Premale kazne za seksualne predatore, žrtve na stubu srama

Crnogorsko društvo još uvijek na seksualno nasilje nad djecom, ali i u globalu, gleda kao na tabu temu. Sankcije za predatore su i dalje neadekvatne, dok žrtve cijelog života nose traumu i žive na stubu srama, stideći se zbog onoga što nikako nije njihova krivica. Na ovu temu koleginica Jovana Novović razgovarala je sa Aidom Petrović iz Crnogorskog ženskog lobija.

Petrović ističe da je seksualno nasilje u Crnoj Gori prisutno u obimu koji ne možemo ni naslutiti, jer u patrijarhalnom društvu kakvo je naše vladaju predrasude, ali i nedovoljna informisanost o ovom vidu zlostavljanja.

” U jednom takvom patrijarhalnom, zatvorenom društvu, govorimo o lošim stranama tradicije. Seksualno nasilje ne nalazi mjesta upravo zbog toga što ne želimo da priznamo da se ono dešava i u našem društvu, da se to dešava možda nekome iz naše porodice i da mu mi, ako smo edukovani makar elementarno, možemo pomoći, i ne odbaciti ga u startu i reći: „Tebi se to ne dešava, ti si to izmislio ili izmislila.“ Ili, ako se dijete nalazi u adolescentskoj fazi, onda se kaže: „Pa to su adolescentske bubice, djevojčica izmišlja”, navela je ona.

Čak i kada se maloljetna žrtva odluči povjeriti roditeljima i obratiti nadležnim institucijama nakon doživljenog seksualnog nasilja, put od prijave do sprovođenja sankcije nad nasilnikom često je mučan i dug. Komentarišući slučaj majke koja je štrajkom glađu ispred bjelopoljskog Osnovnog suda morala izvršiti pritisak na institucije da seksualni predator koji je zlostavljao njenu kćerku bude upućen na izdržavanje zatvorske kazne, Petrović naglašava da je to sramota za cjelokupno crnogorsko sudstvo.

“Pored sve njene muke, ona je morala da upozorava institucije i kompletno crnogorsko društvo, da upozorava šta se zapravo dešava i u kakvoj situaciji je njeno dijete i kompletna njihova porodica. Moram da kažem da to dijete najviše strada. Traume su, kažu stručnjaci, doživotne, ali i pod uslovom da posjećuje redovno psihoterapiju. Ali i čitava porodica doživljava traumatično to što se dešava”, kazala je Petrović.

Nerijetko se dešava, objašnjava Petrović, i da porodica žrtve na sve načine pokušava sakriti nemili događaj od javnosti, jer, nažalost, u crnogorskom društvu teret sramote još uvijek nose upravo oni koji nasilje dožive.

“Da se ne bi čula sramota, a to je jedan užasan apsurd, jer sramota jeste nasilnika, silovatelja, seksualnog predatora, ali žrtva je uvijek na stubu srama, na stubu makar verbalnog progona. I zanemaruje se to što je uradio neko ko bi trebalo to dijete zapravo da štiti, ako je potrebno, a ne da vrši seksualne napade”, dodala je ona.

I pored psihološke pomoći koja je žrtvama seksualnog nasilja neophodna maltene tokom cijelog života, one moraju živjeti sa činjenicom da su, umjesto nasilnika, zauvijek obilježene u društvu.

“Ostaje i ona priča koja žrtvu potkopava cijeloga života – ona je bila sa njim, pa, pazite, kao da je svojevoljno bila. Ona je njemu možda dala neki povod. Dijete je to, u adolescentskom dobu. A ovo dijete od četiri godine, kao najmlađa žrtva – mora da se dijete nešto poigravalo, pa je možda nešto i shvatilo pogrešno. Dakle, uvijek se nalazi neko opravdanje za nasilnika”, kazala je Petrović.

Petrović upozorava i da kazne za seksualne prestupe nisu adekvatne i ne odgovaraju jačini traume izazvane kod žrtve.

“Gledajući ih ispred sebe, koliko su nemoćne, koliko su zapravo vjerovale osobi od autoriteta, koliko se nisu nadale, ni u najružnijim snovima, da će im se tako nešto desiti, a doživjele su najstrašniju traumu svoga života. Prema tome, moram reći da nijedna kazna, pa ni ova od pet godina, nije dovoljna da žrtvu, u ovom slučaju dijete, vrati u onaj mir koji je imala prije toga gnusnoga čina koji joj se desio”, istakla je.

Petrović zaključuje da seksualno, porodično i svaka druga vrsta nasilja moraju prestati da budu tabu teme u Crnoj Gori, a pod ruku sa tim mora ići i saradnja institucija, pooštravanje sankcija za nasilnike, te zaštita žrtve od svih oblika sekundarne viktimizacije.

Adria TV