Danilović: Đukanović je komandant odmetnute pameti, “prežator” nesreća i ludila u kojima vidi poslednju šansu
Nije nam, kaže Danilović, trebala više nijedna njegova riječ.
“Ipak, oglasio se bivši predsjednik Crne Gore i šume Milo Đukanović: kazao je da je zločin koji se dogodio na Cetinju događaj koji na zastrašujući način, nažalost, još jednom potvrđuje da se crnogorsko društvo nalazi u uslovima duboke krize i ugrožene bezbjednosti svakog građanina, svakog djeteta. On vjeruje da je ovo trenutak da on nešto kaže, a morao bi ćutati do kraja života. To gdje bi trebao da ćuti ostavljam SDT-u i državi. U njegovoj eri je započelo ovo krvavo kolo po našim ulicama, obračuni bandi, narkokartela, ovo kopanje „duboke krize“, lešinarenje i bogaćenje bandita i ubica koji su izlazili kao pobjednici iz krvavih pirova. Đukanović je morao prije svake analize da izusti koliko je za sobom ostavio nerasvijetljenih ubistava i šta je on uradio da se Crna Gora ne pretvori u iskopanu jamu”, kaže Danilović.
Šćekić o protestu Đukanovića: Sramno koriste tragediju na Cetinju da vrate mafiju na važnu poziciju
“Đukanović pokušava još jednom da iskoristi tragediju za svoje ciljeve, najmanje što je mogao je da ćuti“
Đukanović o tragediji na Cetinju: Odgovornost je višestruka, mora u najkraćem roku biti utvrđena i personalizovana
Danilović kaže da je Đukanović jedini „državnik“ koji je u ovoj eri pozivao na legitimnost osvete (“na crnogorski način“) braneći sebe i svoj imetak stečen u godinama razvrata i nekažnjenog ubijanja.
“Jedini je koji je “šumu“ uveo u logičan i zakonit izbor ako bude zatrebalo. I gle čuda, zar danas neki nisu u šumi? Bio je glavnokomandujući pod šatorom na Cetinju kada je poslednji put pokušao Crkvu da razvlasti od sebe same, svoje imovine i prava. Đukanović je zapravo, u međuvremenu, postao komandant odmetnute pameti, strpljivi predator i “prežator“ nesreća i ludila u kojima vidi poslednju šansu. Kada javna ličnost, a kamoli predsjednik ili bivši predsjednik jedne države, u kontinuitetu podgrijava zlo onda avetni ljudi, a nije ih malo, povjeruju da i njima pripada pravo na dijeljenje pravde”, kaže Danilović.
Onaj prvi i ovaj drugi monstrum sa Cetinja, ističe, proizvod su ludog i naopakog vremena u kojemu ljudski život nije značio ništa, u kojemu smo izgubili svoju čast i obraz nijemo gledajući kako nam se rastače školstvo, zdravstvo, sudstvo, tužilaštvo i kako maloumni dobijaju sve a pametni ćute i stide se.
“Je li se Đukanović ikada zapitao kolika i kakva je bila cijena njegove trodecenijske vladavine? Je li ikada, makar u snu, vidio da je dno isplivalo na vrh, a vrh se se stropoštao u blato patnje i preživljavanja? Koliko je generacija stasalo i ostarjelo u tri decenije očaja u kojojima su marširali avetni i nakazni, nenajedeni i neopterećeni znanjem i moralom? Dno i vrh su odavno zamijenili pozicije, a ovoj nesrećnoj državi će trebati još mnogo vremena da se iskobelja iz laži, iz lažnog junaštva i lažnijeh časti, iz pedofilije i nasilja svake vrste”.
Kako dodaje, Đukanović je poslednji koji treba da nam drži časove iz etike i estetike življenja.
“Posljednji koji treba da ukazuje na bezbjednost djece i dubinu krize. Ovu dubinu su kopale one iste ruke iz kojih se pucalo na novinare i policijske inspektore, ruke koje su pretovarale krvave pakete droge i gradile, preko noći, nove palate za novu biznis klasu. Ničije kuće stvorile su ničiju zemlju, nićije fakultete i škole, ničija vikend naselja i cijele gradove, ničiju djecu za ničije ulice po kojima patroliraju monstrumi sijući strah i smrt. Poslednji koji o tome treba da nam govori je bivši predsjednik Crne Gore i šume Milo Đukanović”, zaključio je Danilović
