MITROPOLIT AMFILOHIJE I VLADIKA JOANIKIJE: Svi da poštujemo mjere koje je država propisala, Sveto pričešće nije izvor zaraze ali ni magijska zaštita

Mitropolit MCP Amfilohije i episkop budimljansko nikšićki Joanikije obratili su se vjernicima otvorenim pismom i pozvali na poštovanje svih mjera koje je država propisala u borbi protiv širenja korona virusa.

Obraćanje prenosimo integralno:

U molitvenim danima Vaskršnjeg posta i pripreme za proslavljanje praznika Hristovog Vaskrsenja 2020. g. Gospodnje, kada nas je, po Božijem dopuštenju, zadesila nevolja epidemije virusa COVID 19, obraćamo se sveštenstvu i vjernom narodu
Mitropolije Crnogorsko-primorske i Eparhije Budimljansko-nikšićke, i svim ljudima dobre volje, sljedećim pastirskim uputstvom:

1. Mi vjerujući hrišćani živimo u društvu koje, pored nas čine pripadnici

drugih vjera, pa i necrkveni i nevjerujući ljudi, a sve nas zajedno, kao Božija
stvorenja pogađa ova stihija i opasnost moguće zaraze. Zato smo dužni da se u
svemu vladamo po propisima i savjetima zdravstvene struke, objavljenih ovih
dana sa zvaničnih državnih adresa. Nevolja je ista za sve, a vjerovanje i način
uzdanja u Božiju silu, nijesu isti kod nas hrišćana i kod drugih ljudi. Otuda
se, u ove dane, od nas traži savjesno, razumno i solidarno ponašanje – koje
neće pomutiti red i poredak u državi i društvu. Naša Crkva je kod vas,
zajedno sa svima vama. Sve ljude voli i za sve se Bogu moli. Naš uzvik: ”ne
damo svetinje” važi i ovdje jer svaki čovjek je svetinja koju treba štititi i
braniti od bilo kakve zaraze i grijeha.

2. Svim vjerujućim ljudima, naročito onim starijim od 65 godina, očinski
savjetujemo da ne napuštaju svoje domove, čak ni onda kada je u pitanju potreba
za bogosluženjem i pričešćem Svetim Tajnama. Svakog od njih, pričestiće
nadležni sveštenik, u njihovom domu, i po njihovoj izraženoj volji i zahtjevu.
Možemo i treba da svi vjerni pretvorimo svoje domove u hramove, po riječi
atinskog Arhiepiskopa Jeronima, da u njima ujedinimo svoja srca, tražeći
zdravlja i milost Božiju za sve ljude. Da se uvijek sjećamo da je hrišćanska
ljubav pokretač za zaštitu sve braće naše. Boravim u domu, zato što volim
svog bližnjeg. Bog je svudaprisutan kroz našu molitvu i ljubav.

3. Higijenu u hramovima treba držati, kao i do sada, u besprekornom redu, kako
nalaže crkvena tradicija i odnos poštovanja prema svetinjama ( ikone, krsta,
bogoslužbenih knjiga i ostalih predmeta i crkvenih sasuda ). Hramovi treba
da su otvoreni i provjetreni od jutra do večeri, kako bi vjernici mogli
stupiti u njih i obaviti svoju molitvenu potrebu.

4. U dane služenja Svete Liturgije, tokom sedmice i u nedjeljeni dan – vjernici
će biti obavješteni o rasporedu službi u svim gradskim i prigradskim
hramovima, kako bi se obezbjedilo u njima učešće vjernika, a opet – u skladu sa
propisanim zdravstvenim mjerama ( rastojanje među ljudima – bilo da se radi o
zatvorenim ili otvorenim prostorima ).

5. Vjernima posebno naglašavamo da je Sveto Pričešće ostvarenje iste one
zajednice sa Gospodom koja nas u punoći čeka u Carstvu nebeskom i da je
Hristos zaista istinski i konačni Ljekar duša i tela naših, te da Telo i Krv
Gospodnja, koje se primaju za zdravlje duše i tijela, nikako ne mogu biti uzrok
bilo kakve bolesti niti prenosilac zaraze. Međutim, isto tako Sveto
Pričešće, ne predstavlja magijsku zaštitu od virusâ i zaraznih bolesti koje

nam prijete sa drugih strana, ─ izvan svetog Putira, ─  prilikom dolaska u
crkvu, ili povratka svojim domovima, ili boravka u zaraženim sredinama.
Zato je neophodno da praktikujemo sve mjere zaštite koje je država propisala.
Ko god se neodgovorno ponaša u datim okolnostima zapravo kuša Gospoda Boga
svoga, a nerijetko i sablažnjava braću i sestre svoje (Episkop bački Irinej).

6. Za sve druge duhovne bogoslužbene potrebe  (ispovijest, krštenje, opijelo,
parastos i sl.) preporučujemo vjernicima da u dogovoru sa parohijskim
sveštenikom, preduzmu sve – kako bi se pomenute sveštenoradnje obavile u
skladu sa svim propisanim zdravstvenim mjerama. Koliko nam treba duhovna
pomoć i zaštita – prizivanjem Blagodati Božije, kroz crkvene molitve, u istoj
mjeri se od nas traži krajnja odgovornost u pogledu sprovođenja onih mjera koje
štite i nas same i druge ljude oko nas, od opasnosti epidemije koja ubija ljude
širom svijeta.
7. Crkva Hristova svoja bogosluženja nije obustavljala ni u daleko težim
uslovima srednjovjekovne kuge, raznih kolera i groznica, pa ni skorašnjih
epidemija s kraja 20. i početka 21. vijeka. I nikada, u tim okolnostima, nije se
desilo, da se kroz crkvene skupove ili u vezi sa njima, prenosi ni jedna od
zaraznih bolesti. Takva je naša vjera i takav je naš odnos prema duhovnim
svetinjama. Međutim, da bismo pomogli cijelom našem duštvu, u pogledu
sveopšteg, prijeko potrebnog, disciplinovanja i međusobnog ugledanja, –
pozivamo sve, još jednom, da se sve gore navedeno, poštuje, kao najveći i
najjasniji Božiji blagoslov.
8. Po divnoj riječi Svetog Grigorija Bogoslova i ova epidemija je ”oblačak koji
će brzo proći”. Zato ne plašimo se, strah i panika je najopasniji virus, ali po
onoj narodnoj ”čuvajmo se da nas i Bog sačuva”. Pokazujemo odgovornost zato
što volimo Boga i bližnje a ne zato što strah kuca na naša vrata.

Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije
Episkop budimljansko-nikšićki Joanikije