970x250

O DVIJE VELIKE LJUBAVI MARKA MILJANOVA: “Nudim svoje srce i ruku tebi, vojvodo”

Marko Miljanov se ženio dva puta.

300x250

Nakon što je ostao udovac, u zrelim godinama je upoznao Stefu. On zreo čovjek, ona mlada djevojka. I zaljubljena. U njega ili u priče o hrabrom vojvodi, nebitno je.

Marko je poznavao Stefinog oca. Jednom, dok je gostovao u njihoj kući, Marko se obrati mladoj Stefi: „Blago onome, djevojko, radi koga ćeš ostaviti oca i majku“, na šta mu ova uzvrati otvorenom prosidbom: „Nije kod nas običaj da se djevojke nude muškarcima, ali ja nudim svoje srce i ruku tebi, vojvodo Marko.“
I tako Stefa zaprosi Marka.
I tako je on oženi učinivši oboje srećnim.

No prije tog braka, vojvoda Lazar Sočica je nagovarao Marka da se oženi nekom njegovom rođakom. Istorija je to zabilježila ovako: “Otprilike je tvojih godina, možda ima koju manje od četrdeset. Nije, dakle, dovoljno mlada za nevjestu, a nije ni lijepa, ali te zato uvažava više no sve naše junake od Kosova naovamo.“

Marko Miljanov

Marko mu na to odgovori: „Ako imam da biram između dvije djevojke koje imaju jednako odlične osobine, ali je jedna od njih stara i ružna, a druga mlada i lijepa, ne mogu se savladati te biram mladost i ljepotu.“

Brak između Marka i Stefe je bio, u strogo patrijarhalnoj sredini, skoro neobičan. Naime, tada se nije često dešavalo da supužnici javno pokazuju svoje emocije, ali to nije važilo za Marka i Stefu. Uživali su u međusobnoj ljubavi i poštovanju i to nijesu krili.

Na nju je mislio i pišući svoj testament, kojim je sve svoje „ostavio svojoj ženi Stefi u potpunu svojevlast, da joj to pravo niko i nikad ne može okrnjiti i osporiti. Nego je i sad ovlašćujem da može našijem imanjem potpuno u svoju korist raspolagati, pošto je njena zasluga da se steklo i sačuvalo ovo što imamo.“

I to nije sve, već dalje kaže: „Na slučaj moje smrti, a moju zakonitu ženu Stefu posluži sreća da se uda za drugog, to ovdje pomenuto imanje da bude nasljedstvo njeno i njene djece ako je Bog s tijem usreći: uopšte da bude onako kako ona sama nađe za dobro i korisno po nju, pošto je sve gore imenovano njena zakonita svojina.

Dan uoči svoje smrti , 1901. godine, Marko je zapisao: “… na amanet vi moja Stefa i moja čast. Zbogom! Ne mogu više!”

Stefa je umrla 1914. godine.

MARKOVA PRVA LJUBAV

Prvi put se oženio kad mu bijaše 25 godina. Upoznao se sa mladom brđankom Milosavom, ćerkom popa Rista Piletića.

Prenosim dio njihove bliskosti iz knjige “Marko Miljanov” (romansirana biografija), Trifun Đukić, noć Milosavina i Markova u katunu Popovića, Carine (1870m) pod Komovima:

“… Visoko iznad katuna uzdigao se Kom, do samih zvezda, dok se ispod onoga brežuljka na vratima kolibe pojavljuje sama Milosava i pogledom traži Marka.

  • Izađi ovamo da nešto vidiš! -javlja joj se on odozgo!

Mladoj ženi zaigra srce od radosti što će s njim provesti koji trenutak u ovoj čudno osvetljenoj noći. Ona uze pleteno jeleče i obuče ga preko bele košulje sa zlatnim ošvicama, reče svekrvi da je Marko nešto zove i odskakuta uz kosi brežuljak kao gazela.

  • Da nijesi vidio koju vilu ili čuo njenu pjesmu? -upitala je ona veselo, prilazeći Marku.
  • Jesam lijepa moja, jesam… Čini mi se, nikad ka noćas! Sjedi kod mene da zajedno gledamo ovu ljepotu noći planinske i da ti nešto pričam – odgovori Marko.

On sede na jedan pločasti kamen, a ona s leve strane uz njega.

  • Da mi pričaš – nastavljaše Milosava njegove reči. – Često sam željela da te pitam o tvom hajdukovanju i borbi sa neprijateljima, pa me vazda nešto spriječi.
  • Ne mari što ti o tome ne kazujem ništa -odgovori joj on. – Ja bi’ reka’ da to i nije za žene, jer su nježna ženska srca! Za njih je ovakva noć, puna mira i svjetlosti.

On obgrli svoju ženu oko struka i toplo je poljubi…”

A nakon 18 godina braka Marka zadesi teška porodična žalost. “Neka boleština uvukla se u njegov dom, te mu, u kratkom vremenskom razmaku, pomriješe jedno za drugim: mati, otac i žena. Od porodice ostadoše mu tri kćeri – Anđa, Milica i Joka – koje on povede na Cetinje, da bi ih tamo mogao školovati.”

Krst od Prevlake – Crkva na Carinama. O katunu Popovića i Marku koji je tu rado provodio vrijeme, je pisao i vrsni poznavalac Komova Bogdan Labović u svojoj knjizi “Život na Komovima”. I danas je ostala pjesma: “Volim majko ja mladića sa katuna Popovića.” Fotografija je iz pomenute knjige.

HAREM MARKA MILJANOVA

U Crnu Goru su dolazili ratni dopisnici, ali i putopisci. Jedan od stranih putnika, koji je došao da vidi novoosvojene gradove crnogorske, dr Bernhart Švarc, Njemac imao je „službenu obavezu“ da posjeti komadanta Podgorice. A tadašnji gradonačelnik ili guverner te varoši bio je baš Marko Miljanov.

Njemac opisuje vojvodu Marka kao čovjeka „džinovskog tijela, otvorena, iskrena i poštena lika. Iz njegovih očiju sijeva ona srčanost koja prkosi smrti, a njegov hod je elastičan, pun okretnosti i snage.“

Ostalo je zapisano:

“Pošto smo se odmorili neko vrijeme kod toga divnog čovjeka, vojvoda je najednom ustao i rekao: „Da bih vam, kao svojim prijateljima, ukazao i najveću čast koja se kazuje na Istoku, odvešću vas i u svoj harem.“

  • Harem?! Zar to tursko zlo u hrišćanskoj kući? – pomislio je za trenutak Njemac. Ali kad je Marko zakucao na vratima „svoga harema“ iznutra se čuo ženski glas „naprijed!“- pred njima se, umjesto raskošnog istočnjačkog harema pojavila mlada vojvodina žena, koja je šila na mašini, dok je njen sinčić spavao u kolijevci. A ovaj sin vojvodin, Savo, umro je u svojoj 2.godini.

Švarc je bio prijatno iznenađen što je u vojvodinoj lijepoj ženi, koja je bila u narodnoj nošnji, video tip „građansko-njemačke domaćice“.

VJERIDBA SA STEFANIJOM

O vjeridbi Markovoj sa Stefom Švarc bijaše čuo još prije polaska na put. Pričalo se i pisalo tada kako je jedna djevojka u Nikšiću rekla među svojim drugaricama da ne može zamisliti veću sreću od one kad bi je poljubio Marko Miljanov.

A tu „želju stidljive djevojke“  odali su vojvoi Marku, koji je uskoro posle ovog došao u Nikšić. „I slavni vitez je pošao u kuću te devojke, privio je, uplašenu, na svoje grudi i, stavljajući joj na ruku sjajan prsten, rekao: „Evo ti željni poljubac. Ti ćeš biti moja žena!“

Takvo je, u stvari, i bilo sklapanje Markova braka sa Stefom, ćerkom Luke (Mujice) Danilovića, koji je bio rodom iz Hercegovine, a živeo, kao trgovac, u Nikšiću.“

Stefanija imaše 19 godina.

POSLJEDNJI DANI SA STEFANIJOM

  • Bogati, Marko, šta ti rekoše ovi njemački doktori? , pitala ga je Stefa.
  • Bo’me, Stefe, ja nji’ov jezik nijesam nikad razumijeva, ali sad, čini mi se, lijepo razumijem sve. Ovi moj neprijatelj toliko je jak, da se s njim ne mogu boriti ni ja! Nego, ‘ajdemo da se još jednom vidimo sa onim našim prijateljima…”

Preminuo je u Herceg Novom, “smešten u jednu mirnu kuću na kraju grada. Pored bolesnika neprestano je bdela njegova žena…”

Nakon 13 godina preminula je i Stefanija.

(“Plava zvijezda” )

loading...
Tagovi
prikaži više

Slične Objave

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Back to top button
Close
Close