Jun se smatrao dobrim mjesecom za udaju zbog imena junij. Junona je bila rimska boginja, zaštitnica ljubavi i braka.

Ljeto je uopšteno dobro vrijeme za brak zbog sunčevog uticaja na plodnost. Tako je u Škotskoj popularan običaj da mlada “hoda sa suncem” – od istoka prema zapadu oko crkve, i to tri puta.

Najbolje vrijeme za sudbonosno “da” je kad se kazaljke sata kreću uzlazno – između 6 i 12 ili 18 i 24.

Novčić u mladinoj cipeli bio je zalog bogatstva mladog para. S druge strane, smatra se nesrećom ako suprug vidi vjenčanicu prije vjenčanja.

Dan prije vjenčanja mlada ne bi smjela da isprobava odjeću za vjenčanje, a ako se krojačica slučajno ubode na iglu i ostavi krvavu mrlju na vjenčanici, nemojte to uklanjati jer to mladoj može donijeti vječnu sreću.

Većina žena udaje se u bijelom, a to seže u vrijeme kraljice Viktorije koja je odlučila da se uda u bijeloj umjesto tradicionalnoj srebrnoj boji haljine kraljevske nevjeste.

I djeveruše štite mladu od nesreće. U srednjem vijeku se vjerovalo kako će slično obučene djevojke zbuniti zle duhove koji su došli po mladu. Međutim, ukoliko se udate u plavoj haljini, u ljubavi će vas pratiti istina. Prije nego što izađe iz roditeljske kuće, mlada treba da baci pogled u ogledalo jer to donosi sreću.

Nipošto se, međutim, ne smije vratiti u kuću da se pogleda u ogledalo jer to nosi nesreću. Ako svatovi na putu nalete na jagnjad, žabe, pauke, crne mačke ili dugu – blago vama.

To se smatra srećnim znakom.

Oblačno nebo i vetar uzrokuju buran brak.

U vreme britanske dinastije Tudor za mladencima su se bacale cipele i smatralo se srećom ako su pogođeni oni ili kočija. Posle su se cipele vezivale za automobil.

I običaj da mlada baca buket preko ramena izvorno se izvodi iz vremena kad je mlada bacala jednu od svojih cipela preko ramena.