Sačuvajmo radna mjesta i socijalni standard građana Crne Gore
Piše: Radomir Novaković Cakan
Smatramo da bi Treći paket socioekonomskih mjera Vlade Crne Gore trebao biti inkluzivniji u
smislu veće podrške ostalim privrednim djelatnostima, obzirom da je treći paket antikriznih
mjera prevashodno usmjeren na podršku turizmu i poljoprivredi. Na žalost, i ostale djelatnosti
trpe velike posljedice uslijed kontrakcije tražnje koju izaziva drastični pad broja turista. Na
žalost,
odnosno firma koja nagrađuje i afirmiše dobre radnike, takođe uz punu svijest o socijalnoj
odgovornosti i potrebi da se zadrže radnici, kako ne bi ostajali bez posla i egzistencijalnih
prihoda, dozvolite da konstatujem da dalje održavanje broja zaposlenih u ovim uslovima, ne
može se finansirati iz prihoda, već trošak zarada postaje direktan gubitak za poslodavca. Kako
privatni poslodavac u sektoru malih i srednjih preduzeća ne može ni u kratkom roku da podnosi
ovaj gubitak, mi smo prinuđeni ili da značajno umanjujemo zarade ili da otpuštamo radnike, što
na žalost postaje opšta pojava u Crnoj Gori, koja će proizvesti siromaštvo, a konsekventno
tome, novi pad tražnje i produbljivanje recesije.
S toga predlažemo da se subvencionisanje zarada predvidi i za ostale ugrožene djelatnosti,
odnosno za zaposlene u trgovinama tekstila i obuće. Predlažemo da ova subvencija bude 50%
minimalne zarade.
Takođe, prilikom nabavke robe od dobavljača, nerijetko je uslov uplata avansa. Pad tražnje nam
onemogućava da nabavimo robu, jer nismo prodali proljećni asortiman, dok ljetnji otežano
realizujemo uz velike rabate koji izjednačavaju nabavnu i prodajnu cijenu. S toga molimo Vladu
Crne Gore da IRF pripremi povoljne pakete kreditne podrške, sa grejs periodom do godinu, i
niskim kamatnim stopama, koji bi prodavcima tekstila i obuće omogućio nabavku robe i
nastavak poslovnih aktivnosti. Ovo tim prije što komercijalne banke izbjegavaju da kreditiraju
preduzeća koja su od Vlade zatražila i dobila subvenciju za zarade, budući da ih percipiraju kao
rizična. Ne treba napominjati da ovo dovodi do nelikvidnosti firmi i nemogućih uslova
poslovanja. Podsjećanja radi, u periodu april i maj medju zabranjenim djelatnostima su se
nalazile i prodavnice tekstila i obuće.
Takođe, predlažemo da nam se omogući i reprogram poreskih obaveza, za one prodavce
tekstila i obuće koji nijesu u mogućnosti da trenutno realizuju sve obaveze prema državi.
Napominjem da se 400 prodavaca tekstila i obuće nalazi na bijeloj poreskoj listi.Ovdje
posebno imamo u vidu plaćanje cariniskih i poreskih dažbina koje prilikom uvoza moramo da platimo u roku od 30 dana. Na žalost u tom roku ne možemo da realizujemo robu i platimo
obaveze, pa molimo i predlažemo da se ovaj rok prolongira na 90 dana.
Smatramo da bi posljedice djelimičnog ili potpunog zatvaranja naše djelatnosti dovele ne
samo do gubitka velikog broja radnih mjesta, čime bi najveći broj naših zaposlenih i članova
njihovih porodica dospio ispod linije siromaštva, već i ojačalo sivo tržište, koje ni ekonomski
snažnijim državama ne ide u prilog, a kamo li, sada već izvjesno, ranjivoj ekonomiji Crne
Gore.
Autor je privrednik i podpredsjednik opštine Bar
