Na radnom mjestu stradala ČETIRI radnika

U prvih devet mjeseci ove godine Uprava za inspekcijske poslove izvršila je ukupno 13 uviđaja zbog povreda na radu, od kojih su četiri za posledice imale smrtni ishod, dok je devet radnika teško povrijeđeno.

Kako je Danu saopšteno iz inspekcije kolektivnih povreda sa više povrijeđenih, nije bilo.

Izvještaji o povredi na radu se u svakom pojedinačnom slučaju dostavljaju nadležnim sudskim organima ili tužilaštvu, koji vode dalje postupke i preduzimaju mjere iz svoje nadležnosti.

“Podatke za ukupan broj povreda na radu prikuplja Ministarstvo rada i socijalnog staranja, jer je Zakonom o zaštiti i zdravlju na radu propisano da su Fond za zdravstveno osiguranje, Fond penzijskog i invalidskog osiguranja, ovlašćene zdravstvene ustanove za zdravstvenu zaštitu zaposlenih i druge zdravstvene ustanove dužni da u vezi sa dostavljanjem podataka o povredama na radu, profesionalnim bolestima, bolestima u vezi sa radom i invalidima rada, sarađuju sa organom državne uprave nadležnom za poslove rada i da te podatke obezbjeđuju na zahtjev i mjesečno, a za svaku kalendarsku godinu, najkasnije do 28. februara naredne godine.

Istim zakonom je propisano da u vršenju inspekcijskog nadzora inspektor rada za oblast zaštite i zdravlja na radu, pored obaveza i ovlašćenja utvrđenih zakonom, ima obavezu i ovlašćenje da izvrši uviđaj teških, kolektivnih i smrtnih povreda na radu, tako da Inspekcija rada ima podatke za teške, kolektivne i smrtne povrede na radu”, objašnjavaju u inspekciji.

Prema ocjeni Sandre Obradović iz Unije slobodnih sindikata, Crna Gora ima veliki problem kada je u pitanju zaštita zdravlja na radu jer jako mali broj poslodavaca ima akt provjere rizika na radu, a to stalno pravdaju finansijskim izdatkom.

“Pravdati te stvari finansijskim izdatkom nije u redu. Nikako profit ne smije biti ispred ljudskog života, jer bez radne snage ne može se ni stvarati kapital. Stoga radnik i njegova bezbjednost treba da budu na prvom mjestu. Siguran i dobro plaćen radnik garant su ekonomske sigurnosti društva, pa samim tim i preduzeća u kojem radi”, smatra Obradović.

Ona ističe da joj nije poznato da je neki poslodavac završio u zatvoru zato što zaposlenima nije obezbijedio zaštitu na ra du. Ukazuje da se nažalost i pogibije na radu tretiraju nekad kao prekršaji, a što je još čudnije za krive se proglašavaju oni koji su poginuli.

“Oni koji stradaju ne mogu da se brane. Kaže se da su stradali zbog nepažnje, a to ne može biti jedina prihvatljiva istina jer kada se zna da ljudi nemaju zaštitu, ne može baš sve da bude zbog nepažnje, nešto je i u neobezbijeđenosti. Mi imamo dobre zakone i kada bi se oni dosledno primjenjivali mi ne bismo imali toliko problema. Mi smo mali sistem i možemo obezbijediti da on funkcioniše odlično. Kada bismo se više pridržavali onog što je napisano i poštovali pravila, kako poslodavci tako i zaposleni, manje bismo tragedija imali”, ističe Obradović.