NAJLJEPŠA PRIČA O SUTOMORU: Legenda o ljubavi, “Leskovcu na Moru” i onom “Primam dinare” - Volim Podgoricu

NAJLJEPŠA PRIČA O SUTOMORU: Legenda o ljubavi, “Leskovcu na Moru” i onom “Primam dinare”

Jadno Sutomore. Na zao si glas izašlo. Nazivali te “Leskovcem na Moru”, govorili da ti je plaža prljava. Pričali da mirišeš na pljeskavice, kuvani klas i šećernu vunu. Zaklinjali se: “Nikad više tamo”. U viceve si ušlo, do poređenja stasalo. Kad neko vidi neku gužvu, neke pjevaljke, on prizove tebe. Pa kaže “Šta je ovo, Sutomore?”.

Oklevetali te. Izdali zbog pustih plaža grčkih, zbog mira Boke, zbog hrvatskih gradića koji mirišu na vino, gambore i pomalo na nikada neprevaziđeni šovinizam.

Kroz sve to prolazilo je Sutomore. Sjećalo se devedesetih, kada je bilo prvo ljetovalište za dječake iz Podgorice, za porodice iz Prokuplja, za tek napupele klinke iz Beograda. Stigli bi vozom – karta je koštala manje od jednog hljeba – i pravo sa stanice upali u pregovore sa gazdama. Tri marke ležaj, deset maraka za petočlanu porodicu. Soba “blizu obale”, na deset minuta (ali samo nizbrdo), gore iznad pruge. Ima i frižider, da se dijeli s ostalima, i kupatilo. Sa tek ponekad toplom vodom, i to iz bureta na vrhu kupatila, no nije li morska so na koži blagotvorna?

Sjećalo se i osamdesetih, kada su tu, u “Koralima” i “Južnom moru”, hotelima nepoznate kategorije, ljetovali Njemci i Česi u boroletama sa neizostavnim bijelim čarapama. Te je decenije Sutomore ušlo i u pjesmu. Nije narodna, ali kao i da jeste: Miladin Šobić, najveći pjesnik među muzičarima (važi i obrnuto), jednog je februara, kad je za suncem more uzdisalo, upoznao i opjevao neku trebu, tamo s kraja Bosne. Vezalo ih, veli pjesnik, naše more.

Sve to istrpjelo je Sutomore. I potonju najezdu Rusa, i beogradske gospođice koje su pohrlile u Vodice, i snobovske porodice koje su išle na još prljavije plaže Haniotija ili Riminija, brčkale se u žabokrečini, šikanirale domaćine i tješile se: “Pa dobro, makar nismo u Sutomoru”.

A u Sutomoru je svake godine – Srbija u malom. I to može da se ne svidi, i to može da mrzi, samo onaj kome se ni Srbija ne sviđa.

Ljudi koji mrze Sutomore su isti ljudi koji se zaprepaste svaki put kada nogom kroče – a ne bi on, nego nekad mora, poslom – u Zaječar, Vranje, Čačak, Prijepolje. Isti koji se prave da raspoznaju dobro vino od prosječnog, mada bi radije pili točeno pivo. Isti koji umišljaju da znaju kako se jedu mušlje, a stomak im zavija za prasetinom. Isti koji idu na “aftere” i “čilove”, a desno bi uho dali, tamo na Bolu na Braču, za jednog dobrog, glasnog narodnjaka. To su oni lezilebovići koji dane i noći provode u beogradskim kafićima, trošeći na ljetovanjima novac o kojem mi možemo samo da sanjamo.

Nećete njih ni ove godine sresti u Sutomoru. Nećete vidjeti ni političare. Ni bogataše. Ni biznismene. Ne bi oni sebi dozvolili da nalete na Srbiju. Jer eno je, u Sutomoru.

Biće Srbije u jeftinim sobama sa jedva toplom vodom. Biće je u pivu, vodki, tekili – sve za evro. Biće je u parčetu pice, i ona je evro, uz koju gratis dobijete limunadu ili sok od borovnice. U onom znaku “PRIMAM DINARE” na samom šetalištu, u kesama punim paradajza i bostana, u razglednici koja košta 60 centi ali je “šaljem besplatno u Srbiju”, biće je na štandu na kojem zajedno vise peškiri na kojima piše Crna Gora, Srbija, Partizan i Zvezda… Biće je u autićima na sudaranje u luna-parku, koji će neiskvarenom, neisfoliranom čovjeku vazda nabaciti veći osmijeh no petnaest nedodirljivih go-go igračica na budvanskoj oznojenoj šipki.

Biće Srbije u djevojkama, tim preplanulim misicama Velike Plane, Šapca i Brusa. I u tipovima koji i dalje na ljetovanje nose gitaru, ne bi li se s kojom misicom povaljali na toploj sutomorskoj plaži. Jer je Sutomore, koje se nekada zvalo Spič – po latinskoj reči “hospicio”, svratište ili gostoprimstvo – i nastalo zbog ljubavi.

Legenda kaže da su ovim krajevima gospodarili ulcinjski gusari, poznati po zulumima i otimanju – kako od bogatih, tako i od siromašnih. Blago su krili u planini Sozini, nedaleko od morske obale. A sa blagom – i robove.

Među tim robovima, ide dalje legenda, bila je i izvesna Milja, nadaleko čuvena po ljepoti. Među gusarima, izvesni Iljko, nadaleko čuven po hrabrosti. Njih se dvoje, kako to u legendama i biva, zagledalo, samo što se to gusarima nije svidjelo.Šta on ima tamo da se petlja s robinjom?

Iljka su zato poslali u poduhvate na daleka mora, a Milja je, razočarana, odlučila da si oduzme život. Izjurila je iz pećine i skočila u more. Samo dan-dva kasnije, pisao je o nečem sličnom čak i Šekspir, vratio se Iljko i od bijesa digao pećinu u vazduh. Od eksplozije se brdo raspuklo i u more, kako se nekada govorilo, suturisalo.

Odatle, od te ljubavi, nastalo je Sutomore.

 

Marko Prelević/Nedeljnik

1 komentar

Slične Objave

Back to top button
WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com