Podgorički maestro na harmonici: Petar Balaban ima 18 godina i dvostruki je svjetski šampion
Sa njom mogu da prenesem sve svoje misli i osjećanja. Ona je sloboda i emocionalna dubina. Ona sama može što i cio orkestar.
Ovim riječima mladi Petar Balaban opisuje svoju opčinjenost harmonikom, na kojoj “veze” Bahove kompozicije, a sa kojom je, do svoje 18. godine već dvostruki svjetski šampion!
Petar je rođeni Cetinjanin, a ove godine završava Srednju muzičku školu “Vasa Pavić” u Podgorici, a tek ga čekaju, sasvim izvjesno, svjetske dvorane i velike muzičke pobjede.
Ima neka “tajna veza” između Petra i harmonike, a druženje je počelo kada je ovaj mladić imao sedam godina. Kako kaže u razgovoru za VOP, niko u njegovoj porodici ne svira harmoniku, niti se bavi muzikom, te talenat nije imao od koga da naslijedi.
“Talenat nisam naslijedio ni od koga iz porodice. Ni uža ni šira porodica nisu iz ove sfere umjetnosti, ali su uvijek cijenili muziku i pružali mi podršku u obrazovanju i razvoju. Svakako da je moja karijera počela kroz školu, gdje sam na početku nastupao na koncertima škole i regionalnim takmičenjima. Vremenom, spremao sam se za sve ozbiljnija takmičenja i nedavno ostvario uspjeh na dva najveća takmičenja za klasičnu harmoniku.
Pored podrške porodice, tu je ogromna podrška mog profesora Miroslava Ilića, drugih profesora iz škole, kao i prijatelja. Uvijek su uz mene, redovno dolaze na koncerte i to mi mnogo znači”, kaže Petar.
“Harmonika je relativno mlad instrument, ali je takođe puna mogućnosti i različitih boja tona. Tehničke mogućnosti na harmonici su među najboljima od svih klasičnih instrumenata. Izuzetno je sposobna je da odgovori ozbiljnoj muzici, a razlika u odnosu na ostale instrumente je to što harmonika može da svira dionice čitavog orksetra. Danas imamo brojne transkripcije koje su napisane za simfonijski orkestar koje se sviraju na solo harmonici. Boja tona harmonike je jako topla i specifična”, priča nam Petar. On svakodnevno vježba po pet-šest sati.
“To uključuje, kako vježbanje na instrumentu, tako i razmišljanje i shvatanje kompozicija koje treba da izvedem. Moram reći da je harmonika bila veoma važna u mom odratastanju. Naučila me je mnogo toga, usmjerila me ka disciplini i naučila vještom fokusiranju na detalje”, kaže Petar.
Učestvovao je, prilča nam, na više međunarodnih i državnih takmičenja, a neka od najvećih su “Coupe monidlae”, “Trophieè Mondiale” kao i ,,PIF Castelfidardo”.
Na našu konstataciju da se harmonika kod nas uglavnom povezuje sa folk muzikom i narodnim veseljima, Petar kaže:
“Harmnoka je relativno mlad instrument, ali ona danas ima svoju ulogu u ozbiljnoj muzici i sve više kompozitora piše djela za harmoniku, što nam pokazuje da ovaj instrument ima široke mogućnosti”
Iza njegovih svjetskih šampionskih titula, kao i iza svakog velikog uspjeha stoji – veliki trud i rad. Bez toga, kaže Petar, talenat nije od velike pomoći. Najdraže su mu kompozicije Johana Sebastijana Baha, a cilj mu je – dalje usavršavanje, afirmacija klasične muzike za harmoniku i nastupi u velikim dvoranama i na takmičenjima.
Podgorica je Petrovom talentu, radu i umijeću već tijesna, ali gdje god otišao, sigurni smo, nosiće je sa sobom.
J.Čavić
(Ovaj sadržaj je nastao kroz projekat Media Master koji finansira Zavod za zapošljavanje Crne Gore)
