Laušević: Država mora da reaguje kada je rizik od bolesti veliki, a vakcinacija jedina proaktivna mjera

Mjera Vlade kojom se nevakcinisanoj djeci ograničava boravak u vrtićima mora biti srazmjerna, djelotvorna i u najboljem interesu djeteta, ocijenila je Lepa Žunjić iz NVO Roditelji na javnoj raspravi pred Ustavnim sudom, ističući da ta organizacija nije protiv vakcinacije, već da je ključno pitanje da li se ovakvim rješenjem zaista postiže cilj i kakve posljedice ono ostavlja po djecu.

Pred Ustavnim sudom Crne Gore u toku je javna rasprava povodom inicijative za ocjenu ustavnosti mjera koje se odnose na vakcinaciju djece. Predsjednica Ustavnog suda Snežana Armenko kazala je da su na raspravu pozvana stručna lica kako bi taj sud imao na raspolaganju različite argumente.

Ustavni sud razmatra odredbe članova 41 i 42 Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, prema kojima djeca mogu boraviti u javnim i privatnim predškolskim ustanovama samo ukoliko su primila obavezne vakcine, osim u slučajevima kada postoji trajna medicinska kontraindikacija za određenu imunizaciju.

„U pitanju je inicijativa za ocjenu ustavnosti. Ustavni sud je pozvao stručna lica i tako ćemo imati argumente“, kazala je Armenko.

Jedna od podnosilaca inicijative, Lepa Žunjić iz NVO Roditelji, kazala je da se ta organizacija 15 godina bavi sistemom podrške roditeljima i djeci i ukazuje na probleme sa kojima se oni suočavaju.

„Petnaest godina se bavimo sistemom roditelja i djece i ukazujemo na činjenice. Imamo stav da nijesmo protiv vakcinacije i da država vodi računa o zdravlju. Da li je Vladina mjera srazmjerna i djelotvorna, to je jedino pitanje“, kazala je Žunjić.

Ona je poručila da djeca na kraju snose posljedice odluka odraslih i sistema, što, kako je navela, predstavlja suštinu problema.

„Djeca snose posljedice na kraju i srž je da djeca ne treba da budu posljedica odluka odraslih i sistema. Uzmimo u obzir da pad vakcinacije nije od ove godine, traje to decenijama. Negdje je osnovno pitanje šta smo radili u međuvremenu, da li je zakon problem ili mjere sprovođenja zakona“, rekla je Žunjić.

Prema njenim riječima, potrebno je analizirati kako se postojeći zakon sprovodio, koliko je roditelja zaista prijavljivano, kao i da li su kampanje države prema roditeljima bile adekvatne i kontinuirane.

„Kako se zakon sprovodio, koliko je roditelja zaista prijavljeno? Imali smo kampanje sistema prema roditeljima, ali da li su bile adekvatne i kontinuirane? Ne možemo da ne uzmemo u obzir stav i strah roditelja. Pedijatri im različito govore“, navela je Žunjić.

Ona smatra da se mora postaviti i pitanje zbog čega bi novi pristup dao rezultate ukoliko prethodni zakonski okvir nije adekvatno primjenjivan.

„U suštini, ovo su važne stvari, jer ako nijesmo primjenjivali zakon adekvatno, zašto vjerujemo da ćemo ovaj primjenjivati? Deset godina je dug period“, kazala je Žunjić.

Posebno je ukazala na pitanje gdje se danas nalaze djeca koja ne mogu da borave u vrtićima.

„Gdje su nam djeca danas? To je pitanje, jer ih dosta nije ni u državnim ni u licenciranim boravcima. Imamo set kreativnih centara i čuvaonica, sportskih klubova i radionica i naša djeca su zajedno tamo. Da li stvarno zabranjivanje djeci da budu u vrtićima doprinosi ovom rezultatu?“, upitala je Žunjić.

Kako je navela, ukoliko se djeca iz vrtića preusmjere u sisteme koje država ne kontroliše u istoj mjeri, postavlja se pitanje ko ih prati.

„Ako smo djecu iz vrtića usmjerili na sistem koji baš i ne kontrolišemo, a u kojem borave djeca, gdje su onda ta djeca i ko ih prati? Sve dok su u sistemu koji možemo da kontrolišemo, onda ih možemo pratiti. Ne možemo zanemariti da možemo da ih pratimo samo u sistemu“, kazala je Žunjić.

Ona je istakla da vrtić nije važan samo sa aspekta zdravstvenog sistema, već i zbog obrazovanja, socijalizacije i razvoja djece.

„Vrtić je mjesto da se djeca obrazuju, socijalizuju i druže. Ako im to uskratimo, koje su posljedice na kasniji razvoj djece? Ko će da prati djecu iz ranjivih kategorija društva?“, navela je Žunjić.

Poručila je da je važno da država štiti djecu, ali da se njihov najbolji interes ne može posmatrati samo kroz pitanje zdravlja i vakcinacije.

„Važno je da država stoji iza nas, ali najbolji interes djeteta nije samo zdravlje i ne treba da ih posmatramo samo kroz pitanje vakcinacije. U smislu svih aspekata njihov odnos mora da se sagleda“, zaključila je Žunjić.Vesko Pejak iz NVO Alternativa ocijenio je da se ide u pozitivnom smjeru kada je riječ o uvažavanju drugačijih mišljenja i građanskih sloboda.

On je kazao da će uvijek biti roditelja koji ne žele da vakcinišu svoju djecu, ali je ukazao na pitanje ko u tom slučaju snosi posljedice takve odluke.

„Uvijek ćemo imati roditelja koji ne žele da vakcinišu dijete. Odluku roditelja da ne vakciniše dijete – ko će da snosi posljedice? Samo dijete. To je pravni nonsens“, kazao je Pejak.

On je ukazao i na pitanje zaštite zdravstvenih podataka djece, navodeći da je Ministarstvo zdravlja dijelilo privatne zdravstvene podatke vrtićima i predškolskim ustanovama.

„Vrlo je bitno da je Ministarstvo zdravlja dijelilo privatne zdravstvene podatke vrtićima i predškolskim ustanovama, a oni ne čuvaju te podatke. Ako se tako lakonski dijele podaci, to sve utiče na stigmatizaciju neke djece“, naveo je Pejak.

Prema njegovim riječima, odmah se krenulo sa represivnim mjerama, iako je procenat vakcinisane djece, kako je naveo, oko 40 odsto.

Kao primjer je naveo Švedsku, gdje, kako je kazao, vakcinacija nije obavezna, ali postoji visok nivo povjerenja građana u zdravstveni sistem.

„U Švedskoj vakcinacija nije obavezna, ali oni imaju povjerenje u zdravstveni sektor. Oni to rade jer znaju da njihov zdravstveni sistem neće uraditi ništa što se kosi sa ljudskim pravima“, rekao je Pejak.

On smatra da bi primjena ove mjere mogla dovesti do vakcinacije djece, ali istovremeno i do dodatnog pada povjerenja u zdravstveni sistem.

„Ovom mjerom ćete prisilno vakcinisati djecu, ali će samo pasti povjerenje u zdravstveni sistem. To je najveći problem“, kazao je Pejak.

Ponovio je da će posljedice odluke roditelja koji ne žele da vakcinišu djecu, prema njegovom mišljenju, na kraju snositi upravo djeca.

„Mi imamo nešto što je u kamen zapisano, a to je da će djeca imati negativne posljedice odluka svojih roditelja koji ne žele da ih vakcinišu“, naveo je on.

Govoreći o strahu dijela roditelja, Pejak je kazao da ne vjeruje da vakcina može izazvati autizam, ali se pozvao na podatke američkog Centra za kontrolu bolesti o broju djece sa autizmom.

„Ne vjerujem da vakcina može da izazove autizam, ali američki Centar za kontrolu bolesti kaže da je sve veći broj djece sa autizmom – jedno na 31. Možete li to da vjerujete? Na svako odjeljenje ide jedno dijete sa autizmom“, kazao je Pejak.

Poručio je da je potrebno razumjeti strah roditelja i ocijenio da se represivnim mjerama ne postiže željeni rezultat.

„Razumijte da su roditelji uplašeni nečim za šta imamo podatak da se dešava i represijom se ne postiže ništa osim kontraefekta“, zaključio je Pejak.

Sudija Ustavnog suda Nikola Mugoša ukazao je da se kod pitanja obavezne vakcinacije, u suštini, mogu prepoznati suprotstavljeni interesi dvije grupe djece.

„Djeca koja nijesu vakcinisana, zbog aktuelne zakonske odredbe, ne mogu da se socijalizuju i idu u vrtić. Sa druge strane, država je obavezna da održava situaciju u kojoj su zaštićena i djeca koja ne mogu da budu imunizovana, kroz stvaranje kolektivnog imuniteta“, kazao je Mugoša.

On je naveo da se u ovom trenutku o kolektivnom imunitetu teško može govoriti, jer je stepen imunizacije nizak.

„Sada se o tome ne može ni govoriti jer smo daleko od kolektivnog imuniteta. U ovoj situaciji moramo da uvažimo i štetu za djecu koja ne mogu da pohađaju vrtiće, ali i rizik za onu djecu koja ne mogu da budu vakcinisana“, rekao je Mugoša.

On je otvorio pitanje na koji način država, u uslovima niskog stepena imunizacije, može da zaštiti prava djece koja zbog zdravstvenih razloga ne mogu da prime vakcinu.

„Ako imamo u vidu ova dva prava, kako onda država, u zemlji gdje je nizak stepen imunizacije, da zaštiti pravo na život te djece koja zavise od vakcinacije i od rezultata kolektivnog imuniteta?“, upitao je Mugoša.

Povjerenje u sistem loše, to je odgovor niske vakcinacije

Pejak je, odgovarajući na pitanje kazao da država može da poveća nivo vakcinacije kroz aktivnu kampanju Ministarstva zdravlja, jačanje povjerenja građana i bolju komunikaciju.

„Država može da podigne nivo vakcinisanih tako što će Ministarstvo zdravlja aktivnom kampanjom da radi na povjerenju i da odnos sa građanima bude bolji, efektivniji i jasniji, kao i da se radi na edukaciji“, kazao je Pejak.

On je ocijenio da se represivnim mjerama može povećati obuhvat vakcinacijom, ali da to, prema njegovom mišljenju, ne predstavlja stvarni napredak.

„Represijom ćemo podići vakcinisanost djece, ali nema tu napretka. Mora da se komunicira sa građanima. Ne može da se donese zakon bez komunikacije sa građanima“, rekao je Pejak.

Žunjić je kazala da pitanje nije samo imunizacija, već i povjerenje građana u sistem, navodeći da su se u društvu stvorile podjele na one koji su vakcinisani i one koji nijesu.

„Nije pitanje samo imunizacije, već i povjerenja. Sada smo u nekim podjelama – na one koji su vakcinisani i one koji nijesu“, kazala je Žunjić.

Ona je navela da, kada je riječ o zdravlju djece, treba postaviti pitanje da li je država prethodno uradila sve što je bila njena zakonska obaveza.

„Što se tiče pitanja zdravlja, pitanje je jesmo li uradili sve što je zakonska obaveza. Ako su nam stvarno bile dobre kampanje i dobar zdravstveni sistem, a nemamo ljekara i pedijatara, onda moramo da se zapitamo“, kazala je Žunjić.

Istakla je da sadašnje zakonsko rješenje ima velike posljedice po djecu, dok problem vidi i u načinu na koji su se postojeće zakonske odredbe sprovodile.

„Ovog puta ovo zakonsko rješenje ima veliku posljedicu za djecu, a nama je problem kako smo zakon sprovodili. Moramo da se ujedinimo i vratimo tome da se svi moramo potruditi da radimo na povjerenju“, poručila je Žunjić.

Državna sekretarka Ministarstva zdravlja Mirjana Vlahović Andrijašević kazala je da razumije brigu i strahove roditelja koji najbolje za svoje dijete.

“Cilj odredbe nije bio da se dijete isključi i kazni, već je, naprotiv, ustavna i ljudska dužnost utemeljena u članu 68 Ustava Crne Gore, stvoriti sigurno, toplo, bezbjedno okruženje za svako dijete. Osnovni cilj propisivanja predmetne odredbe je unapređenje zaštite stanovništva od zarazne bolesti, a posebno djece koja ne mogu zbog kontraindikacije da prime vakcinu”, navela je ona.

Sudinica Jelena Ružičić pitala je da li je poznato da se prilikom razgovora sa pedijatrom stavlja fokus na bezbjednost vakcina uključujući i neželjene reakcije kako bi se roditeljima olakšale sumnje i zabrinutost.

Jelica Krsmanović generalna direktorica Direktorata za javno zdravlje i biomedicinu u Ministarstvu zdravlja rekla je da sve pritužbe koje su dobijali vezano za vakcine nijesu mogli da uvaže jer im treba pisani trag da neko vodi antivaksersku kampanju.

“Nakon analize UNICEF-a da pedijatri ne ostvaruju dobru komunikaciju sa roditeljima mi smo imali edukacije sa njima, one se sprovode, Ministarsvtvo zdravlja locira te pedijatre i upravo na njih mi utičemo. Mi nemamo tačnu informaciju ko su ti pedijatri”, navela je ona.

Epidemiolog Instituta za javno zdravlje Dragan Laušević kazao je da država mora da reaguje kada je rizik od bolesti veliki, a vakcinacija predstavlja jedinu proaktivnu mjeru. Ocijenio je da je aktuelno rješenje iznuđena mjera i dio kriznog menadžmenta, navodeći da alternativa vakcinaciji ne postoji.

Laušević je kazao da, iako sada nije član operativnih timova, dugo godina je u njima radio i bio učitelj mnogima koji se danas bave tim poslovima.

„Ova javna rasprava je nešto što smo dugi niz godina mi tražili. Probaćemo da nađemo najbolje rješenje i ja ću pokušati da vam dam viziju onih koji se bave javnim zdravstvom“, rekao je Laušević.

On je naveo da je osnovni zadatak javnog zdravstva zaštita i promocija zdravlja, kao i prevencija bolesti.

„Osnovni zadatak je da zaštitimo zdravlje, da ga promovišemo i da vršimo prevenciju. Osnovni postulat je da sve što može da se spriječi razumnim mjerama koje su bezbjedne i efikasne treba primijeniti. Ono što ne možemo da spriječimo, dobro je da rano otkrijemo“, kazao je Laušević.

Govoreći o značaju imunizacije, ocijenio je da je vakcinacija postala žrtva svog uspjeha, jer se, kada nema masovnog obolijevanja, zaboravljaju posljedice širenja zaraznih bolesti.

„Pandemiju kovida smo prošli, a vakcinacija je žrtva svog uspjeha. Vakcinacijom pokušavamo da smanjimo obolijevanje, a znamo kako je kada imate masovno obolijevanje. Ako je puno djece oboljelo, zatrpani su domovi zdravlja, nezadovoljni su roditelji, imamo one koji ne mogu da se vakcinišu, roditelji idu na bolovanja, djeca ne idu u škole, a mogući su i rijetki smrtni slučajevi“, naveo je Laušević.

Posebno je upozorio na morbile, ističući da je riječ o veoma zaraznoj bolesti koja može izazvati ozbiljne komplikacije.

„Morbili izazivaju upale pluća, a imamo djelotvornu i razumno bezbjednu mjeru. Dolazimo u situaciju da se traže krivci. Postoji strah od mogućih komplikacija, značajan broj ljekara više i ne vidi ovu bolest, a onda imamo rast troškova liječenja i zatrpane bolnice“, rekao je Laušević.

Kako je kazao, poseban problem kod morbila predstavlja činjenica da zaražena osoba može najviše širiti virus prije pojave karakteristične ospe.

„Najkontagioznija bolest je upravo ta – morbili. Morbili su veoma nezgodna bolest. Ja sam najzarazniji prije nego što dobijem ospu, tada širim bolest najviše. Tek kada dobijem tufnice, ljudi se drže podalje od mene. E, to je problem kod te bolesti“, kazao je Laušević.

On je naveo i da dio odraslih nije primio dvije doze vakcine.

„Jedan broj odraslih primio je samo jednu dozu. Ja sam jedan od njih, ali sam još zaštićen, provjerio sam“, rekao je Laušević.

Govoreći o mjeri koja je predmet rasprave, kazao je da ona možda djeluje ishitreno, ali da se o njoj među epidemiolozima dugo razgovaralo.

„Zašto je mjera, iako izgleda ishitrena? Znam koliko se o njoj razmišljalo i koliko se o njoj pričalo među epidemiolozima. Mudar čovjek se uči na tuđim iskustvima. Ovo su mjere koje preduzimaju i druge države, i to nakon temeljitih rasprava“, kazao je Laušević.

Kao primjere naveo je Italiju, Francusku, Njemačku i Srbiju, ističući da su te države uvodile različite mjere u oblasti obavezne vakcinacije.

„Mi koristimo vakcine kao što ih koristi Švedska, kad je već pomenuo gospodin Švedsku (Pejak). Italija je reaktivno sa četiri došla na deset obaveznih vakcina, Francuska slično, Njemačka takođe. Srbija je uvela obaveznu vakcinaciju i u vrtićima i školama“, rekao je Laušević.

Upozorio je da obuhvat imunizacijom opada i među školskom djecom.

„Nama pada obuhvat i u školama. Razvodnjen nam je kolektivni imunitet i u školama. Država mora da reaguje kada je rizik od bolesti veliki, a vakcinacija je jedina proaktivna mjera“, poručio je Laušević.

On je ocijenio da je riječ o iznuđenoj mjeri koja predstavlja odgovor na trenutnu situaciju.

Laušević je kazao da je najviše roditelja koji se kolebaju i koji su zbunjeni različitim informacijama koje dobijaju. Istakao je da su morbile najzaraznije i da se 90 odsto osjetljivih inficira kada dođe u kontakt sa njima.

„Najviše je roditelja koji se kolebaju, koji su sluđeni i koji su sada dobili informaciju da je vakcinacija u redu, da je uslov i da ih štiti“, zaključio je Laušević.

Sudija Ustavnog suda Predrag Krstonijević pitao je koja bolest trenutno nosi najveći epidemiološki rizik.

Laušević je odgovorio da su u ovom trenutku posebno važne male boginje, odnosno morbili, zbog lakog širenja virusa među mlađom populacijom.

„Male boginje, odnosno morbili, nama su sada najvažniji jer se virus lako širi u mlađoj populaciji. U vrtićima su kontakti bliži i situacija je nepovoljnija. Moramo da sprovodimo mjere koje podrazumijevaju izdvajanje djece i zatvaranje vrtića, a nekada se razbole i nastavnici. Veliki kašalj je takođe opasan kod odojčadi i djece od dvije do tri godine i to je takođe ozbiljna bolest. Majke, odnosno trudnice, vakcinišu se kako bi se zaštitila djeca“, kazao je Laušević.

On je naveo i da postoje bolesti koje se danas gotovo i ne pojavljuju upravo zahvaljujući visokom nivou imunizacije.

„Difterija se ne javlja jer imamo dobar imunitet i možda za tu bolest nijeste ni čuli. Mogu da pomenem i dječiju paralizu. Bili smo blizu toga da je potpuno eliminišemo, ali se zbog ratova to nije desilo. Kada neku bolest više nemamo, vakcina se povlači, a onda se uvodi nova vakcina za neku drugu bolest“, rekao je Laušević.

Javnu raspravu Ustavnog suda prenose četiri televizije, kao i YouTube kanal.

Raspravu od 10 sati možete uživo pratiti na Drugom programu TVCG (TVCG2).

Na javnoj raspravi učestvovaće predstavnici Instituta za javno zdravlje, ministarstva, Svjetske zdravstvene organizacije, Udruženja Roditelji i Alternative Crna Gora, koje su podnijele inicijative.

Pralaleno sa javnom raspravom ispred Ustavnog suda biće održan protest pod nazivom „Djeca imaju pravo na vrtić”.

Organizatori iz NVU Luča slobode tvrde da je protest usmjeren na ukazivanje na značaj prava roditelja na izbor i pitanja koja su od značaja za djecu i porodice.

RTCG