Velika ljubav Laze Kostića - Volim Podgoricu

Velika ljubav Laze Kostića

Samo je harizmatična ličnost Laze Kostića mogla da odsanja u najljepšoj srpskoj ljubavnoj pjesmi XX vijeka „Santa Maria della Salute” cijeli svoj život prije nje, poznanstvo sa njom, njenu misterioznu i tragičnu smrt, život poslije nje kao i ponovni susret sa njom na onom svijetu, pjesmom koja čitav jedan vijek govori i ćuti o Lenki i Lazi.

Legendu o Lazi Kostiću i Lenki Dunđerski nije ni malo jednostavno ispričati, objasniti i shvatiti. Sve je satkano u pjesmi koju je veliki pjesnik u sebi nosio punih 14 godina kao rezultat pokajanja, a koja je proizašla iz intimne drame pjesnika koji pred kraj svog života više ne može da ćuti, već preispituje sebe, svoje strahove, nadanja i neke postupke.

Lenku Dunđerski, najmlađu ćerku njegovog prijatelja i dobrotvora Lazara Dunđerskog, siromašni pjesnik je upoznao 1891. godine kada mu je utočište pružio ovaj veleposjednik. Očaran dvadesetogodišnjom Lenkom, koja je plijenila ljepotom, šarmom i mladošću, trideset godina stariji pjesnik nije mogao da savlada talas emocija koje su počele da ga ispunjavaju ali, kao prijatelj porodice Dunđerski i častan čovjek, duboko je bio svjestan razlike u godinama i nemogućnosti njihove veze.

Mnogo godina prije nego što je upoznala Lazu Kostića, Lenka je slušala priče o njemu  i čitala njegovu poeziju sa nekim neobjašnjivim nemirom koji se pretvorio u bezgraničnu, toplu ljubav. Kada ga je upoznala odbijala je mnogobrojne prosce nadajući se da će je Laza uskoro zaprositi. 

Isprepletan burom osjećanja, razapet između moralnog i emotivnog, pjesnik je pokušao da pronađe način koji bi zauvijek stavio tačku nemogućnosti njihove veze. Piše pismo svom dobrom prijatelju, Nikoli Tesli o djevojci izuzetne ljepote, koja ispunjava sve uslove idealne supruge velikog naučnika. Kako je Lenka bila bogata udavača, a Nikoli upravo izgorela laboratorija, Laza se nadao da će spojiti ova dva divna bića i time riješiti nemoguću situaciju u kojoj se našao. Ovaj pokušaj je doživio dvostruki debakl. Tesla nije bio zainteresovan za bilo kakav “elektricitet” osim strujnog kola i nauke, a Lenka je izjavila da bi se udala samo za nekoga kao što je Laza Kostić.

Ne znajući kako da se izbori sa burom koju su snažni vjetrovi sve jače podizali u njemu, pokušao je da spas pronađe bjekstvom u manastir Krušedol. Ni taj pokušaj nije uspjeo. Ne mogavši da se oslobodi emocija, on u manastiru piše prvu pjesmu posvećenu svojoj velikoj ljubavi “Gospođici L.D”, pjesmu obavijenu velom tajni u kojoj se naziru topli osjećaji koje pjesnik gaji ali ih izriče u prijateljskom tonu, pjesmu koja je sve do nastanka “Santa Maria della Salute” bila njegova najdraža pesma.

Poslednji, očajnički korak u svom bijegu od velike ljubavi, pjesnik pravi na prijedlog svog prijatelja i nesuđenog tasta. Ženi se bogatom somborskom udavačom Julijanom Palanačkom, koja je svog  Lazu vjerno čekala punih dvadeset godina. Na vjenčanju koje je obavljeno 1895.godine, pjesnikov kum je bio Lenkin otac, Lazar Dunđerski.

Nepuna dva mjeseca od ovog vjenčanja, dogodila se tragedija. Jelena-Lenka Dunđerski je tragično preminula, na svoj 25 rođendan, 25.novembra 1895.godine u Beču. Kružile su glasine da se ubila, kao i da je uzrok smrti bila sepsa nakon neuspešnog abortusa. Kako pouzdanih informacija nema, njena smrt je ostala tajna a kao zvanična verzija se uzima ona koju je iznijela njena porodica, da je preminula “licem na Arhanđela Mihaila” od tifusne groznice.

Za ovaj tragičan događaj, Laza je saznao dok je tokom bračnog putovanja boravio u Veneciji. Obuzet tugom kakvu nije mogao ni da zamisli, otišao je u crkvu Gospe od Spasa (Santa Maria della Salute) i pod okriljem njene grandiozne ljepote, dugo se molio, plakao u sebi, da niko suze ne vidi, tamo gde najviše boli, i potpuno nesvjesno već tada počeo da piše stihove najljepše oproštajne ljubavne pjesme na našim prostorima.

Lenka nije imala priliku da pročita pjesmu koja je nastajala punih 14 godina u pjesniku, ali je pročitala pjesmu “Gospođici L.D” koju je pjesnik priložio dvorcu Dunđerski u njen spomenar, mali, drveni kovčeg sa ružama oslikanim na poklopcu, koji je nažalost nestao, a time i zauvijek odnio sa sobom istinu o ovoj, vječnoj ljubavi.

 

 Izvor: medias.rs

Slične Objave

Back to top button
WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com