“Nemoguće je NA FER NAČIN utvrditi ko je vlasnik pravoslavnih crkava i manastira u CG”

Gotovo je nemoguće na fer način utvrditi ko je vlasnik pravoslavnih zdanja u Crnoj Gori, tako da kakva god odluka da se donese, nekome će biti naneta nepravda, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Emil Bjorn Hilton Sagau (Saggau), doktorant Univerziteta u Kopenhagenu, koji proučava ovo pitanje i u više navrata je boravio na Balkanu.

“Kada je riječ o istoriji Crne Gore, nema jasnog pravnog uporišta i tragova kome ova vjerska zdanja pripadaju”, smatra Sagau.

Prema njegovom mišljenju, ovo pitanje je trebalo rješavati dijalogom i većom uključenošću vjerskih zajednica, a ne praviti od njega državno pitanje.

Sagau smatra da su se crnogorske vlasti odlučile da usvoje Zakon o slobodi vjeroispovijesti nakon što je vaseljenski patrijarh priznao autokefalnost Ukrajinske pravoslavne crkve, nadajući se da bi i Crnogorska pravoslavna crkva (CPC) mogla da slijedi taj put. Međutim, Sagau smatra da to nije realno.

On ističe da bi dugoročno jrešenje moglo biti formiranje autonomne Crnogorske pravoslavne crkve pod okriljem Srpske pravoslavne crkve (SPC), kao u slučaju Makedonske pravoslavne crkve, ali je pitanje da li je ijedna strana spremna na takav kompromis.

Bez jasnih tragova vlasništva

RSE: Da krenemo od istorijskog dijela. U čijem su vlasništvu vjerski objekti, koji su predmet spora? Da li je moguće utvrditi vlasništvo za crkve, manastire i ostala zdanja podignuta prije 1918?

Sagau: Gotovo je nemoguće na fer način utvrditi ko je njihov vlasnik, tako da kakva god odluka da se donese, nekome će biti nanijeta nepravda. Kada je riječ o istoriji Crne Gore, nema jasnog pravnog uporišta i tragova kome ova vjerska zdanja pripadaju.

Tadašnja crnogorska teokratska država, kao i svuda u svijetu, bila je njihov vlasnik, ali su takođe pripadala i lokalnim pravoslavnim zajednicama. Naravno, može se raspravljati od slučaja do slučaja da li se radi o srpskoj i crnogorskoj pravoslavnoj zajednici, jer ne smatram da su one u to vrijeme bile svjesne te razlike.

Treba se prisjetiti da su istorijske okolnosti u kojima je tada delovala crnogorska crkva bile sasvim drugačije nego sada. To je vrijeme turske vladavine i kasnijeg oslobođenja od nje, pa je čitav koncept nezavisne crnogorske crkve bio drugačiji nego danas.

Naravno, postoje dokumenti koji sugerišu da je tadašnja crnogorska crkva bila autokefalna, ali nema “tomosa”, odnosno crkvenog pravnog akta u kome se to direktno navodi. Dakle, postoje tragovi autokefalnosti crnogorske crkve, ali se to ne može uzeti kao dokaz njene potpune autonomije.

Nezavisnost, odnosno autokefalnost crkve je fenomen novijeg datuma, tako da je teško govoriti o statusu Crnogorske pravoslavne crkve pijre Prvog svjetskog rata.

Rizik da se ispravljanjem nepravde napravi nova

RSE: Po završetku Prvog svjetskog rata stvorena je Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca. Tom činu je prethodilo prisajedinjenje Crne Gore Srbiji na Podgoričkoj skupštini, što i danas izaziva sporenja, tačnije da li je to bio dobrovoljni čin, kako tvrde Srbi, ili nasilan, što je stav Crnogoraca. Tada je ukinuta i Crnogorska pravoslavna crkva koja je prisajedinjena novoformiranoj Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Da li sada crnogorske vlasti na podesan način pokušavaju da isprave istorijsku nepravdu?

Sagau: Mislim da je teško ispravljati nepravde od prije sto i više godina, a da se sada ne učine nove nepravde. Ja razumijem brigu crnogorskih vlasti za obnovu i očuvanje svog kulturnog nasljeđa, ali donošenje ovakvog zakona je manje demokratski put za rješavanje tako složenog pitanja.

Eksproprijacija imovine je, prema evropskom zakonodavstvu, veoma strog način da se to učini. Kada vlada oduzima od crkve imovinu to je odlučan korak. Mislim da crnogorske vlasti nisu na pravi način uključile vjerske zajednice u ovaj proces i nedostajalo je više dijaloga.

Osnaživanje identiteta crnogorske državnosti

RSE: Crnogorska vlada tvrdi da je Srpska pravoslavna crkva ta koja ne prihvata dijalog. Šta je zapravo pozadina za donošenje ovog zakona? Crna Gora je obnovila svoju državnost u političkom smislu na referendumu 2006, međutim, na kulturnom i vjerskom planu, većina pravoslavaca ističe da govore srpski jezik, odnosno da su sljedbenici Srpske pravoslavne crkve. Da li ovim crnogorski establišment pokušava da ojača svoju državnost i na kulturnom i vjerskom planu?

Sagau: U potpunosti se slažem sa tom ocjenom. Shvatam da vlada želi da osnaži posebnost svoje nacije, jezika, kulture. Sasvim je razumljivo da nova država nastoji da definiše svoju poziciju i odnose sa drugima. Stoga je potrebno da se distancira, odnosno definiše svoje nasljeđe kao posebno u odnosu na srpsko. Međutim, postoji mnogo načina da se to učini.

Kada je riječ o vjerskim pitanjima, vlast u Podgorici se odlučila za oštre mjere kako bi osnažila svoju simboličku moć u nezavisnoj Crnoj Gori i čini se da u tome kopira ukrajinski model.

Crna Gora sledi ukrajinski model

RSE: Da li se ovaj potez, u smislu tajminga, može dovesti u vezu sa odlukom vaseljenskog patrijarha Vartolomeja da dodjeli autokefalnost Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi?

Sagau: Da, ja apsolutno mislim da su se crnogorske vlasti odlučile na taj korak zbog pomenutog slučaja. Naime, Đukanovićeva vlada je predložila ovaj zakon još 2016, ali je od njega odustala zbog protivljenja sa raznih strana. Sada ga je vratila u proceduru zbog Ukrajine jer smatra da je moguće dobiti nezavisnu, autokefalnu crkvu.

Međutim, interesantno je da je vaseljenski patrijarh raščinio i izopštio čelnika Crnogorske pravoslavne crkve (mitropolit Mihailo). Patrijarh Vartolomej je u više navrata izjavio da ni u kom slučaju ne može biti priznata autokefalnost Crnogorske pravoslavne crkve, tako da ima dosta razlika između crnogorskog i ukrajinskog slučaja.

Autonomna CPC kao rješenje

RSE: Kao što ste već spomenuli, u Crnoj Gori imamo slučaj da država želi vlasništvo nad crkvenim objektima, a sve u okviru šireg političkog konteksta da se ojača nezavisni crnogorski identitet. Da li mislite da je moguće da se nova autokefalna Crnogorska pravoslavna crkva stvori tako što će se ogranak SPC koji postoji u Crnoj Gori utopiti u nju?

Sagau: Mislim da je malo vjerovatno da se stvori autokefalna Crnogorska pravoslavna crkva, jer su se i ruski i vaseljenski patrijarsi saglasili da ne treba osnivati novu crnogorsku crkvu. Ne vidim da će se to uskoro promijeniti, te će za bilo koju pravoslavnu crkvu biti jako teško da prizna autokefalnost crnogorske crkve.

Međutim, postoji šansa da se neke stvari urade drugačije. Imamo primjer Sjeverne Makedonije, koja je 2001. godine formirala autonomnu pravoslavnu crkvu. To znači da crkva ima pravo da izabere sve episkope i obavlja liturgiju, kao i sve druge stvari koje uobičajeno povezujemo sa nezavisnošću, ali priznaje SPC kao matičnu crkvu.

Stoga bi i u Crnoj Gori mogla da se formira autonomna pravoslavna crkva, koja bi i dalje priznavala SPC kao matičnu crkvu, Mislim da je to jedina racionalna i održiva ideja u slučaju Crne Gore. Ne smatram da bi bilo pametno, ali ni moguće, kreirati autokefalnu crkvu. Moguće je ogranak SPC koji postoji u Crnoj Gori pretvoriti u autonomnu crkvu, što je rješenje na koje SPC ne bi gledalo kao nametnuto od strane crnogorske države.

RSE: Dakle, mislite da SPC treba da da svoj pristanak da crnogorska crkva postane autonomna?

Sagau: Ne autokefalna, već autonomna, što znači da donosi svoje zakone, bira episkope, ali priznaje SPC kao matičnu crkvu.

Amfilohije kao arhiepiskop CPC

RSE: Mislite li da bi autonomija Crnogorske pravoslavne crkve zadovoljila Crnu Goru, imajući u vidu da bi ta crkva i dalje slijedila pravila i tradiciju SPC?

Sagau: Zavisi od toga koga pitate, ko bi tu crkvu vodio i koliko radikalno bi to bilo izvedeno. Mislim da je moguće stvoriti crkvu koja bi, u isto vrijeme, poštovala crnogorsku kulturu i održavala bliske veze sa srpskom crkvom.

Dakle, mislim da je moguće, ali nisam siguran kako bi na ovo gledali crnogorski nacionalisti, kao i Crnogorska pravoslavna crkva, koja to ne bi tretirala kao rješenje problema. Ovo bi, najprije, bio dobar put za Vladu koja bi mogla da prizna novu crkvu koja ima određeni stepen nezavisnosti i nije tako usko vezana za SPC, kao što je trenutno slučaj.

RSE: O ovome što predlažete, na neki način, spekuliše se i u javnosti. Navodi se da je moguć dogovor između crnogorskog predsjednika Mila Đukanovića i mitropolita Amfilohija, koji vodi SPC u Crnoj Gori. Prema tom dogovoru, Amfilohije bi postao prvi crnogorski patrijarh.

Sagau: Tako je, ali bi on i dalje ostao dio Srpske pravoslavne crkve. Ne mislim da bi mogao nositi titulu patrijarha, već prije arhiepiskopa.

Jaki argumenti SPC pred Sudom u Strazburu

RSE: Vidjećemo kako će se to riješiti u Crnoj Gori. SPC je najavila da će uložiti žalbu Ustavnom sudu u Crnoj Gori, a onda i Evropskom sudu za ljudska prava.

Sagau: Mislim da ima jake argumente pred Evropskim sudom za ljudska prava. Postoji sličan slučaj u Moldaviji između pravoslavne crkve u Besarabiji i Rumunske pravoslavne crkve, kada je besarabisjka crkva bila zabranjena u toj zemlji. Oni su slučaj izneli pred Evropskim sudom za ljudska prava prije nekih 10, 20 godina, koji je donio odluku da besarabijska crkva ima pravo na restituciju.

Notr Dam u vlasništvu crkve

RSE: Kakva je situacija u Francuskoj ili Italiji?

Sagau: U Francuskoj je situacija drugačija jer su crkva i država razdvojene. Zbog duge tradicije, crkva je vlasnik svojih objekata, što država prihvata. Pripadnici vjerske zajednice plaćaju porez direktno crkvi. Ono što razlikuje ove slučajeve od crnogorskog jeste da ove države imaju dugu i ustaljenu istoriju sa jasno utvrđenim vlasništvom nad vjerskim objektima.

Na primer, niko nikada nije dovodio u pitanje da Notr Dam pripada katoličkoj crkvi. Zna se da katolička crkva pripada katoličkoj zajednici. Zbog tih vjekovnih odnosa, pitanje vlasništva nikada nije bilo predmet spora.

Radio Slobodna EVropa