ČETIRI MALA BRATA U KUĆI OD BLATA: Žive u jednoj sobi BEZ STRUJE, nemaju ni kupatilo! Kupaju se u koritu, dječaci UČE UZ SVIJEĆU
Vrhunac siromaštva: Sedmočlana porodica živi u kući od blata, bez kupatila, struja im je isključena zbog dugova, a četvorica đaka pješače kilometrima do škole i nazad
Najstarija je baka Mitra (87), koja već tri godine ne čuje i ne vidi. Njen sin Ljubiša Božinović i snaja Velinka imaju četvoricu sinova: Slađana (11), Ivana (9), Aleksandra (8) i Jasmina (7). Njih sedmoro živi od oko 20.000 dinara socijalne pomoći. Nedavno im je isključena struja zbog duga od 65.000 dinara.
Žive u kući od blata, u jednoj sobi, bez kupatila. U sobi plafon od plastike samo što nije pao, razglavljene krevete samo čudo drži da se ne raspadnu, pod je od utabane zemlje, a prekrivaju ga poderane krpe. Dvije pohabane fotelje poduprte daskama, sto, tri kreveta i regal iz prošlog vijeka su sve što ovi ljudi imaju.
Objašnjava da je usvojen, baka Mitra ga je uzela kad je imao samo dva dana. Zbog toga je, kako kaže, još više poštuje i pazi.
Najstariji dječak Slađan ide u školu u Brzoj Palanci i smješten je u internatu. Tamo mu je obezbijeđen smještaj i hrana.
– Tuga mi natapa srce jer ga šaljemo bez dinara u džepu. Druga djeca kupe sok, pojedu čokoladu, a on može samo da gleda. Jedva sakupimo para da ih nekako obučemo – kaže majka Velinka.
Otac Ljubiša dodaje da djeca nikad nisu gladna. Sade luk, pasulj, krompir…
– Bojao sam se godinama da nam socijalna služba ne oduzme djecu zbog naše nemaštine. Da ih ne razdvoje, smjeste u hraniteljsku porodicu… Borio sam se i rukama i nogama da oni uvijek imaju šta da pojedu – kaže Ljubiša i dodaje:
– Mnogo nam je teško što nam je isključena struja. Molio sam u opštini da nam pomognu, ali zasad ništa. Spas bi nam bio kad bismo imali, recimo, stado ovaca, pa malo prodamo jagnjad, malo mlijeko i sir. Imamo pašnjake, mislim da bi nas to spaslo.
Skromni i stidljivi
DJECA SANJAJU KOMPJUTERTrojica mlađe braće pješače do škole dva kilometra, i još dva do kuće. Zimi, kažu, tata uvijek ide s njima jer prilaze šakali i vukovi. Zbog smetova, ponekad u jednom pravcu putuju po dva i po sata. Dječaci stidljivo gledaju u pod. Na pitanje šta bi voljeli da imaju jedino, i to šapatom, odgovara Slađan:
– Da imamo kompjuter…
Ako ima dobrih ljudi, možda će se Slađanu i ostvariti želja.
Preživljavanje
ODJEĆA I HRANA OD DOBROTVORABožinovići su do sada u nekoliko navrata od opštine dobijala po 5.000 dinara pomoći. Crveni krst im donosi odjeću i pakete namirnica i sredstva za higijenu. Dobrotvorna fondacija Srpske pravoslavne crkve „Čovjekoljublje“ im je kupila traktor.
– Oni su htjeli i da nam sazidaju montažnu kuću, ali zbog neriješenih imovinskih odnosa to nije bilo moguće. Čuli smo i da majka Mitra ima pravo na nekakvu tuđu njegu, ali moramo da odemo u Bor, a nemamo za put – jada se Ljubiša.
Kurir.rs/Suzana Božinović Foto: Kurir