Crnogorsko primorje i njegovo zaleđe imaju naveći seizmički rizik - Volim Podgoricu

Crnogorsko primorje i njegovo zaleđe imaju naveći seizmički rizik

 

Teritorija Crne Gore i njeno okruženje karakterišu se vrlo intenzivnom seizmičnošću, pri čemu  se,  u  geografskom  smislu,  seizmička  opasnost  smanjuje  u  smjeru  i  pravcu  od primorja  ka  unutrašnjosti.   Stoga,  crnogorsko  primorje  obuhvata  područja  sa  najvećim seizmičkim hazardom, gdje se dogodilo više hiljada jačih i nekoliko razornih zemljotresa tokom prethodnih vjekova (slika 1).

Prije trideset pet godina, 15. aprila 1979. godine u 7 časova i 19 minuta,  Crnu Goru je pogodio  katastrofalan  zemljotres  enormnih  razmjera,  trusna  katastrofa  koja  je  bila razornija  od  bilo  koje  druge  na  ovim  prostorima,  više  vjekova  unazad.  Zemljotres  sa Rihterovom magnitudom od 7.0 jedinica i intenzitetom od devet stepeni Merkalijeve skale, zahvatio  je  cijelo  crnogorsko  primorje  i  sjevernu  Albaniju,  prouzrokujući  brojne  ljudske žrtve i velika materijalna razaranja.ž

Slika 1. Epicentri zemljotresa koji su se u proteklih 35 godina  (nakon 1979.  godine)  dogodili na teritoriji Crne Gore i neposredne okoline (oko 10.000 zemljotresa iznad Rihterove magnitude 1.5).

Epicentar ovog katastrofalnog zemljotresa nalazio se u Jadranskom moru, između Ulcinja

i Bara, na udaljenosti od 14 kilometara od obale. Do kraja 1979. godine registrovano je

90  jakih  naknadnih  zemljotresa,  sa  magnitudom  iznad  4  Rihterove  jedinice,  preko  500 zemljotresa  sa  magnitudom  između  3.5  i  4.0,  kao  i  preko  50.000  slabijih  potresa,

nanoseći dodatna oštećenja građevinskim objektima (slika 2).

Slika 2. Položaj epicentara jačih zemljotresa koji su registrovani

u periodu od 1979. do1980. godine na teritoriji Crne Gore i okruženju.

U ovom zemljotresu, život je izgubila 101 osoba u Crnoj Gori i 35 u Albaniji. Više od 1.000 ljudi  je  povrijeđeno,  a  oko  80.000  je  ostalo  bez  doma.  Zemljotres  se  osjetio  čak  na udaljenosti  od  900  kilometara,  dok  su  štete  bile  ograničene  na  Crnu  Goru  i  sjevernu Albaniju, odnosno na prostor od oko 100 kilometara – između Herceg-Novog na sjeveru i Skadra na jugu i oko 25 kilometara obalnog pojasa i zaleđa. Posebno su teško stradali gradovi: Ulcinj, Bar, Petrovac, Budva, Tivat, Kotor, Risan i Herceg Novi, a razoreno je i

250 drugih naselja (slika 3).

Slika   3.   Primjeri   razornog   dejstva   zemljotresa   od   15.   aprila   1979.   godine   na crnogorskom  primorju:  nekadašnji  Hotel  “Slavija”  u  Budvi,  ruine  Manastira  Gradište kod Buljarice, Hotel “Agava” u Baru i gat br. 2 u Luci Bar.

Uništen  je  ogroman  dio  modernih  hotelskih  kapaciteta  u  regionu,  oštećena  su  53 zdravstvena  objekta,  570  objekata  socijalne  i  dječije  zaštite,  240  školskih  objekata. Posebno  su  stradali kulturno-istorijski spomenici (manastiri,  crkve,  muzeji).  Velike štete su  konstatovane  na  putnoj  mreži  –  oštećeno  je  oko  350  km  magistralnih  i  200  km regionalnih    puteva.    Jedna    od    specifičnih    manifestacija    oštećenja   tla    izazvana zemljotresom  bile  su  pojave  likvifakcije  (tečenja  tla),  klizišta  i  odroni..  Zona  oštećenja obuhvatala je 600 kvadratnih kilometara.

Prema  makroseizmičkim  podacima  oblast  zahvaćena  maksimalnim  intenzitetom  (IX stepeni MCS skale) iznosila je po dužini oko 90 km, a po širini nekoliko kilometara, sa pravcem  pružanja  SZ  –  JI  (slika  4).  Sudeći  po  karakteristikama  prve  izoseiste  i  analizi mehanizma  žarišta  ovog  zemljotresa,  rasijedanje  stijenskih  masa  koje  grade  zemljinu koru  u  ovom  području,  odigralo  se  duž  rasjedne  linije  koja  se  pruža  paralelno  obali,  a maksimalno   oslobađanje   energije   bilo   je   na   kopnu.   Prema   podacima   dubinskog seizmičkog sondiranja duž linije: ušće Bojane – Bar – Petrovac – Boka Kotorska, postoji tektonski rasjed, kojem se pripisuje generisanje ovog razornog zemljotresa.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Slika 4. Distribucija izoseista (zona sa određenim  nivoom  intenziteta) katastrofalnog  zemljotresa od 15. aprila 1979. godine, sa Rihterovom magnitudom od 7.0 jedinica i maksimalnim intenzitetom od IX jedinica Merkalijeve (MCS) skale, sa položajem epicentra tog zemljotresa.

 

Nakon  razornog  zemljotresa,  tadašnja  Seizmološka  stanica  Titograd,  odlukom  Vlade Crne Gore se transformisala u Republički seizmološki zavod. Period obnove i izgradnje zemljotresom  devastiranog  prostora  bio  je  praćen  realizacijom  projekata  specijalističkih agencija  Ujedinjenih  Nacija,  čime  je  praktično  započet  intenzivan  napredak  na  polju seizmički  sigurnog  građenja  i  zemljotresnog  inženjerstva  u  Crnoj  Gori.  Krajem  1982. godine,   kroz   tehnički   projekat   Ujedinjenih   Nacija   (UNDP/UNESCO)   “Smanjenje seizmičkog   rizika   na   Balkanu”,   na   teritoriji   Crne   Gore   je   instalirana   savremena seizmološka  telemetrijska  mreža  sa  10  automatskih  stanica.  Time  su  stvorene  realne pretpostavke za uspostavljanje i sprovođenje kvalitetnog seizmičkog monitoringa i razvoj strategije za smanjenje seizmičkog rizika u Crnoj Gori.

 

Tokom svih prethodnih godina koje nas dijele od razornog zemljotresa iz 1979. godine, u Seizmološkom zavodu je kontinuirano ulagan značajan napor u cilju ostvarivanja naučnih saznanja   o   geološkim,   geofizičkim   i   geodinamičkim   procesima   u   regionu,   kao   i unaprijeđenju  tehničkih  kapaciteta  za  efikasan  seizmički  monitoring.  Danas,  Sektor  za seizmologiju  Zavoda  za  hidrometeorologiju  i  seizmologiju  raspolaže  značajnom  bazom podataka  i  saznanja  o  seizmotektonskim  procesima  na  teritoriji  Crne  Gore  i  okruženja, dok  seizmološka  mreža  Crne  Gore  broji  14  savremenih  stanica  i  6  akcelerografskih stanica (slika 5).

 

Slika 5. Seizmološka i akcelerografska mreža Crne Gore

 

 

Primjena   savremenih   tehničkih   normi   u   državama   Evropske   Unije,   posebno   u projektovanju  i  izgradnji  u  seizmičkim  područjima,  predstavlja  značajnu  zaštitnu  mjeru koja obezbjeđuje potrebnu otpornost građevina i drugih sistema na dejstvo zemljotresa. U kontekstu  35  godina  od  katastrofalnog  zemljotresa  u  Crnoj  Gori,  posebno  se  ističe potreba uvođenja Eurokoda 8 (EN1998) koji obuhvata savremeni pristup u projektovanju zgrada otpornih na dejstvo zemljotresa.

 

Aktuelni napori Crne Gore u procesu evropskih integracija u domenu harmonizacije naše korespodentne legislative, posebno su naglašeni u oblasti građevinarstva. Već je započet obiman posao usklađivanja naših propisa sa regulativom Evropske Unije u ovoj oblasti, kao   i   odgovarajućeg   dijela   obrazovnog   procesa.   Usvajanjem   akcionih   planova   za primjenu  eurokodova  u  našoj  državi  u  januaru  ove  godine,  Vlada  Crne  Gore  se opredijelila    za    postupno    harmonizovanje    naše    relevantne    regulative    u    oblasti projektovanja,   što   će   neminovno   značajno    doprinijeti   unapređenju   bezbjednosti građevinarstva u našoj zemlji – građevinarstva koje će omogućiti i sigurniji život na ovom trusnom tlu.

 

Zemljotresna razaranja gotovo redovno intenziviraju aktivnosti i kreiraju snažnu motivaciju za  dalja  proučavanja  dejstva  zemljotresa  na  građevinske  i  inženjerske  objekte,  kao  i infrastrukturne  sisteme,  u  cilju  preduzimanja  odgovarajućih  zaštitnih  mjera,  zavisno  od ekonomske   snage   zemlje.   U   tim   okolnostima   uvećava   se   i   svijest   o   potrebi oraganizovanog,  državnog  pristupa  adekvatnom  odgovoru  u  velikim  nesrećama,  kao  i obavezi upravljanja seizmičkim rizikom.

Slične Objave

Back to top button
WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com