Crnogorka stručnjak svjetskog glasa: “Ako ima lijeka za mog pacijenta, ja ću ga naći” - Volim Podgoricu

Crnogorka stručnjak svjetskog glasa: “Ako ima lijeka za mog pacijenta, ja ću ga naći”

Porijeklom Crnogorka, prof. dr Nadežda Basara stručnjak svjetskog glasa u liječenju najtežih bolesti, iza koje stoji 2.200 transplantacija, za koju njeni pacijenti kažu da se kod “Nade ne umire”, govori za Vikend novine o svom radu, metodama liječenja, terapiji matičnim ćelijama u čemu je postala jedan od vodećih stručnjaka na planeti, ali i o vezama sa Crnom Gorom, poručujući da je uvijek spremna da pomogne.

Tajna uspjeha terapije koju sprovodi je, kaže primjena savremenih protokola i najnovijih naučnih dostignuća iz oblasti hematologije i onkologije. Za Basaru ne postoji izgovor “lijek nije na listi”.

“Ako znam da na svijetu postoji lijek koji mome pacijentu može da pomogne, angažujem se da ga dobijem gratis za tog pacijenta u okviru kliničkih studija i do sada nikada nisam imala problema”,poručuje Basara.

VN: Jedan ste od dobitnika državnog priznanja Crne Gore koje se dodjeljuje istaknutim pripadnicima dijaspore pojedinicima i organizacijama. Vama je pripala nagrada za doprinos u oblasti nauke. Šta za Vas predstavlja nagrada koju Vam dodjeljuje Crna Gora?

BASARA: Predstavlja novi podsticaj, novu energiju i želju, da sa svojim stečenim znanjem i umjećem, pomognem svojim kolegama iz Crne Gore u izlječenju što većeg broja pacijenata oboljelih od hemato/onkoloških bolesti. Ja sam prijatno iznenađena da se politika prema naučnoj dijaspori Crne Gore okrenula u pravom smjeru, smjeru u kom se pita koliko si spreman da preneseš i pokloniš svoj oj zemlji ono što je najvažnije, ono što ti je u glavi, a ne u džepu.

VN: Vaše ime je poznato u svijetu, javnost je imala prilike da sazna o Vašim uspjesima ne samo kroz informacije u naučnim krugovima, već i kroz iskustva Vaših pacijenata koja se prepričavaju, o kojima ima dosta priča u medijima. Kako i kada je došlo do saradnje sa Crnom Gorom?

BASARA: Saradnja je počela iznenadnim pozivom gospođe Novak krajem 2014. iz Fonda zdravstva Crne Gore. Molila me je da počnem da primam na transplantaciju matičnih ćelija, uglavnom mlade bolesnike iz Crne Gore, jer im se niko sa jedne klinike van Crne Gore, gdje su ih sve do tada slali, ne vraća! Vi znate šta to znači! Iako sam Fondu bila već poznata po uspješnim transplantacijama, tu je bilo i crnogorskih samofinansirajućih pacijenata, pozvala sam ih da vide kako radim i da napravimo dogovor. Došle su dvije hrabre i izuzetne žene, gospođe Novak i Cvijanović, obje nisu ljekarke, ali su prije svih htjele da se bore za crnogorsku mladost.

Dogovaramo se o svemu na njihovo veliko zadovoljstvo. Sljedeće godine mi šalju 10 mladih pacijenata na prvu transplantaciju, što je sa već primljenim 17-godišnjim Đorđem Lubardom, čije je troškove preuzeo Fond zdravstva, činilo 11 mladića i djevojaka. Sve sam ih poslije uspješne transplantacije i posttransplantacionog boravka u Flenzburgu poslala nazad kući. Evo prošlo je četiri godine, samo jedan pacijent je poslije godinu borbe sa leukemijom preminuo, dok sam sa njih desetoro, koji se i dandanas pridržavaju uputstava koje sam im dala pri povratku kući, non-stop u kontaktu. Kada pacijent napuni pet godina poslije dijagnoze, može da smatra da je izliječen. Ove godine je Đorđe Lubarda napunio pet godina poslije transplantacije od nesrodnog donora i on je 100 odsto izliječen.

VN: Kakva je ta saradnja danas?

BASARA: Nažalost, već sljedeće godine, zdravstvo Crne Gore mijenja svoju politiku, zanemaruje se ostvareni svjetski uspjeh od preko 90 odsto uspješno transplantiranih i pacijenti se ponovo šalju u druge klinike.

VN: Jedan ste od najvećih stručnjaka za transplantaciju matičnih ćelija u svijetu, direktor ste interne medicine na Malteser St. Franziskus bolnici u njemačkom gradu Flenzburgu. Vaši pacijenti kažu da se kod Vas ne umire. U čemu je tajna uspjeha terapija koje sprovodite? Koliko se kancer danas može uspješno liječiti? Od čega to zavisi?

BASARA: Tajna uspjeha terapija koje sprovodim je primjena savremenih protokola i najnovijih naučnih dostignuća iz oblasti hematologije i onkologije. Osim toga, svaki pacijent je za mene poseban izazov i pokušavam u svakom slučaju da mu odredim najbolju terapiju. Često čujem od kolega iz Crne Gore “lijek nije na listi”! Ako znam da na svijetu postoji lijek koji mome pacijentu može da pomogne, angažujem se da ga dobijem gratis za tog pacijenta u okviru kliničkih studija i do sada nikada nisam imala problema.

VN: Vaša specijalnost je liječenje matičnim ćelijama. Zašto matične ćelije? Koje bolesti se mogu izliječiti transplantacijom matičnih ćelija? Imate li evidenciju koliko ste pacijenata izliječili transplantacijom matičnih ćelija?

BASARA: Matične ćelije su najmoćnije i najsposobnije ćelije u našem organizmu. Samo jedna matična ćelija iz koštane srži pravi bilione ćelija crvene loze (eritrociti), bijele loze (granulociti i limfociti) i krvnih pločica (trombociti). Matične ćelije imaju osobinu da se samoobnavljaju, znači kada se matična ćelija podijeli, jedna se odmah “sakriva” u svojoj “niši ili bunkeru” koja se nalazi u koštanoj srži, tako da je citostatici ne mogu uništiti. Takođe, imaju osobinu da se dalje dijele i sazrijevaju i na taj način prave razne krvne ćelije. Kada one obole i postanu leukemijske matične ćelije, jedina metoda koja može da ih izliječi je da se zamijene sa zdravim matičnim ćelijama koje su imunološki moćne i bore se protiv sakrivenih i bolesnih matičnih ćelija.

Maligne bolesti koje se liječe matičnim ćelijama su: leukemije, limfomi, mijelomi, mijelodisplastični sindromi, ali i benigne ali teške hematološke bolesti kao što su aplastična anemija ili talasemija.

Do sada sam transplantirala preko 2.200 pacijenata u tri centra u Njemačkoj, od toga 1.900 od nesrodnih donora. Što se tiče evidencije izliječenih pacijenata transplantacijom matičnih ćelija, ona se vodi dvije godine poslije transplatacije i vođena je na UniKlinici u Lajpcigu: 83 odsto, i sad se vodi na Klinici u Flenzburgu: 87 odsto. Poslije te dvije godine evidencija nije potpuna, jer pacijenti nisu više obavezni da dolaze na kontrole i tek kad napune pet godina poslije dijagnoze smatraju se izliječenim.

VN: Koliko ste imali pacijenata iz Crne Gore? Kakva je situacija u Crnoj Gori i regionu kada je riječ o malignim bolestima?

BASARA: Iz Crne Gore sam imala sigurno preko 30 pacijenata sa malignim bolestima. Broj malignih bolesti u Crnoj Gori mi nije poznat, ali pretpostavljam da je sličan kao i u ostalim evropskim zemljama. Do broja oboljelih od malignih bolesti se dolazi preko registra bolesnika sa malignim bolestima koji je npr. u Njemačkoj i Danskoj zakonski regulisan. Statistika kaže da je broj novooboljelih na godišnjem nivou recimo u Njemačkoj 0,6 odsto ukupnog broja stanovništva, što je čak i nešto više od broja oboljelih u nekim balkanskim zemljama.

Veze sa Crnom Gorom neraskidive

VN: Javnost zna mnogo o Vama kao stručnjaku svjetskog glasa. Ali, Vaša životna biografija je veoma zanimljiva. Ko je prof. dr Nadežda Basara? Da li je tačno da ste porijeklom iz Crmnice? Kakve su Vaše veze sa Crnom Gorom? Da li su Vaši budući planovi vezani za dublju saradnju sa našom državom?

BASARA: Prof. dr Nadežda Basara, rođena je Ivović, po ocu dr Hrvoju Ivoviću, hirurgu rođenom u Beranama, đedu Jovanu Ivoviću, profesoru filozofije (diplomirao 1927. u Beogradu), koji je bio direktor Gimnazije u Beranama i Danilovgradu i nosilac ordena Svetoga Save, rođenom u Gornjim Seocama, kao i prađedu Đuru Ivoviću koji je bio sudija na Cetinju i u Baru, rođenom takođe u Gornjim Seocama, ali i mnogim drugim rođacima koji žive u Beranama, Cetinju, Baru i Seocama, je Crnogorka. Moje veze sa Crnom Gorom i mojom crnogorskom familijom su neraskidive i kao i do sada stojim na raspolaganju Crnoj Gori za dalju saradnju.

(Vikend Novine)

Slične Objave

Back to top button
WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com