Predsjednik Ljekarske komore Aleksandar Mugoša kazao je u razgovoru za Dan da je dio javnosti izuzetno kritički raspoložen prema radu doktora, jer je svaki njihov pacijent potencijalni tužilac, dok sudovi osuđuju njihove kolege zatvorom i doživotnom zabranom rada. On ističe da doktori, uz sve te rizike i more teških i neprijatnih situacija kojima su izloženi, kao na primjer u Kliničkom centru, svakodnevno imaju jedno malo “Bioče”, kao u velikoj željezničkoj nesreći, u kome se bore za živote građana često zanemarujući sopstveni život.

Mugoša je na pitanje kako ocjenjuje položaj ljekara u Crnoj Gori i odnos nadležnih institucija, ministarstva i Vlade prema ljekarskoj profesiji, kazao da u ovakvim okolnistima zaboravljaju da zarađuju malo više iznad crnogorskog prosjeka.

“Ko misli da ovo ne odgovara realnosti može da završi teški šestogodišnji studij medicine, obuče bijeli mantil, uđe u jednu od ambulanti, odjeljenja ili neku od operacionih sala i krene sa radom. Na kraju kada prođe mjesec i kada se presabere sa novcem koji je dobio za taj svoj rad, samo treba da izdrži i da kaže da to isto želi i sljedeći mjesec, godinu, deset ili više godina”, rekao je on.

Prema njegovim riječima nekoliko je kategorija stranaca koji su angažovani u javnim zdravstvenim ustanovama u Crnoj Gori.

“Ubjedljivo najveći broj njih su stranci koji dolaze iz Republike Srbije isključivo da bi nadomjestili naš nedostajući kadar. Dakle, radi se o ljekarima koji obavljaju isti posao kao i njihove crnogorske kolege. Ono što je problem jeste činjenica da su stranci angažovani na ovaj način tri, pet ili više puta bolje plaćeni za isti faktički rad od svojih crnogorskih kolega. To je težak oblik diskriminacije u odnosu na crnogorske ljekare. Mi možemo da nastavimo da ignorišemo ovu činjenicu, ali ona time ne prestaje da bude to što jeste. Konkretan podatak da se izdvajanje iz budžeta za rad stranaca u javnom zdravstvu povećava, a plate doktora medicine crnogorskih državljana ostaju iste, sam po sebi dovoljno govori o odnosu prema crnogorskim ljekarima”, tvrdie Mugoša.

On smatra da svim državama na svijetu koje pretenduju da budu ozbiljne, a samim tim i svim vladama u tim državama, najvažniji i vjerovatno najteži zadatak je obezbijediti adekvatnu zdravstvenu zaštitu svojim građanima.

“Zdravstveni sistemi koji su uspjeli da smanje na najmanju moguću mjeru intenzitet različitih uticaja na rad ljekara uspješniji su od ostalih. Naš zdravstveni sistem nažalost nije takav. Stepen izloženosti “spoljašnjim” uticajima svakog od nas ljekara ponaosob i samim tim stepen uticaja različitih faktora na naš život i rad je različit, zavisi od težine i složenosti konkretnog posla ili konkretne specijalnosti kojom se bavimo, ustanove u kojoj radimo, nivoa zdravstvene zaštite kojem pripadamo, obima posla koji obavljamo u svom svakodnevnom radu, mogućnosti ili nemogućnosti da radimo u skladu sa savremenim medicinskim standardima, da li radimo u javnom ili privatnom sektoru, odnosa javnosti i medija prema ljekarskoj profesiji i još mnogo toga”, naveo je on.

Mugoša napominje da postoji određeni procenat ljekara koji je zadovoljan svojim materijalnim i društvenim statusom, ali da ne zna koliko je takvih.

“Ako želite moj lični stav, stav kardiohirurga koji je svakodnevno na svom radnom mjestu u Kliničkom centru i nekog ko duže od dvadeset godina radi isključivo u sistemu Javnog zdravstva, reći ću Vam da nisam zadovoljan položajem koji moje kolege i ja imamo danas u crnogorskom društvu”, kaže Mugoša.

DAN