NOVSKI ORIĐINALI Kad je Njunjo umro, Zoro je počeo da džara dimnjake

Zoro Martineti (65) jedini je dimnjačar u Boki. Pored čišćenja dimnjaka, on takođe često svira i na sahranama, a ima i svoj muzički sastav, za koji je nedavno napisao pjesmu “Dimnjačar”.

Rijetki i izumirući posao dimnjačara Zoro je prije desetak godina naslijedio od čuvenog odžačara Rudija Karužića Njunja. Čišćenjem odžaka je, kako kaže, odlučio da se bavi iznenada, ubrzo nakon Njunjove smrti, pišu Dnevne novine.

“Sa Njunjom sam bio prijatelj. On je bio i ostao legenda u gradu i njega ne može niko da zamijeni. Cesto prođem centrom grada i sjetim ga se. Kada je on umro, palo mi je na pamet da se niko nakon njegove smrti nije latio tog posla.

Tako sam došao na ideju da bih baš ja mogao da se prihvatim alata i počnem da čistim dimnjake u novskim kućama. Pročitao sam nekoliko knjiga koje su mi pomogle da bolje razumijem način rada i krenuo u ovu priču”, kazao je on.

Martineti ističe da mu u početku nije bilo nimalo lako i da je bilo situacija da mu kugla kojom džara po dimnjaku ostane i zaglavi se unutar tog uzanog prostora. No vremenom se izvještio.

Navodi da posla ima sve manje i da se sve rjeđe angažuje na čišćenju odžaka.

“To je postao kampanjski po sao. U ovo doba godine zovu samo oni kojima se dimnjak začepi. Nema nekog stalnog posla, da se svaki dan nešto odradi. U novembru i decembru skoro svaki dan imam posla i to ne samo u Herceg Novom, već i u Kotoru i u Tivtu«, dodao je Zoro. 

Međutim, nije mu milo, što ljudi pomalo od njega zaziru jer je nakon posla čitav umazan. Podsjetio je da u cijeloj Boki pa i šire nema nijednog dimnjačara, tako da putuje i do Budve kako bi čistio stare dimnjake.

No i pored toga što pokriva širok prostor, ipak posla nema dovoljno, pa se i ne umori kako bi valjalo. Ali, ako bi mogao da bira, radije bi čistio dimnjake na višespratnicama gdje su oni mahom pristupačniji. 

Najopasnije je, kaže, raditi kad je vrijeme vlažno, a krovovi mokri.

Uprkos nevoljmaa, Zoro se ne žali na svoj posao jer je zadovoljan što je postao bogatiji za mnogobrojna poznanstva pa i prijateljstva.

“Znaju oni mene bolje nego ja njih. Imena ne pamtim, ali mnogo ljudi znam. Uglavnom pričaju ljudi da dimnjačar donosi sreću. Tako se prema meni i ophode”, s osmijehom kaže Zoro. 

Tvrdi kako ga raduje kada ljudi kažu da dimnjačar

dijeli sreću.

“Kada sretneš dimnjačara, onda se uhvatiš za dugme i bićeš cijeli dan sretan”, kaže Zoro. Martineti ima neobičan dopunski posao svira trubu na groblju prilikom sahrana uz izričitu želju pokojnika. Upravo radeći ovaj posao, kako nam je sam kazao, on najbolje zarađuje.

“Često sviram na groblju, kad god me pozovu da pokojnicima ostvarim posljednju želju”, priča ovaj nesvakidašnji čovjek. Zoro ima čak i svoj orkestar Egzodusi za koji je, pored ostalih, napisao i pjesmu “Dimnjačar”. 

Grupa se upravo ovih dana sprema da izvede novu pjesmu.