Serafim Sarovski, zaštitnik djece, ubogih i bolesnih: Danas dobro zapamtite riječi najmudrijeg starca!

Njegove riječi, prenete nekom posebnom ljubavlju i prepune neke tihe, životne vlasti, zagrevala su ljudska srca, čak i ona okorjela i hladna

Prepodobni Serafim Sarovski bio je jedan od najvećih ruskih pravoslavnih podvižnika, prozorljivaca i čudotvoraca, a slavi se kao svetitelj.

Dobivši od Boga blagodatne darove: prozorljivosti, čudesa i iscjeljenja, a po volji Svevišnjeg, počeo je da stupa u razgovor sa posjetiocima, a prije svega sa monasima. Njegove reči, prenijete nekom posebnom ljubavlju i prepune neke tihe, životne vlasti, zagrevala su ljudska srca, čak i ona okorjela i hladna.

Sa velikom ljubavlju lečio je sve duševne i tjelesne bolesti. Toliko je bio poznat i voljen da je dnevno dolazilo skoro po dvije hiljade ljudi na liječenje ili savete, ili samo za njegov blagoslov.

Odlikovao se velikom smernošću. Kada ga je cio svijet slavio, on je sebe nazivao ubogi Serafim.

Pitali su ga: Šta je cilj našeg života? A Serafim Sarovski je odgovorio: Vraćanje u naručje Oca Nebeskog.

Dana 14. januara 1833. godine starac Serafim je završio svoj život na zemlji, u svojoj običnoj bijeloj podrasi, klečeći na kolenima na svagdašnjem mestu svojih molitvenih podviga, pred ikonom Božje Matere “Umilenje”. Oko vratu mu je visio mali krst sa raspećem, a ruke su mu bile prekrštene na grudima.

Pravoslavna crkva ga praznuje kao Prepodobnog Serafima Sarovskog, 15. januara po gregorijanskom kalendaru.

Osim što je mnogima pomagao za života, Serafim Sarovski ostavio je dragocene riječi koje žive skoro dva veka nakon njegove smrti. Ovo su njegovi saveti o tome kako da sačuvate unutrašnji mir:

 

– Ništa na svijetu nije bolje od mira u Hristu – u njemu se poništava svaka borba vazdušnih i zemnih duhova: Jer ne ratujemo mi protiv krvi i tela, nego protiv poglavarstva, i vlasti, i gospodara tame ovoga sveta, protiv duhova zlobe bijesnih.

– Znak je razumne duše da čovjek pogružava um u sebe i ima delanje u srcu svome. Tada ga blagodat Božija osenjuje i čovek prebiva u mirnom nastrojenju, a uz pomoć ovoga i u nastrojenju nadnebeskom: u mirnom, to znači sa dobrom savešću; u nadnebeskom – jer um sagleda u sebi blagodat Svetoga Duha, po reči Božijoj: “U miru je mjesto Njegovo.”

– Može li čovjek da se ne raduje, videći sunce telesnim očima? A koliko veća radost nastaje kada čovjek unutarnjim, (duhovnim), očima ugleda Sunce Pravde, Hrista. Tada se uistinu raduje anđelskom radošću. O tome je Apostol rekao: “Naš je život na Nebesima”.

– Kada neko živi u mirnom nastrojenju, on kao da kašičicom zahvata duhovne darove. Imajući mirno nastrojenje duha, i budući osenjivani blagodaću Božijom, Sveti Oci su dugo živeli.

– Kada čovjek dođe u stanje mira, on iz sebe i na druge može da izliva svetlost prosvetljenja razuma. On prije svega treba da ponavlja riječi proročice: “Neka ne izlaze iz usta vaših reči ohole.” I reči Gospodnje: “Licemeru, izvadi najpre brvno iz oka svojega i tada ćeš videti da izvadiš trun iz oka brata svojega.”

– Ovaj mir je kao neko bescen-blago Gospod ostavio učenicima Svojim uoči smrti Svoje, govoreći: “Mir vam ostavljam, mir Svoj dajem vam”. O njemu takođe govori i Apostol: “I mir Božiji koji prevashodi svaki um, neka sačuva srca vaša i misli vaše u Isusu Hristu.”

– Mi, dakle, treba da sve svoje misli, želje i dela usredsređujemo na to da zadobijemo mir Božiji i sa Crkvom svagda vapimo: “Gospode Bože naš! Daj nam mir!”

 

(Stil.kurir.rs)