Ko to krije Lauševićeve ikone? Glumac u zatvorskoj ćeliji nacrtao remek-djela, ali su ona pokradena i do danas im se gubi trag

U svojoj trećoj knjizi, “Sve prođe, pa i doživotna”, Žarko Laušević govorio je i o slikarskom talentu, ali i o tome kako su mu u zatvoru ukradene ikone koje je naslikao. Te ikone i dalje krase nečiji zid u kući, ali ni sam Laušević ne zna čiji.

Proslavljeni glumac u jednom dijelu knjige objašnjava da je bilo teško slikati ikone u ćeliji jer su one, sve do jedne, vrlo brzo i nestale.

– Uradio sam nekoliko ikona u zatvoru, kopiju jednog Njegoševog portreta. To mi je, uglavnom, oduzimano i ko zna gdje visi danas. Nije to ni važno, ali sam se onda odlučio za portrete drugih dragih. Šta će mom upravniku portert Hristine Popović, ili moje Anite, kad bi on više volio sliku pjevca? Tako da je to bio spasonosan izlaz – rekao je Laušević.

Uradio sam puno portreta neke djece, narudžbina od “kolega”, i to je bilo zaštićeno jer nije bilo zanimljivo za kućne zidove nadzornika, zapovjednika, zamjenika. A to slikanje je imalo i svoju telepatsku fukciju. Činilo je pokatkad da mi dan bude prekratak – dodao je.

Foto: Milena Đorđević

Danas više ne slika.

– Ne, ne umijem više. Ma, da se ne lažemo, ni to moje ranije slikanje nije bila neka velika umjetnost. Ni moje pisanje, ni gluma. To je možda samo prepisivanje života. Slikanje je za mene bilo izlaz, za druge egzotika. U Americi sam jedno vrijeme time podržavao koliko-toliko porodični budžet – rekao je glumac.

Zanimljivo je da su, pored ikona koje je uradio, nestale i njegove zatvorske fotografije.

– Tražio sam svoje fotografije iz zatvorske kartoteke, sa prijema prvog dana. Htio sam da ih objavim u ovoj knjizi. Nema! Tražilo pet ljudi nedelju dana! Ništa! To ne postoji. Ko zna, možda nisam ni bio tamo. Možda sam sve ovo izmislio. Čovjek-fikcija.

(NIN)