BRUTALAN NAPAD POLICIJE? Podgoričanin pretučen u centru grada

Prava Crna Gora tvrdi da je policija pretukla člana Glavnog odbora te stranke Luku Sekulovića.

Kako je saopšteno incident se dogodio 28. juna u cetru Podgorice.

Sekulović tvrdi da su u lokalu presrela dva muškarca u civilu, uvrnuli mi ruke na leđa i izveli ga u pravcu biblioteke “Radosav Ljumović”.

Prava Crna Gora obavještava crnogorsku javnost da se u noći između petka i subote dogodio incident u kome je crnogorska policija još jednom ispoljila neviđenu brutalnost. Dakle, još jedan u nizu slučajeva brutalnog prebijanja građana od strane policijskih službenika desio se u petak veče 28. 06. u centru Podgorice, između ugostiteljskih lokala Hemera” i “Berlin”. Tom prilikom su nekoliko policijskih službenika, iz za sada nerazjašnjenih okolnosti, priveli, a zatim i nanijeli niz povreda članu Glavnog odbora Prave Crne Gore Luki Sekuloviću. Gospodin Sekulović u svojoj izjavi nakon incidenta, ali i krivične prijave koju su službenici policije nakon prebijanja podnijeli protiv njega, navodi sledeće:

“Te večeri sam sa drugaricom pošao na piće u kafić u centru grada. U jednom trenutku sam pošao do toaleta, a nakon mog izlaska su me presrela dva muškarca u civilu, uvrnuli mi ruke na leđa i izveli me napolje u mrak, u pravcu biblioteke “Radosav Ljumović”. Tu su me verbalno i fizički napali, nakon čega sam ustanovio da se radi o policijskim službenicima. Moja drugarica, koja je sve to sa strane gledala pozvala je policiju i tražila da hitno pošalju policijsku patrolu. Kada je došla policijska patrola, jedan od dvojice uniformisanih policajaca je počeo da me vrijeđa i govori da sam narkoman, na šta sam ja zahtijevao da me odmah odvedu i da me testiraju na narkotike i alkohol. Takođe sam zahtijevao da me patrola odvede u policijsku stanicu, kako bih podnio krivičnu prijavu za neovlašćeni napad policajaca u civilu na mene. Zbog konstantnog maltretiranja i straha koji sam osjećao, uputio sam se ka policijskom vozila koje je bilo parkirano na osvijetljenom dijelu ulice, ne bih li možda kod njih pronašao zaštitu. Izrevoltirani tim mojim postupkom, policajci su krenuli fizički da me napadaju i pozvali Interventnu jedinicu.”

Kako navodi, on je iz straha pokušao da glavu zaštiti rukama, te da se zadnjim dijelom tijela oslonio na policijski auto. On dalje dodaje: “Kada je došla Interventna patrola, odmah su me oborili na zemlju, udarali me nogama i rukama u glavu i isprskali mi čitavu bočicu biber spreja u oči. Nakon toga su me stavili u policijski kombi i odveli u Urgentni centar. U putu su me svo vrijeme udarali, davili i konstantno mi psovali majku. Od zadobijenih povreda i konstantne torture sam dva puta gubio svijest. U urgentnom su se pojavila još četiri policajca iz Interventne jedinice, koji su, moram istaći, prema meni postupili krajnje profesionalno. Tamo su me pregledali ljekari, koji su i pored upadljivog otoka, podliva i posjekotina konstatovali lakše tjelesne povrede. Tek u ranim jutarnjim časovima primijetio sam dvojicu uniformisanih policajaca koji su me napali, kako primaju infuziju i žale se na povrede koje sam im navodno nanio. Tada su mi rekli da će protiv mene podnijeti prijavu za napad na službeno lice u vršenju dužnosti, što su, kasnije ću saznati, i uradili.”

Sekulović dalje navodi da su ga iz Urgentnog centra u jutarnjim časovima odveli u policijske prostorije, uprkos tome što se žalio na jake bolove, mučninu i vrtoglavicu. Tu je proveo skoro dva sata čekajući dežurnog inspektora da ga sasluša. “Kada se konačno pojavio, inspektor mi je saopštio da me terete za napad na službena lica i nanošenje povreda. Tokom saslušanja konstantno je izlazio iz kancelarije i nestajao po pola sata, pa nisam mogao da dam kompletnu izjavu. Niko nije vodio službenu zabilješku o onome što sam u policiji izjavio. Inspektoru sam ispričao sve kako se desilo i naveo da sam student, te da nisam konfliktna osoba, ali i da u svom životu nikada nisam imao tuču, niti prekršajno ili krivično odgovarao. Nakon saslušanja odvode me u policijski pritvor, gdje sam proveo oko sedam sati, bez medicinske pomoći, iako sam im ukazao da imam bolove, mučninu i vrtoglavicu.”

Nakon toga Sekulovića odvode kod dežurnog tužioca Ivana Medojevića, koji ga je saslušao i saopštio mu da ga na osnovu krivičnog djela za koje ga tereti očekuje zatvorska kazna u trajanju od šest mjeseci do pet godina. Tužilac je takođe pozvao sudskog vještaka koji je konstantovao Sekulovićeve povrede i o tme sačinio zapisnik. Nakon toga pušten je na slobodu.

Sekulović dodaje da je podnio krivičnu prijavu protiv lica koja su me prva napala, ali i protiv uniformisanih policajaca, koji su mi nanijeli povrede. Istovremeno, uputio je dopis i unutrašnjoj kontroli policije. Dodaje: ”Neću dozvoliti da ja budem okrivljeni, a da nasilnici iz policije, koji su dužni da štite građane, izigravaju žrtve. Pogledajte na šta ličim ljudi, lice mi je izobličeno od batinjana. Više od povreda koje sam zadobio me boli takav odnos ljudi zaposlenih u institucijama kojima mi građani dajemo plate. Nikada u životu se nisam potukao, niti imao bilo kakav problem sa zakonom. Jedno je sigurno, sada ću još jače i odlučnije nastaviti da se borim protiv ovog režima, njihovih poslušnika i nasilnika u redovima policije, sve dok ovakvi ljudi ne budu uklonjeni iz državnih institucija, a Crna Gora bude ona prava, čojska i viteška, koja će se razlikovati od ove sadašnje policijske i mafijaške.”, zaključio je Sekulović.
Prava Crna Gora poziva sve nadležne institucije i organizacije koje se bave ljudskim pravima da najhitnije reaguju kako bi se do detalja ispitao ovaj skandalozni i sramni čin u režiji policije.