“NEMA NAMA DO CRNE GORE” Kako su Zećani zauvijek “kupili” PRIJATELJSTVO i odanost porodice iz Kosovske Mitrovice!

Svakog ljeta pitanje je isto “da li idete na more i gdje”? Ako je i bilo razmišljanje ranije, od 2017. mi znamo gdje idemo na more – destinacija je Crna Gora!

Ovako svoju priču o Crnoj Gori i njenim stanovnicima počinje Miroslav Miki Milosavljević iz Kosovske Mitrovice,  i objašnjava zbog čega nema dilemu gdje će na odmor.

“Avgusta mjeseca prije dvije godine preko noći krenemo autom iz Kosovske Mitrovice ja, supruga i naša dva dječaka od šest i jedne godine. Skoro da smo stigli ali nam negdje ispred Skadarskog jezera auto stane oko 6 sati ujutru, dogodi se užasan kvar.  Nigdje kuće, samo ugledasmo željeznicku stanicu. Odoh pješke, unutra zatekoh gospodina, radnika željezničke stanice Zeta. Zamolih ga da mi da broj neke šlep službe. Gospodin mi reče “saćekajte da mi se smjena završi i ja ću vas odšlepati nazad u Golubovce gdje su automehaničarske radnje”. Tako i bi. Zamolih da uzme novac kao čast, nikako nehtjede da prihvati”, priča Miroslav i dodaje kako su atomehaničari imali mnogo posla i nisu bili u stanju da odmah rade auto.

“Sjedoh pored auta, najednom zaustavi se pored nas jedan momak sa svojim autom i zapita treba li nam pomoć. Taj mladi čovek je odvezao moju porodicu svojoj kući, odmorili se, jeli , djeca se igrala, a on sacmnom išao da tražimo majstora”, priča Miroslav. Kako nisu uspjeli naći majstora da uzme da popravi auto – priča Miroslav – on i njegova supruga su ostali u šoku kada im je mladić ponudio svoj automobi da nastave do mora. Pošto nije prihvatio, mladić je, kako navodi, pozvao taksi.

Ni ovdje nije kraj njegovom oduševljenu gotoprimstvom na koje je naišao.

“Taxista je uporedo sa nama tražio smeđtaj u Čanju. Jedva nekako nadjosmo smještaj za tri dana u hotelu Galeb. Gazdarica hotela smještaj nam je naplatila tek po napuštanju istog uz riječi “Ako nemate novac ne morate da platite”. Vidim da se mnogi ovih dana utrkuju ko će više Crnogorsko primorje da ocrni pa rekoh da podijelim sa svima kakvi ljudi žive u Crnoj Gori. Svakako da na kraju kazem pozdravite mi Mladena Krkotića iz mjesta Balabani kod Golubovca. Neće Mlađo da zamjeri što sam ga javno pomenuo i tek na kraju rekao da je on ljudina koja nam je te godine najviše pomogla”, zaključuje Miroslav koji je i ove godina na odmoru, gdje drugo, nego – u Crnoj Gori.

(Volim Podgoricu)