Ovo je govor Marka Milačića nakon što je uhapšen (VIDEO)

Policija je danas oko 11:20 sati u centru Podgorice uhapsila predsjednika Prave Crne Gore, Marka Milačića, generalnog sekretara Prave, Vladislava Dajkovića, kao i članove te partije, Dijanu Drobnjak i Dragoja Vlahovića.

Njegov govor prenosimo u cjelosti:

“Draga braćo i sestre, poštovani prijatelji, prava i slobodna Crna Goro.
Tužan sam što se u ime ćuteće Crne Gore, u ime većinom ćutećih pravnika, Sokratovih sledbenika, ja koji nisam pravnik opraštam od pravosuđa, preminulog od ćutanja, od neispunjenog zavjeta i zakletve zakonu nad Ustavom.  Pravdo ostala si sama. Bez tužilaštva koje bi te dostojno čuvalo, bez suda koji bi te sačuvao.

Bez pravosuđa rođenog u junačkom vremenu, kao mač i štit ljudi i zakona, u Opštem imovinskom zakoniku Knjaza Nikole, u njegovom: “Crnogorci! Pred ovim zakonom da umukne svačija volja, a neka se čuje samo volja njegova, volja zakona… Od svih vlasti, a naročito od sudija, najstrože zahtijevam da su strogi i savjesni vršioci zakona i da u primjeni zakonskih određenja ne gledaju ni ko je ko, ni ko se kako zove, ni kog je roda i plemena, ni koji položaj zauzima, ni kojim se krstom krsti ili ne krsti”.
Ostali smo bez pravosuđa rođenog u vremenu kada je Zakonik opšti Crnogorski i Brdski primjenjivao biblijska načela među jedinim slobodnim dijelom srpskog naroda, u kom su se izdajnici, blagoslovom Svetog Petra Cetinjskog, predavali vječnom prokletstvu i isključivali iz društva.

Ostali smo bez pravosuđa rođenog u neslobodi, a umrlog od slobodne, a zarobljene Crne Gore. Nemaju oni, Pravdo, talenat za tvoje pravosuđe. Nemaju mač da brane tvoj štit. Zalutala si Pravdo u knjige iz kojih su učili Medenica, Katnić i Stanković. Nisu te Pravdo shvatili. Nisu te Pravdo prihvatili.
I tebe će ubiti Pravdo, upozoravam te, nad kovčegom crnogorskog pravosuđa i Vrhovnog državnog tužilaštva i tebe će staviti u još crnji kovčeg, sazidan od kriminala, od neznanja, od pokvarenosti i od alavosti.

Ubiće te, Pravdo, kao što su ubili pravosuđe, mučeći ga trideset godina svojim neznanjem, praveći od njega kovčeg za svoje koverte i blago, praveći od njega mrtvački kovčeg u koji je Vesna Medenica sahranila Amandman VII na Ustav Crne Gore proglašavajući se treći put za vrhovnog vođu tvog pravosuđa.
Ubiće te, Pravdo, kao što su ubili pravosuđe neznanjem i optužbama Milivoja Katnića, koji umjesto da ganja sinove, braću i sestre najvećeg od svih počinilaca krivičnih djela, on im oprašta milujući ih, tješeći ih riječima: „Svi smo mi sinovi Mila Đukanovića.“
Ubiće te, Pravdo, metkom u čelo, metkom kojim je Ivica Stanković, bježeći od svog straha i svojih koverti, bježeći sa svoje pres-konferencije, metkom koji je ispalio u svoju crnu togu, i u svoje pravosuđe.
Ubiće te, Pravdo, kao što su ubili pravosuđe, sa ćutećim advokatima koji umjesto da brane, ne govore Pravdo o Pravdi.
Naše pravosuđe je danas, izmučeno, i bez prava na advokata upokojilo svoju dušu. Ostala si ti, besmrtna udovice Pravdo, nama u amanet da umjesto ćutećih pravnika kažemo: tvrd je zakon, ali je zakon.

Da te štitimo, Pravdo, od mača Medenice, Katnića i Stankovića, sve dok se sa tobom, upravo oni, ne budu sreli, Pravdo, oči u oči, da ih poraziš svojim dostojanstvom i mirom kada shvate da su u životu najgore one parnice koje vodimo sami sa sobom. Oči u oči, sa biblijskom Pravdom, dok u ime naše djece budeš rađala novo pravosuđe.

Novo pravosuđe umjesto onog koje je u samrtnom ropcu, gledajući svojim očima smrt u oči, ostavilo amanet: Ako još ima Pravde, tada se nemam čega bojati. Ako je nema, neka se boje oni koji bježeći hoće moju glavu, a ja nemam od čega bježati.

I neka vam je, pravosuđe i Vrhovno državno tužilaštvo, laka crnogorska zemlja nad kojom ste robovali.” Kazao je Milačić