OVO DANAS NIKAKO NE SMIJETE DA RADITE: Vjernici slave Svetog Alimpija!

Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici danas slave Svetog prepodobnog Alimpija Stolpnika, koji po gregorijanskom kalendaru pada 9. septembra, a julijanskom – 26. novembra. Rođen je 522. godine, a prema predanju živio je više od 100 godina.

Sveti prepodobni Alimpije Stolpnik je rođen u Adrijanopolju, gradu paflagonijskom i odmalena je predat Bogu na službu, a Gospod ga je izabrao sebi za službu još dok je bio u majčinom stomaku.

Naime, njegova majka je pred porođaj u noći imala priviđenje u kom joj se učini da na rukama drži veoma lijepo jagnje, koje je na rogovima imalo dvije zalijepljenje svijeće.

Kada je došlo vrijeme da se rodi Alimpije, jaka Božanska svjetlost ispuni sobu. To bješe predznak buduće svjetlosti, a kada je nakon porođaja zaspala, u snu je vidjela da su se svi žitelji grada okupili u njenoj sobi i okružili novorođenče pjevajući mu psalme i sveštene pjesme.

Ubrzo joj je preminuo muž i nije htjela ponovo da se udaje, pa je svoj život provela u postu i molitvi, a sina Alimpija, kada ga je odgajila, odvela je u crkvu na službu Bogu i predala ga adrijanopoljskom episkopu, blaženom Teodoru.

Kada je odrastao, Alimpiju se javila želja za usamljeničkim životom, da živi u molitvenom tihovanju, usrdno služeći jedinome Bogu i naslađujujući se neprestanim, bogomišljem. Tu želju je podijelio s majkom rekavši joj da želi da ide na istok jer je čuo da tamo, u pustinjama, u molitvenom tihovanju žive mnogi sveti oci.

On se zaputio na svoj put, ali ga je episkop Teodor vratio nazad, zbog čega je Alimpije bio veoma tužan. Ipak, anđeo se javio blaženome Alimpiju i rekao mu je da ne tuguje što je vraćen sa željenog puta i da dobro zna da je sveto mjesto svako mjesto na kom čovjek ljubi Boga.

Alimpije je nastavio da služi Bogu i da osveštava crkve i manastire, ali se jedne noći zli dusi počeše kamenjem bacati na Alimpija, zadavši mu teške povrede… On je, međutim, skupio snage i riječima im se usprotivio. Alimpije se štitio od demonske sile krsnim znamenjem i imenom Isusovim. Najzad su ga pobijeđeni demoni ostavili i pobjegli, a ljudi su počeli da ga poštuju i dolazili su kod njega radi molitve, utjehe, pouke i iscjeljenja.

Pokraj hrama podigao je visok stolp, popeo se na njega i proveo na njemu u postu i molitvi pune 53 godine. Ni podsmjeh ljudi, ni zloba demona nijesu mogli odatle da ga udalje, niti da ga pokolebaju u namjeri.

Okolo njegovog stolpa podignuta su dva manastira, s jedne strane muški, a s druge ženski. U ženskom manastiru živjele su mu majka i sestra.

Sveti Alimpije rukovodio je monahe i monahinje sa svoga stolpa primjerom i riječima i sijaše svima kao sunce sa nebesa ukazujući put ka spasenju.

Sveti Alimpije učini mnoga čudesa blagodaću Hristovom. Bolne je iscjeljivao, đavole iz ljudi istjerivao i budućnost je predskazivao. Na četrnaest pak godina prije smrti, noge su mu bile poražene ljutom bolešću, te za sve to vrijeme on nije mogao da stoji već od samog prestavljenja svog ležao je na jednoj strani. I kada su njegovi učenici željeli da ga okrenu na drugu stranu, on im to nije dozvoljavao.

Preminuo je 640. godine u vrijeme cara Iraklija, a od moštiju, njegova glava je sačuvana u Kotlomuškom manastiru na Svetoj gori.

Kažu da su se još prije njegovog rođenja pokazali neki znaci po kojima se moglo vidjeti da će njegov život biti čudesan. Prema pripovijedanju, ovaj svetac je strogim postom i strpljenjem raznih nedaća skoro sve pustinjake prevazišao. Sveti Alimpije se na ikoni predstavlja u asketskom, tj. pustinjačkom odijelu kako sjedi na svom stolpu, a po predanju, on je pregazio kugu i od tada se ona ne javlja.

Prema vjerovanju, Sveti Alimpije je bio zaštitnik stoke, pa zato poštovaoci narodne tradicije i običaja na njegov dan ne uprežu stoku.

Prema narodnoj tradiciji, ne valja ni da se na ovaj dan jede kravlje meso.

Kao i na sve druge velike pravoslavne praznike, i na ovaj bi, barem što se narodne tradicije i običaja tiče trebalo preskočiti sve teške poslove.

(Telegraf.rs)