“Spajanje SPC i CPC nije moguće, kao što se nije mogla načiniti jedna vojska od četnika i partizana”

Ujediniti se, objašnjava on u intervjuu za podgoričku “Pobjedu”, jedino mogu dvije strane čija su glavna opredeljenja i ciljevi isti ili slični, a položaj gotovo istovjetan.

Upitan da li je uopšte moguće formirati jedinstvenu pravoslavnu crkvu oko koje bi se okupili svi pravoslavni vjernici, kao i koliko bi to onda bilo dobro i održivo rješenje, Andrijašević kaže da je rješavanje tzv. crkvenog pitanja vidi kao dugotrajni proces, koji zahteva mnogo preduslova od unutrašnjih do međunarodnih, ali i izvesne promjene unutar samih vjerskih institucija.

Taj proces Andrijašević kaže da ne vidi kao stvaranje treće pravoslavne crkve u Crnoj Gori, niti misli da bi to bilo dobro, moguće ili održivo riješenje.

– Vjerujem da će svim akterima ovog procesa neka riješenja nametnuti okolnosti koje postoje nezavisno od naše volje, ali i da će na nastanak nekih okolnosti uticati i sama država – kaže Andrijašević.

Država, kaže on, uvijek riješava “crkveno pitanje” i uređuje položaj crkve u državi.

– Tako je to u Rusiji i Srbiji, tako bi trebalo da bude i kod nas (u Crnoj Gori). Sve zavisi od toga kakva je država i kakva je njena politika. Teorijski gledano, crnogorska država može sutra imati takvu politiku da joj sasvim odgovara SPC kao vodeća vjerska institucija.

Ilustracija, Srpska pravoslavna crkva; Foto: Larry Angier/TV Hram

Predsjednik Crne Gore Milo Ðukanović ponudio je svojevrsnu platformu za riješavanje crkvenog pitanja formiranje pravoslavne crkve Crne Gore.

Upitan na koji način će se, prema njegovom mišljenju političke elite odrediti prema toj inicijativi, Andrijašević kaže da je logično da će se one određivati prema svom političkom interesu i na osnovu svoje političke pripadnosti, a ne na osnovu bilo kakvih znanja o crkvi ili znanja o karakteru crnogorskog društva.

A o Predlogu zakona o slobodi veroispovesti koji bi na jesen trebalo da se nađe u parlamentarnoj proceduri, Andrijašević kaže da će se tim zakonom regulisati položaj verskih zajednica u Crnoj Gori, osnovne relacije država-crkva, status imovine vjerskih zajednica, a organičiće se i njihovo političko i privredno djelovanje.

– Nadamo se da će državne institucije biti u stanju da ovaj zakon sprovode i da će, uprkos strahu od anateme i kletve, ali i strahu od rezultata izbora, sankcionisati one koji ga krše – naveo je.

Prema njegovim riječima, svaka vjerska institucija treba da vrati ono što joj ne pripada ili što je, kako kaže, otela od zakonitog vlasnika.

SPC, prema njegovim riječima, posjeduje sve čime u Crnoj Gori raspolaže Crnogorsko-primorska mitropolija.

Naravno, kaže, da nije logično da Cetinjski manastir, koji je podignut u vrijeme kada su Beograd i Srbija bili pod Turcima, a koji su sagradili sami Crnogorci, sada bude u posjedu Crkve koja je stvorena 1920. godine i koja je institucija države Srbije i srpskog naroda.

Crnogorska pravoslavna crkva; Foto: Wikipedia/Kaihsu Tai

– Za mene može biti nesporno jedino vlasništvo SPC nad zadužbinama Nemanjića u Crnoj Gori. Sve što je imovina pravoslavne crkve u Crnoj Gori od Balšića do 1918. godine, nesporno je crnogorsko vlasništvo. Imovinsko pitanje uopšte ne dovodim u vezu sa riješavanjem ”crkvenog pitanja”, niti vraćanje imovine može uslovljavati taj proces.

– Niti se mogu praviti kompromisi oko temeljnih vrijednosti crnogorske države i društva. CPC i SPC se nikada ne mogu pomiriti, zbog toga što nisu crkve istog naroda i države i zbog toga što su politički konfrontirane. Neobično jeste, ali je tako: glavne razlike između dvije crkve su u političkim, a ne teološkim stanovištima. To ukazuje da su one u suštini političke i nacionalne (neke i nacionalističke) institucije, a vjerske samo po imenu. Zbog toga mislim da je pomirenje nemoguće – istakao je Andrijašević.

Navodi i da proces stvaranja pravoslavne crkve Crne Gore, bez nacionalnog predznaka, što je ideja predsjednika Crne Gore Mila Ðukanovića, ne vidi kao stvaranje treće pravoslavne crkve u našoj zemlji, već vjeruje da će svim akterima ovog procesa neka riješenja nametnuti okolnosti koje postoje nezavisno od, kako kaže, naše volje, ali i da će na nastanak nekih okolnosti uticati i sama država.

Andrijašević kaže da Ðukanovićevu inicijativu tumači i kao pokušaj da se učini korak ka ublažavanju raskola između pravoslavne dvonacionalne zajednice u Crnoj Gori.

– Ovaj raskol umnogome utiče na unutrašnju stabilnost Crne Gore zbog čega bi trebalo raditi na stvaranju uslova za smanjivanje njegovog intenziteta. Bilo bi idealno da jedinstvena pravoslavna crkva u Crnoj Gori okupi Srbe i Crnogorce, koji, pored svih razlika, moraju imati isti odnos prema državi Crnoj Gori i njenim najvažnijim vrednostima – naveo je Andrijašević i dodao da je naravno, riječ o idealnoj varijanti, koja se kao sve idealne varijante nalazi u velikom raskoraku sa realnošću.

Misli, međutim, da ima smisla tome težiti.

– Napokon, ovu inicijativu predsjednika Ðukanovića smatram prvim korakom ka stvaranju institucije pravoslavne crkve kojom se neće upravljati izvan Crne Gore i koja neće biti vjerska institucija druge države – kazao je Andrijašević.

(Tanjug)