OBRATITE PAŽNJU: Ukoliko gradite novu kuću, ovo obavezno morate da znate!

Da bi vlasnici bili sigurni u to da su odabrali dobar plac gdje bi kasnije gradili kuću i objekte za potrebe kuće, na izabranom placu su dovodili stoku, uglavnom ovce ali i neke druge domaće životinje za koje se vjeruje da imaju vrlo istančan njuh i osjećaj, pa kao takve mogu prepoznati, vidjeti ili osjetiti “nečastive sile” ili “zlo mjesto”.
Ukoliko bi životinje bile nemirne tokom noći, ukoliko bi bile bučne, to je značilo da mjesto obiluje nečastivim silama i da ga treba izbjegavati u širokom krugu. Ukoliko bi životinje ostale mirne, plac bi bio pun pogodak.
Zaključak je da kad kupujete plac, prvo dovedete ovčice da prespavaju pa ako budu na broju onda je sigurno!
Insekti i sitne životinjice
U Mačvi i u Šumadiji postoji običaj da kada neko hoće da gradi kuću, postavi četiri kamena na djelovima placa gde će biti četiri ugla kuće i ostavi kamenje da prenoći. Ukoliko ujutru ispod kamenja nađe insekte ili sitne životinjice onda je to pravo mjesto za izgradnju. Čisto i sigurno od “nečastivih sila”. Ukoliko ne bi našli ništa, postupak bi ponavljali sve dok se ne pronađe “čisto” mjesto.
Žrtva za temelj kuće
Zidanje kuće bilo je praćeno odgovarajućim žrtvama. Kako su građevinski radovi odmicali, žrtve su prinošene prvo na temelju, potom na pragu, na ognjištu, na krovu. Najrasprostranjenije je žrtvovanje na temelju kuće.
Pretpostavlja se da su time graditelji htjeli da umilostive bića čiju su naklonost ispitivali i prilikom izbora mjesta. Obično su klali jagnje, ovna ili pijetla i njegovom krvlju prskali temelje, a u nekim krajevima uziđivali su životinjsku glavu.
Četiri ovna u Crnoj Gori
U Crnoj Gori žrtvovali bi četiri ovna na četiri ugla. Danas se, umjesto životinje, u temelj češće uziđuje flaša s vinom, žitom ili novcem. Iako se u pjesmi Zidanje Skadra na Bojani pominju i ljudske žrtve, ljudi su žrtvovani samo simbolično. Žrtva se svodila na uziđivanje sijenke koja se smatrala ekvivalentnom duše. Zato su se seljaci čuvali da im sijenka ne padne na temelj.
Na mjestu predviđenom za gradnju ljudi bi ostavljali čašu ili flašu punu vina, rakije, pšenice ili brašna. Ponegdje su je stavljali na zemlju, negdje zakopavali ili je objesili o poboden štap. Sjutradan bi dolazili da vide šta se dogodilo. Ako bi sve ostalo nedirnuto, mjesto se smatralo pogodnim. Ukoliko bi nešto nedostajalo, pretpostavljali su da je ono halovito i da tu ne treba zidati.
Talason-kućni duh
Majke su posebno morale da paze djecu da ne priđu blizu dok se kopa temelj. A majstori su pribavljali žrtvu tako što bi izmjerili nečiju sijenku svilenim koncem, pa bi konac uzidali u temelj! Taj čovjek bi, po vjerovanju, uskoro umro, a njegova duša bi preuzimala brigu o novoj kući, postavši kućni duh talason.
(Srbija danas)






