CRKVA PROTIV OVIH AMAJLIJA: “Svako ko bude ovo stavio na ruku, odriče se boga i pravoslavne vjere i priklanja se demonima” (FOTO)
Svako ko na svoju ruku bude stavio ili na odjeću zakačio takozvanu martenicu, nešto poput narukvice napravljene od crvenog i bijelog konca, za zdravlje i sreću, treba da zna da se od tog trenutka, svjesno ili nesvjesno, odrekao Boga, pravoslavne vjere i crkve, stav je kanonski nepriznate Makedonska pravoslavne crkve.
U kulturnoj baštini i običajima Makedonaca, Bugara, Rumuna, Grka, Moldavaca i Srba obilježavaju se prvi dani mjeseca marta. Tih dana sreće i radosti mjeseca marta prave se amajlije od upletenog bijelog i crvenog svilenog konca koje se daruju bliskim osobama za sreću, zdravlje i snagu tokom godine. Ti ukrasi, “znak ljubavi i sreće”, koji se vezuju oko ruke ili darivaju kao mašnica, u Makedoniji se nazivaju “martinki”, u Bugarskoj “martenica”, u Grčkoj “martis”, a kod Rumuna i u Moldaviji “marcišor”.
Izrada martenica je za Makedonsku pravoslavnu crkvu sujeverje; Foto: D. Joksic
Crkva se protivi očuvanju ove kulturne baštine i ističe da se ne može istovremeno vjerovati Bogu i martenici. Vjera i sujevjerje, kažu iz crkve, nemaju ništa zajedničko, isto kao što Bog nema ništa zajedničko sa đavolom, a sujevjerje je protivno pravoslavnoj vjeri.
– Nošenje martenica je sujevjerje, magijski i demonski običaj zato što ljudi koji ih nose vjeruju da otkako martenice stave na sebe prvog marta, ne smiju da ih skinu sve do dolaska proljeća, lastavica ili roda i dok ne rascvjeta prvo drvo. Potom, prema istom vjerovanju, moraju da ih zakače na neko drvo i požele dorbo zdravlje i sreću sa nekakvom vjerom da će im se to i ispuniti – ističu iz Makedonske pravoslavne crkve.
Smatra se da skidanje martenica prije vremena nosi nesreću i zato ih ljudi čuvaju sa strahom.
Mnogi ručno pletu ove ukrase, za koje narod vjeruje da donose sreću; Foto: D. Joksic
– Takvo vjerovanje nema nikakve veze sa pravoslavnom vjerom, već je obično sujeverje. Mi hrišćani na ruci ili u ruci držimo brojanice sa ukrasnim krstićem, koje nam služe za molitvu – dodali su iz Makedonske pravoslavne crkve.
Martenice, koje se pletu uoči 1. marta, mogu da budu veoma male i kratke, usukane od samo dva vunena ili svilena konca, a mogu biti i veoma dugačke, pa čak i kilometrima. Usukan i isprepleten konac simbolično znači preplitanje ljubavi, sreće, zdravlja, čistote.
– Ovaj običaj je prisutan u cijeloj Sjevernoj Makedoniji, ali najviše u istočnim djelovima zemlje: Berovu, Delčevu, Pijanecu i ruralnim sredinama. U Sjevernoj Makedoniji ta tradicija je sačuvana kao živo nasleđe, kaže Vasilka Dimitrovska, rukovodilac Centra za naučno istraživanje i promociju kulture HEAMUS iz Skoplja.
Dani u kojima se nose martenice, nazivaju se “Srećna Baba Marta”; Foto: D. Joksic
Mnogi ljudi svoje martinke nose do 9. marta, praznika Svetih 40 mučenika ili do 25. marta, kada proslavljamo Blagovijesti. U većini slučajeva martinke se nose sve do dolaska prve rode, lastavice ili do pojave procvjetalog drveta. Tada se one vezuju za plodna drvca ili se stavljaju ispod jastuka za sreću, ljubav i zdravlje.
Poslednjih decenija, u nekim djelovima Balkana ( Makedoniji, Bugarskoj, Rumuniji, Grčkoj, Srbiji i Moldaviji ) ovi dani, kada se poklanjaju ručno ispletene amajlije od crvenog i bijelog konca, nazivaju se “Srećna Baba Marta”.
Ova tradicija, za koju se vjeruje da je predhrišćanskog porekla, sobom nosi razna vjerovanja povezana sa magijom crvene i bijele boje, koje predstavljaju zdravlje i pročišćenje, ali i obilježavanje dolaska proleća i prvog dana agrarne Nove godine.
(Telegraf/D.J.)
