“UŠAO SAM U ŠUPU, ALI DJECU NISAM VIDIO” Potresne priče svjedoka požara u kojem su stradali Dušica (8) i Miloš (10)

U požaru koji je juče u ranim popodnevnim satima izbio u Maloj Moštanici, dvoje djece, desetogodišnji Miloš i njegova osmogodišnja sestra Dušica, tragično su nastradali igrajući se u šupi kraj porodične kuće.

Vatra je, kako se pretpostavlja, buknula kada je Miloš uzeo novine, otišao sa sestrom do šupe gdje su počeli da ih pale, pošto su se tako i ranije igrali.

– Ja sam od radnice pekare čuo da je dim u kući pored. Prvo sam pomislio da gori moja pušnica, međutim onda sam vidio da je to kod Teofilovića. Potrčao sam tamo, vidio požar i počeo da gasim. Jako je teško bilo to ugasiti bez vatrogasaca. Pitao sam Milicu ” Gdje su ti brat i sestra”, a ona mi je rekla da ne zna – počeo je priču za “Blic”, jedan od prvih komšija Miro Mitrović, inače vlasnik pekare i mesare odmah u kući pored tragično nastradale djece.

Kada je vidio da nema djece, Miro je otišao do škole da vidi da li su tamo, kasnije je obišao i obližnji teren, međutim ni tamo ih nije bilo. Ušao je ponovo u šupu…

– Nisam čuo nikakvu graju, žamor, priču… Vidio sam psa u šupi koji je bio vezan, njega sam spasao. Da sam znao da su djeca tu, ne bih psa ni spašavao. Nisam čuo nikako nikakve uzvike, ništa – dodao je Miro.

Inače, kada se vratio iz škole, gdje je tražio djecu, osjetio je neobičan miris, pomiješan sa paljevinom.

– Tu je bio pas, kokoške, mislio sam da je miris od njih, da ih je možda vatra zahvatila. Nisam ni slutio da su djeca tu. Kasnije kada su došli forenzičari, shvatili smo da su djeca izgorjela. Bilo je strašno to gledati. Kosti po šupi, tragedija.. Kasnije je i pas koga sam spasao uginuo, vjerovatno se nagutao dima – izgovorio je Miro prisjećajući se jučerašnjeg tragičnog događaja.

Komšinica koja živi u kući odmah pored porodice Teofilović, još se nije oporavila od šoka.

– Komšinica mi je rekla da se dimi kod Teofilovića, potrčala sam tamo i imala šta da vidim. Majka Slavica je vrijedna žena, mora da radi da bi prehranila djecu. Nikada je nisam pitala gdje radi i šta tačno, samo je bitno da radi. Djeca su bila mnogo dobra, svima nam je mnogo žao – dodala je ona.

Kako je rekao Miro, djeca su bila veoma dobra, uvijek su se lijepo igrala sa njegovom ćerkom. On je često kupovao slatkiše kako za svoju ćerku, tako i za njih. Nikad ih nije razdvajao. Primijetio je da su djeca uvijek bila u nekom strahu i željna svega. Takođe, njihova ponosna majka Slavica, nikada nije htjela da prihvati tuđu pomoć u vidu stvari za djecu.

blic.rs