Home / Najčitanije / ĐUKANOVIĆ: Bečić prepisao 50 od 113 kucanih strana?

ĐUKANOVIĆ: Bečić prepisao 50 od 113 kucanih strana?

U okviru našeg preliminarnog istraživanja naučnih radova crnogorskih javnih funkcionera, analizirali smo autentičnost magistarske disertacije Alekse Bečića, poslanika u Skupštini Crne Gore.
Magistarsku disertaciju, pod nazivom «Uticaj tržišta kapitala na korporativno upravljanje u Crnoj Gori», mr Aleksa Bečić odbranio je 23-03-2014 «na briljantan način pred prepunom salom Ekonomskog fakulteta [Univerziteta Crne Gore]» pred komisijom koju su činili Prof. dr Milan Lakićević (mentor), Prof. dr Anđelko Lojpur i Prof. dr Slobodan Lakić. Disertacija je ocijenjena ocjenom 10/10, čime je Aleksa Bečić stekao zvanje magistra ekonomskih nauka.
Magistarski rad gospodina Bečića dat nam je na uvid u biblioteci Ekonomskog fakulteta UCG. Kako je rad bio dostupan u štampanoj formi, skenirali smo stranice štampane kopije i fotografije stranica provukli kroz softver za prepoznavanje karaktera OmniPage. Prilikom analize rada, koristili smo program za provjeru autentičnosti Turnitin. Nakon detaljne analize rezultata Turnitin provjere i pregleda dostupnih akademskih izvora, konstatujemo da magistarstarska disertacija Alekse Bečića predstavlja jasan i nedvosmislen plagijat.
U dokumentu pod nazivom Metodika Pisanog Rada, Univerzitet Crne Gore definiše plagijatkao «doslovno prenošenje teksta iz nekog djela bez primjene pravila citiranja» (p. 3). U vezi pravila citiranja, navedeni dokument ističe dva modela referenciranja literature korišćene u akademskom radu – oksfordski, po kome se referenca smješta u fusnotu, i harvardski, po kome se referenca nalazi u glavnom dijelu teksta (Ibid). Koji god se sistem koristio, «citati se moraju navesti tačno i precizno, a njihov izvor mora biti provjerljiv» (Ibid). U protivnom, kada se nečije riječi koriste bez reference, čitalac se dovodi u zabludu oko autorstva datog teksta i vrijeđa se intelektualna svojina stvarnog autora. U tom smislu, plagijat akademskog rada predstavlja «povredu moralnih prava autora i interpretatora», krivično djelo (šifre: 233010i 233020) definisano članom 233 Krivičnog zakonika Crne Gore:
«Ko pod svojim imenom ili imenom drugog u cjelini ili djelimično objavi, stavi u promet primjerke tuđeg autorskog djela ili interpretacije ili na drugi način javno saopšti tuđe autorsko djelo ili interpretaciju, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do tri godine.»
 Krivični zakonik Crne Gore, Član 233, Stav 1
«Ko pod svojim imenom u cjelini ili djelimično objavi tuđe autorsko djelo na osnovu čega bude biran u naučno ili nastavno-naučno zvanje, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do četiri godine.»  
Krivični zakonik Crne Gore, Član 233, Stav 2
Prema jednoj široko prihvaćenoj klasifikaciji, postoji deset različitih vrsta plagijata. Takozvani clone plagijat predstavlja prepisivanje određenog teksta doslovce, od riječi do riječi, bez ikakvih izmjena. Dočim, ako se tekst prepiše uz minimalne izmjene pojedinih riječi njihovim sinonimima, radi se o tzv. CTRL+C plagijatu. Ako se, pritom, izmijeni i rečenična struktura tako da sadržaj ostane nepromijenjen, taj se tip plagijata popularno zove Find-Replace. Tekst, koji je sastavljen od fragmenata prepisanih iz različitih izvora, nazivamo mashup plagijatom, a kada se prepisani paragraf «razbije» rečenicama originalnog teksta, govorimo o recycle plagijatu. Ovo su tek neke od prepoznatih praksi koje spadaju u domen plagiranja – razumije se, svaka od njih jednako je neprihvatljiva i nezakonita. Na osnovu naše analize, svaka od navedenih tipova plagijata prisutna je u magistarskoj disertaciji Alekse Bečića. Kako se, po računici Turnitin softvera, čak 44% teksta Bečićeve disertacije (ukupno 50 od 113 kucanih strana) 

) poklapa sa različitim izvorima, zarad konciznosti ćemo se ograničiti se na nekoliko reprezentativnih instanci.

Naprimjer, Bečić se u svojoj disertaciji prvenstveno oslanja na dvije publikacije: «Priručnik korporativnog upravljanja za Crnu Goru» (2003) autora Maurice Downey-a, i «Korporativno upravljanje: priručnik» (2009) grupe autora. Obje publikacije, dostupne na sajtu Komisije za hartije od vrijednosti, navedene su u bibliografiji (Bečić, 2014, str. 113-114). Međutim, u glavnom dijelu teksta disertacije, Bečić bez ikakve reference preuzima čitave stranice teksta iz navedenih publikacija, ničim ne dajući do znanja da se radi o (najčešće doslovnim) citatima.
Bečić, 2014 (str. 14):
«Korporativno upravljanje: priručnik», 2009 (str. 13-14):
Osim tri gramatičke izmjene («kompaniju» u «kompanije», «uspostavi» u «uspostave», «primjenjuje» u «primjenjuju») dva prikazana fragmenta teksta su identična. Kako u datim paragrafima teksta ne postoji nikakva naznaka da su oni, zapravo, prepisani, riječ je otzv. clone plagijatu.
Dalje, u poglavlju 1.6 («Korporativno upravljanje i investicije»), Bečić ističe važnost uloge Vlade u procesu stimulisanja investicija:
Bečić, 2014 (str. 19-20):
Downey, 2003 (str. 29):
Kao što vidimo, dijelovi teksta označeni crvenom bojom doslovno su, bez navođenja izvora, prepisani iz Downeyjeve publikacije, čime se mogu smatrati plagijatom. Pošto u ovom slučaju Bečić prepisanu cjelinu «razbija» svojim rečenicama («Veliki broj […] u razvoju»), ovaj dio disertacije primjer je recycle tipa plagijata.
S druge strane, kada se radi o izvorima koje Bečić ne pominje ni u fusnotama i u bibliografiji, pitanje identifikacije originalnog autorstva teksta nešto je složenije. Naprimjer:
Bečić, 2014 (str. 67):
Navedeni paragraf Bečićeve disertacije gotovo je identičan jednom paragrafu teksta master rada «Budućnost revizije u Srbiji», tadašnjeg kandidata Nenada Pavlovića iz 2013. (mentor: prof. dr Milovan Stanišić, Univerzitet Singidunum):
Pavlović, 2013 (str. 50):
Na prvi pogled, moglo bi se zaključiti da je, u navedenom paragrafu, Bečić plagirao Pavlovića. Međutim, Bečićev/Pavlovićev tekst identičan je paragrafu koji se nalazi u studiji pod nazivom «Privatizacija državnog kapitala u Bosni i Hercegovini» iz 2009:
Divjak & Martinović, «Privatizacija državnog kapitala u Bosni i Hercegovini», Transparency International, 2009 (str. 9):
Kako su Bečić i Pavlović uspjeli da prepišu baš isti odlomak teksta studije od 133 strane? Jedno od mogućih objašnjenja je da se tekst pomenute studije, u cjelini ili u odlomcima, može naći na nekoliko Internet adresa: maturskiradovi.net, seminarskirad.info, seminarski-diplomski.co.rs(Turnitinprovjeraprepoznala je nekoliko ovakvih izvora), pa se ne može sa sigurnošću utvrditi odakle su Bečić i njegov beogradski kolega preuzeli tekst.
Pošto su, kako smo naglasili, primjeri doslovno prepisanog teksta u magistarskom radu Alekse Bečića previše brojni da bismo ih sve naveli, u okviru ove analize pomenućemo svega još jednu instancu, u kojoj se ne radi ni o paragrafima, ni o stranicama, već o čitavim poglavljima koja su, bez ikakve reference, od riječi do riječi prepisana iz jednog izvora: magistarske disertacije pod nazivom «Problemi zaživljavanja korporativnog upravljanja u privredama u tranziciji sa posebnim osvrtom na stanje u Republici Srpskoj», autorke Mice Kozlik (mentor: prof. dr Zdenka Đurić), objavljene 2009.
Puni tekst disertacije gđe Kozlik dostupan je na ovom linku. Da bismo se uvjerili u njegovu vjerodostojnost, obratili smo se nadležnoj službi biblioteke Panevropskog Univerziteta Apeiron u kojoj se disertacija gđe Kozlik nalazi. Nakon što su izvršili uporednu analizu Bečićevog i Kozlikinog rada, iz tog Univerziteta poslali su nam izvještaj po kome je čak 8%magistarske disertacije Alekse Bečića prepisano samo iz rada Mice Kozlik.
Konkretno, poglavlje 6.2. Bečićeve disertacije, «Tržište kapitala i stepen korporativne kulture u Crnoj Gori – anatomija i aktuelno stanje», (Bečić, 2014, str. 105-107) gotovo čitavo je prepisano iz poglavlja 11.1 Kozlikinog rada, “Tržište kapitala i stepen korporativne kulture u Crnoj Gori – anatomija i aktuelno stanje korporativnog upravljanja» (Kozlik, 2009, str. 119-122), dok je Bečićevo poglavlje 6.3, «Perspektiva tržišta kapitala i korporativnog upravljanja u Crnoj Gori» (Bečić, 2014, str. 107-109), plagijat Kozlikinog poglavlja 11.2, «Perspektive tržišta kapitala i korporativnog upravljanja u Crnoj Gori» (Kozlik, 2009, str. 122-124).
U screenshot-ovima koji slijede, tekst Bečićeve disertacije koji se poklapa sa navedenim tekstom Kozlikinog rada označen je ljubičastom bojom.
Bečić, 2014, (str. 105-107), Poglavlje 6.2 «Tržište kapitala i stepen korporativne kulture u Crnoj Gori – anatomija i aktuelno stanje»:
Bečić, 2014, (str. 107-109), Poglavlje 6.3 «Perspektiva tržišta kapitala i korporativnog upravljanja u Crnoj Gori»:
Na osnovu predstavljenog materijala, zaključujemo da je Aleksa Bečić – jasno i nedvosmisleno – plagirao disertaciju na osnovu koje je biran u zvanje magistra ekonomskih nauka.
Smatramo da besprizorno visok procenat plagiranog teksta nikako ne može biti rezultat «nemara» ili nepoznavanja pravila akademskog pisanja. Bez trunke sumnje, tvrdimo da ovakav primjer krađe tuđeg rada – na ovako drzak način i u ovolikoj mjeri – odaje jasnu namjeru intelektualne krađe i potpuno odsustvo poštovanja principa intelektualne svojine.
S tim u vezi, osjećamo potrebu da istaknemo sljedeće:
· Neshvatljivo je da studentu magistarskihstudija na Univerzitetu Crne Gore padne na pamet da, u svojoj disertaciji, prepisuje iz izvora dostupnih na sajtu Komisije za hartije od vrijednosti (i vidljivih putem jednostavne google pretrage).
· Nedopustivo je da su Bečićev mentor i članovi komisije, ugledni profesori Ekonomskog fakulteta UCG, uspiju da ne primijete sličnost (identičnost) čitavih stranica Bečićevog teksta sa prilično poznatim naučnim studijama iz njihove uže struke.
Skandalozno je to što je ocjenom 10 (od 10) ocijenjena magistarska teza koja, osim što je plagijat, ne zadovoljava minimum standarda pisanja primjerenog akademskom radu. Da je, kojim slučajem, Bečićeva disertacija prošla iole valjanu mentorsku provjeru, ne bi se moglo desiti da se jedan te isti paragraf – «tržište kapitala je mlado, nerazvojeno i […] korporacijsku kontrolu» – ponavlja verbatim čak tri puta u disertaciji (str. 46, 95, 110).

Drsko je i neukusno je to što je čin odbrane takve magistarske teze gdin Bečić pretvorio u medijski propraćen događaj, te što se u narednim godinama pompezno kitio nezasluženom akademskom titulom.

· Krajnje je vrijeme da pitanja osnovnog profesionalnog integriteta – a u ta pitanja svakako spada pitanje akademske čestitosti – prestanemo da tretiramo kao domen partijske politike, «režimske» i «anti-režimske» borbe, i da o kršenju tih bazičnih, ličnih vrijednosti govorimo konkretno i lično. Zato su, za ovu analizu, sasvim irelevantni politički stavovi Alekse Bečića i njegovo javno zalaganje za afirmaciju, između ostalog, i akademske čestitosti. Ukrao je tuđi rad, nezasluženo i nezakonito prisvojio zvanje za koje su se njegove kolege pošteno trudile, i zbog toga bi, bez izgovora, trebalo da snosi odgovornost, zaključili su iz ove NVO.
loading...

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *