SRBIJA I CRNA GORA DVA OKA RAZROKA! Evo šta je srpskom ambasadoru rečeno u MIP-u i šta je on odgovorio
Ambasador Srbije Zoran Bingulac pozvan je juče hitno na razgovor u Ministarstvo spoljnih poslova Crne Gore zbog, kako je obrazloženo, neprimjerenih izjava srpskih zvaničnika na račun predsjednika Mila Đukanovića.
Tenzije između dvije države podignute su zbog najavljenog usvajanja crnogorskog zakona o slobodi vjeroispovijesti, kojim Podgorica namjerava da prisvoji crkve i manastire Srpske pravoslavne crkve. Srpskom ambasadoru je, prema saznanjima “Blica”, sugerisano da se Crna Gora ponaša korektno i da se to očekuje od Beograda.
Neprihvatljivo
Državni sekretar u crnogorskom MSP Zoran Janković je rekao da su zabrinjavajuće i neprimjerene izjave ministra u Vladi Srbije i izrazio očekivanje da će se zvanični Beograd ograditi od njih.
– Teške kvalifikacije iznesene na račun predsjednika Crne Gore neprihvatljive su, nisu na liniji dobrosusjedskih odnosa i ne doprinose ukupnoj saradnji dvije države. Neprimjerena je intenzivna i negativna kampanja koja se neopravdano i bez argumenata vodi u Srbiji povodom nacrta zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja – kazao je Janković.
Sporna izjava
Sa Bingulcem su, kako “Blic” saznaje, u tamošnjem ministarstvu razgovarali upravo Janković i generalni direktor za bilateralu Ivan Leković.
Odnosi između Beograda i Podgorice zategnuti su nakon što je Crna Gora usvojila pomenuti nacrt zakona kojim se praktično otima imovina SPC u toj zemlji. Varnicu je dodatno zapalila optužba Đukanovića da SPC pokušava da “opstruiše evropska htijenja i ambicije savremenog crnogorskog društva trudeći se da tako čuva svoj vjerski monopol u Crnoj Gori”, navodi Blic.
Uzalud molbe
Na Đukanovićeve kritike reagovao je i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, koji je zamolio na povlačenje zakona, uz ocjenu da će “svako ugrožavanje srpske imovine u Crnoj Gori pokvariti odnose između dvije zemlje”. Ipak, njegov apel nije naišao na dobar odziv i Vlada Crne Gore je izdala saopštenje da Vučić, kao predsjednik Srbije, “nema prava da se miješa u crnogorsku politiku”. SPC je zatim u Podgorici organizovala Trojčindanski narodni sabor, kojim je poslala poruku da je zakon neprihvatljiv i da treba da bude povučen. Vučić je nakon tog okupljanja vjernika rekao i da ne želi da stvara novu zlu krv među narodima. Na to je reagovao Đukanović izjavom da SPC čuva infrastrukturu velike Srbije i da je to “politička organizacija”.
PROVOKACIJE, GAFOVI, DISKRIMINACIJA
Najmanje šest otvoreno neprijateljskih ili, u najmanju ruku, provokativnih poteza načinila je Crna Gora prema Srbiji od osamostaljenja 2006. godine. Prvi je, kako navodi Blic, bilo priznanje Kosova kao nezavisne države..
1. Udar na SPC
Sporni predlog zakona o slobodi vjeroispovijesti, čiji je pokrovitelj upravo predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, predložen je u maju ove godine, ali za sada nije usvojen.
Njime se, smatraju zvaničnici u Beogradu, želi izdejstvovati otimanje imovine SPC.
2. Maternji, a ne srpski jezik
Promena u Ustavu pa i u obrazovnom sistemu Crne Gore – koji je umjesto “srpskog” uveo “maternji” jezik kao obavezan u školama – nagoviještena je uvođenjem i novih slova u crnogorsku azbuku.
3. “Ne” za dvojno državljanstvo
Na osnovu zakona iz 2008. godine državljanima Crne Gore zabranjeno je da imaju državljanstvo Srbije (iako i dalje postoje slučajevi kojima se gleda kroz prste).
To je urađeno zbog, kako je obrazloženo, zaštite crnogorskog identiteta.
4. Zabrana za intelektualce iz Srbije
Prošle godine ulazak u Crnu Goru zabranjen je nekolicini srpskih intelektualaca, među kojima su i istoričari Aleksandar Raković i Čedomir Antić, akademik Matija Bećković, profesor Pravnog fakulteta iz Kosovske Mitrovice Dejan Mirović.
5. Vojni ataše na proslavi “Oluje”
Još jedna stvar koja je Srbe veoma zaboljela bila je prošlogodišnje, prilično provokativno, prisustvo crnogorskog vojnog atašea Ivana Mašulovića na proslavi akcije “Oluja” u kojoj je protjerano 250.000 Srba a ubijeno najmanje 2.500.
6. Priznanje Kosova
Odluka crnogorskog parlamenta da pošalje u julu minule godine dva štabna oficira u misiju Kfor na Kosovu naslanja se na priznanje prištinskih vlasti kao nezavisnih u odnosu na Srbiju, što je učinjeno još 2008.
