Socijalno ugrožene porodice, stanari Doma učenika, koji Kolašinci nazivaju “Sivi dom”, nemaju struju i praznike će dočekati u mraku.

Sudbinu dijeli i šestočlana porodica Rakočević, čija četiri mališana neće imati ni jelku, ni poklone, a u Djeda Mraza više ne vjeruju.

Otac Velizar, koji je osoba sa invaliditetom, kaže da su u mraku više od tri mjeseca, da su im iz Ministarstva rada i socijalnog staranja kazali da to nije u njihovoj nadležnosti a da opštinu to ne interesuje.

“Živimo od 170 eura. Ljeti ponešto privatno zaradim, a zimi nikako. Nije to dovoljno, djecu treba obući, spremiti za školu i nahraniti. Možete zamisliti kako se funkcioniše u mraku. Hranu smo iz zamrzivača odavno štetovali, sve ono što smo tokom ljeta spremali. Sad samo ono što može odmah da se spremi, kupimo i to je sve. Djeca uče pod šterikom. Prije nekoliko nam je pukla cijev od vode. Kad to smrzne ima cijeli dom da pliva u fekalijama. I prošle godine isto se desilao, samo u hodniku, pa su nam sobe bile pod vodom. Sad sam zvao direktora Vodovoda, on je došao i rekao – zabodi tu neko drvo i otišao”, priča Rakočević.

Kako će dočekati Novu godinu Rakočević ne želi ni da razmišlja iako je svjestan da se sadašnje stanje neće promijeniti i da nikog ne zanima život 14 stanara “Sivog doma”. Mališanima ne može priuštiti ni jelku, a kamoli paketić.

“Uzeo bih one starinske fenjere na petrolej, no i za to treba para. Jedini koji nas se sjetio je sugrađanin Đoko Đinović, koji je donio pet paleta drva da nam se nađe, a ja sam ih podijelio sa ostalim stanarima. Svi smo izbacili sulundare kroz prozore jer Dom nema dimnjaka i nije predviđeno da se loži”, kazao je Rakočević.

Aleksandar i Dejan više ne vjeruju u Djeda Mraza, a najmlađi Danijel kaže da je “dobri Djeda mraz” u vrtiću donio poklon.

“Ljut sam na Djeda Mraza, jer je prošle godine na Trgu dijelio pred Novu godinu poklone. Ja i brat smo se smrzli čekajući da i nama da poklone kao i drugoj djeci. Dao ih je svim, a nekima i dva, samo nama nije. E, zato više ne vjerujemo u njega”, objasnili su ljutito Aleksandar i Dejan.

Njihov otac Velizar kaže da je tada bio sa njima na trgu i sve to posmatrao. Dječaci su bili premrzli od zime čekajući na poklon, no organizatore NVO “Zvijezda” očito da to nije zanimalo.

“Došlo mi je bilo sa njima da plačem, gledajući da se nekoj djeci daje i po tri-četiri paketića, a mojoj nijedan. Srce mi se slamalo gledajući ih kako trče za Djeda Mrazom. Tada sam posljednje pare potrošio u Voli i kupio jedan paketić. Nikad više neću povesti dijete na jedan takav događaj, jer je to za djecu pravo mučenje”, kazao je Velizar.

Mališani su i dobri đaci i još bolji sportisti. Braća Rakočevići svakodnevno već dvije godine treniraju karate u KK “Gorštak”. Prva godina im je služila za vježbanje, a 2017. im donijela mnogo medalja i pehara. Aleksandar ima 12 medalja, Dejan šest, od kojih dvije zlatne, dok je najmlađi Danijel je najbolji u svojoj kategoriji. Ima dvije zlatne medalje i pehar za prvo mjesto koji je osvojio na Internacionalnom turniru “Trofej Bara 2017”. Njih trojica brinu i o najmlađoj, trogodišnjoj sestri Nikolini.

“Ponekad i odmjerimo snagu sa vršnjacima ili onima malo starijima, ali su to češće samo šale nego prava tuča. Mog najboljeg druga Luku branim, kada ga napadnu stariji dječaci i za njega bih se i iz prave potukao i kad bi mi neko dirao sestru Nikolinu. Volim karate, a i djevojčice vole jake momke”, kazao je ozbiljnim tonom osmogodišnji Dejan.

Kao što Djeda Mraz nije više ono što je bio, nijesu ni ministri, tvrdi Velizar.

“Sadašnjeg ministra rada i socijalnog staranja ne zanima situacija u kojoj su se našle socijalno ugrožene porodice. Progledali smo dok je Zorica Kovačević bila ministarka. I prošle godine smo bili u ovakvoj situaciji, pa nam je ona pomogla i više no što treba. Renovirala nam je kupatilo u Domu, platila dug za struju, kupila mašinu za veš, frižider, grijalice. Bili smo srećni i zadovoljni. Sad ni da nas pitaju jesmo li živi. U čudnim vremenima i među čudnim ljudima živimo”, kazao je sjetno i sa gorčinom Rakočević.

Dnevne novine