POSLE 40 GODINA OTKRILE DA SU ZAMJENJENE NA ROĐENJU: Dok je jedna imala srećno djetinjstvo, druga je preživjela pravi pakao

Veronika Ševetsova i Tanja Saveljeva, obje 39-godišnjakinje iz Pozve, kažu da su njihove majke oduvijek sumnjale da nešto nije u redu, ali je tek DNK analiza to potvrdila.

Dok je jedna odrasla sa ocem koji ju je obasipao ljubavlju, drugu je kao dijete otac pokušao da ubije.

Otac Ševetsove bio je ubjeđen da ga je supruga Rima varala i da je Veronika, koja nije ličila na njih, dijete afere. Zato je i pokušao da je uguši kada je imala 10 godina. Posle tog incidenta, Anatolij i Rima su se razveli.

Saveljeva je s druge strane odrasla kao voljena ćerka policajca, a sada je veoma nesrećna jer je saznala da on nije njen biološki otac.

“U šoku sam, kao i moja porodica. Imam samo svoje roditelje. Nikoga više. Veoma ih volim, kao i oni mene. Moja djece već imaju baku i deku. Ne razumem kako je ovo moglo da se dogodi”, rekla je ona.

Tog 7. marta 1978. godine u bolnici u Pozvi porodile su se samo četiri žene, ali bebe nisu bile obilježene. Rima Ševetsova tražila je da odmah pogleda lice svoje bebe, jer se plašila da će imati beleg poput njene starije ćerke. Setila se da beba nije imala nikakav beleg.

U prvih osam mjeseci Veronika je imala plavu kosu i plave oči, dok su oba njena roditelja imala tamnu kosu i tamne oči. Anatolij je zato bio ubjeđen da mu je žena bila nevjerna.

Rima je rekla i da je posle godinu dana od porođaja otišla kod Julije Saveljeve i rekla joj da njena Tanja nevjerovatno liči na njenu stariju ćerku. Ipak, tada nije bilo DNK testa da tako nešto i potvrde. Bilo je potrebno skoro 40 godina da dve majke i njihove ćerke saznaju bolnu istinu.

“Rima je došla kod mene i rekla da veruje da su nam ćerke zamenili u porodilištu. Ali nisam željela da se odreknem Tanje. Moj muž ju je obožavao. Kako sam mogla da se odreknem svog djeteta koje je već bilo veliko i smijalo se? Nisam mogla”, rekla je Julija i dodala da joj je bilo veoma teško da vjeruje da su ljekari mogli da naprave takvu grešku.

Nekoliko godina kasnije, kada su devojke krenule u školu, i Julija je počela da sumnja. Upoređivala je njihove fotografije i kaže da su svi kojima ih je pokazivali rekli da su najvjerovatnije stvarno zamenjene. Veronika se prisjeća da je sa 11 godina pitala svoju majku zašto njih dvije ne liče.

“Onda je u šali rekla – vjerovatno su me zamijenili u bolnici”, prisjeća se njena majka.

Nekoliko godina pošto se Veronika udala, posjetila ju je Julija, njena biološka majka.

“Sve je u meni tada potonulo. Zagrlile smo se. A onda smo samo sjedile i ćutale…. Nije nam bio potreban DNK test da bismo znale šta je istina. Pokazala sam joj Tanjine slike i rekla je da nevjerovatno liči na njenu tetku”, rekla je Julija.

Četiri žene su onda uradile DNK analizu. Pošto je slučaj zastario ne mogu krivično da gone ljekare koji su tog dana napravili grešku. Ipak, advokat koji predstavlja ove četiri žrtve pokušava da dobije odštetu na sudu.

Obe žene imaju po dvoje djece. Veronika radi kao inspektor u jednoj fabrici i srećno je udata, a Tanja je razvedena. O djeci brinu roditelji njenog bivšeg muža jer ona zbog bolesti ne može da radi.