Manipulacija kod djece
Manipulacija se svodi na tendenciju da događaje prikazujemo na takav način da drugu osobu navedemo na postupke koji služe našoj ličnoj koristi. Ona ima za cilj uspostavljanje kontrole nad drugom osobom zarad postizanja nekog sopstvenog cilja, ali na indirektan način kroz izazivanje određenih emocija kod nje, koje će je navesti da se sama podčini našoj volji. Postoje različita sredstva manipulacije. Ljudi to najčešće rade korišćenjem ličnih uvreda, prijetnjama i ucjenama, ismijevanjem tuđe ličnosti, ulagivanjem i laskanjem, samosažaljenjem, a nijesu rijetke ni prijetnje odbacivanjem i agresivno zapitkivanje…
Većina od vidova manipulacije budu nesvjesni u nekim situacijama, ali emotivna ucjena je možda jedna od onih kojih smo najmanje svjesni. Ovo je iz razloga što, najčešće u partnerskim odnosima ove vidove manipulacije ne prepoznajemo kao takve, već kao samo iskazivanje emocija i načina na koji se osjećamo.
Ipak, i najmlađi to rade, a često toga nijesmo ni svjesni. Kako?
Ni jedno dijete se ne rađa kao manipulator, ali vrlo lako, uz “pomoć” odraslih, to može postati.
Od najranijih dana važno je čuvati i podsticati djetetovu samouvjerenost, tako da mu se jasno daje na znanje da će ga neko uvijek poslušati i razumjeti. Mnoga djeca ustvari ostaju neshvaćena ili se njihovim riječima i ponašanju ne pridaje dovoljno pažnje. U takvoj situaciji dijete je prisiljeno tražiti “druga rješenja” jer mu je s roditeljima, koji ga ionako ne razumiju, lakše manipulirati nego iskreno razgovarati.
Djeca žele zadovoljiti želje roditelja. Iz ponašanja odraslih osoba djeca nesvjesno donose neke svoje zaključke. Sada znaju kako se trebaju ponašati da bi bili voljeni i uvijek u centru pažnje. Potrebno je stvarati buku, biti bolestan, stvarati štetu… ili biti tih, neprimjetan, poslušan i pristojan. Možda ispunjavati roditeljska očekivanja i biti najbolji, najhrabriji, ali i najtužniji, najnesrećniji… ? Oko treće godine života od tih se podsvjesnih izbora stvaraju potpuno stabilni i gotovo nepromjenjivi obrasci ponašanja, i nećemo puno pogriješiti ako kažemo da oni poslije važe za cio život.
Postoje, naravno, razni načini manipulacije kojima se služe i sami roditelji, kao što su ucjene (ako ne napraviš to i to, nećeš dobiti…), uvredljiva poređenja (svi imaju normalnu djecu, a ti si…), nametanje osjećaja krivice (u grob ćeš me strpati) i sl.
U porodicama gdje ukućani znaju slušati jedni druge i gdje se otvoreno izražavaju osjećanja, djeca sigurno neće postati manipulatori jer za to neće imati ni razloga ni potrebe.
