kusturica).

Dripci, naravno, nose veoma debele kartije lance sa krstovima (mada nisu pobožni) ili medaljonima, razdrljene crne košulje na bijelim odijelima i zlatne ručne satove teške najmanje pola kilograma.

Prilikom dolaska u hotel u koji ih je smjestio turoperator, najviše neprilika vodiču praviće oni koji su malo kad u životu spavali u boljem hotelu od ovoga u kome su smješteni. Insistiraće uvijek bučno na cijeni koju su platili za ovaj aranžman, a tražiti sobu sa pogledom na more iako u tom gradu nema mora, tvrdiće da su opljačkani prilikom promjene valute i žaliti se da cijelu noć nisu oka sklopili zbog… i praviće stotine primjedbi na hranu zemlje u kojoj su se našli, pa će tako na Dalekom istoku tražiti biftek sa pomfritom, u arapskim zemljama svinjski kotlet, a u Indiji goveđu supu.

Evo i malog testa po kojem ćete lako poznati pravog džentlmena.

Kada zauzmete mjesta za zajedničkim stolom hotelskog restorana, pravi džentlmen će uvijek, istog časa kada sjedne, staviti preko koljena salvetu, dok će ostali, koji to nisu, mirno sjedjeti sa smotanim piramidama od salveta na tanjirima. Stavljanje salvete na krilo opšte je poznati znak konobaru da je gost spreman za objed.

Naravno, nećemo posebno isticati sitne gestove kao što su pridržavanje stolice dami koja sjedi pokraj džentlmena, sipanje pića (jedna dama nikada ne uzima sama bocu ma koliko bila žedna), pripaljivanje cigareta, pridržavanje kaputa ili jakne, kao i otvaranje i zatvaranje automobilskih vrata, jer prave dame u stvari i ne znaju gdje se nalazi kvaka.

Za razliku od pravog džentlmena, oni koji to nisu izbjegavaće zajedničke izlete po znamenitim antičkim lokalitetima i umjesto toga radije će obilaziti zlatare i prodavnice čuvenih firmi za odjeću.

Njihove Viton torbe imaju uvijek nove svjetložute kaiševe, čak i onda kada su prave, a ne lažnjaci, njihovi mobilni telefoni imaju najjače zvučne signale, čini se da pored toga što mogu i da fotografišu, na njima može da se gleda televizijski program i čak da se čovjek obrije kao braun aparatima za brijanje.

Zanimljivo, oni se još uvijek nisu navikli na to čudo tehnike, pa čim sjednu za sto stavljaju ga na vidno mjesto ispred sebe. Naravno, neće imati pojma da tri dramatična uvodna takta signala sa njihovog mobilnog telefona pripadaju Betovenovoj Petoj simfoniji, zvanoj Sudbinska. Siroti Ludvig van Betoven, gdje je završio – to je sudbina.

Bogati dripci najviše štede na napojnicama nosačima svog prtljaga, liftbojima i konobarima, a posle večere obavezno uzimaju račun i kontrolišu cijene upoređujući ih sa našima. Njihova čuvena rečenica glasi: ,,Neću da me niko pravi budalom za moje rođene pare“.

Pravi džentlmeni su, inače, uvijek neupadljivo odjeveni, a tako se i ponašaju. Kada je jedanput neki poznanik zadivljeno rekao ministru inostranih poslova Velike Britanije, Entoniju Idnu da ima divno odijelo, ovaj se istog časa vratio kući, obukao staro, a novo dao batleru da ga iznosi prije nego ga on obuče.

Postoji još jedan način da prepoznate pravog džentlmena.

Pravi džentlmen nikada neće pisati o tome ko je džentlmen a ko nije.”

Momčilo Momo Kapor

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *