Home / NOVOSTI / Društvo / NEMA LIJEKA ZA HEMIOTERAPIJU: “Dolazimo iz drugih gradova i vraćaju nas s vrata, zar nisu mogli makar javiti?!”

NEMA LIJEKA ZA HEMIOTERAPIJU: “Dolazimo iz drugih gradova i vraćaju nas s vrata, zar nisu mogli makar javiti?!”

U Kliničkom centru Crne Gore nema lijeka za hemioterapiju, a pacijenti koji dolaze i iz drugih gradova, vraćaju se s vrata sa “uputstvom” da se telefonom interesuju da li je lijek stigao.

Ovo je portalu “Volim Podgoricu” kazao član porodice jednog od pacijenata koji je imao zakazanu hemioterapiju, čiji identitet je poznat redakciji.

Kada je pacijent u pratnji porodice stigao, iz drugog grada, u KCCG, rečeno mu je da nema lijeka, te da se od ponedjeljka interesuje kada će lijek stići.

“Prvo, užasno je da se dešavada nema lijekova za ovakve bolesnike, ili da ne rade aparati za zračenje što se često dešava u KCCG. Drugo, prosto ne vjerujemo da niko nije našao za shodno  te bolesnike, koji dolaze iz drugih gradova, makar telefonom obavijesti da lijeka nema i da ne dolaze. Bolesni ljudi putuju po nekoliko sati, da bi ih bez padona, vratili s vrata i rekli da ne znaju kada će teapija biti dostupna! Pa, nisu to hiljade bolesika koji primaju hemioterapiju, mogli su makar ljude obavijestiti da ne dolaze”, kaže naš sagovornik koji je zamolio za anonimnost jer se, kako navodi, plaši “odmazde” kada sledeći put dođe na terapiju.

On napominje da je osoblje u KCCG do sada “bilo korektno”, a na pitanje da li je njihov posao da budu “korektni” i ljubazni prema bolesnim ljudima ili, možda, medicinsko osoblje treba “da bije pacijente” odmahuje glavom.

Iz KCCG do objavljivanja teksta nisu odgovorili na naša pitanja kada će stići nedostajući lijek i da li je humano da bolesnici dolaze u Podgoricu iz cijele Crne Gore, da bi im se tek na licu mjesta saopštilo da neće imati terapiju, i da se ne zna kad će će je imati.

 

loading...

One comment

  1. mi. bulajić

    Prije nekoliko dana skoro sedam sati čekao sam na Onkologiji da dođem na red za terapiju. I cijelo vrijeme stajao sa mnogo drugih bolesnika, jer u malom uskom hodniku i drugom nešto većem prostoriu nema ni dvadesetak stolica. Jedna gospođa iz Budve imala je zakazno u sedam i trideset, a na red je došla tek u petnaest do dva! Dvjema ženama je pozilo.
    Taj čuvei diretor Eraovič treba ovdje da dođe pa da vidi u kakvim usovima čekau red kod ljekara teški boesnici i da se više svai čas ne hvali kako je u Kliničkom sve za desetku! Sram ga bilo.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *