Medojević: Umjesto PVO i sistema protiv dronova, vlast bira skupe brodove
Bivši poslanik i član Odbora za bezbjednost i odbranu, Nebojša Medojević, ocijenio je da kupovina dva patrolna broda za potrebe Mornarice Vojske Crne Gore nije u skladu sa prioritetima Strategije bezbjednosti, navodeći da je država, kako tvrdi, u ovom trenutku bez adekvatne zaštite od dronova i raketa.
Medojević je, komentarišući porinuće prvog od dva patrolna broda, kazao da nije sporna potreba za modernizacijom crnogorske mornarice, ali da je ključno pitanje šta je kupljeno, koliko je plaćeno i koje su druge bezbjednosne sposobnosti u međuvremenu ostale zanemarene.
„Niko razuman ne tvrdi da Mornarica Vojske Crne Gore ne treba nova plovila. Stara su dotrajala. Država mora da bude prisutna na svom moru, da kontroliše teritorijalne vode i da učestvuje u savezničkim misijama. To je legitimno. Problem nije u tome da li treba modernizovati mornaricu. Problem je šta smo kupili, koliko smo platili i šta smo u međuvremenu ostavili nezaštićenim“, poručio je Medojević.
On je istakao da dva broda, duga oko 60 metara, sa topom od 40 milimetara i dva mitraljeza, prema njegovim navodima, poreske obveznike koštaju oko 120 miliona eura, dok bi sa kamatama i pratećim troškovima ukupna cijena mogla biti i veća. Kako objašnjava, riječ je o najvećoj pojedinačnoj investiciji u naoružanje od obnove nezavisnosti, zbog čega se, smatra on, mora otvoriti pitanje prioriteta.
„Savremeni rat više ne izgleda kao slike kojima se hvališ na svečanostima. Rat izgleda kao jeftini dronovi koji lete nisko, kao rojevi malih letjelica koje zasićuju odbranu, kao rakete koje koštaju djelić onoga što pogađaju. Crno more, Ukrajina, Crveno more — sve to je već pokazalo da skupi brod bez ozbiljne samoodbrane postaje meta, a ne prednost“, tvrdi Medojević.
Posebno je ukazao na pitanje protivvazdušne odbrane, ocjenjujući da novi patrolni brodovi, u konfiguraciji u kojoj stižu, nemaju blisku protivvazdušnu odbranu koja bi ih štitila od savremenih prijetnji. Medojević smatra da je problem još izraženiji kada je riječ o ukupnim kapacitetima PVO Vojske Crne Gore.
„Naši novi brodovi, u stanju u kojem stižu, nemaju ni blisku protivvazdušnu odbranu koja bi ih štitila od onoga što danas odlučuje sukobe. Još teže je stanje na kopnu i u vazduhu. Vojska Crne Gore je ostatke starih Strela-2M poslala ili uništila. Novi laki prenosni sistemi kasne. Protivdronovska odbrana je i dalje više u najavama nego u jedinicama“, naveo je Medojević.
Kako je istakao, Crna Gora trenutno nema savremeni sistem kratkog i srednjeg dometa, dok postojeći Boforsovi topovi kalibra 40 milimetara i radar Žirafa, prema njegovoj ocjeni, ne predstavljaju adekvatan odgovor na male, nisko leteće i jeftine ciljeve. Dodao je i da izviđački dronovi nabavljeni od Slovenije predstavljaju korisnu ISR sposobnost, ali ne i rješenje za odbranu od udarnih dronova.
„Antidron sistemi i prava slojevita PVO i dalje su u fazi najava i budžetskih stavki, a ne operativnih kapaciteta. U budžetskim planovima pominje se zaduženje i do 75 miliona za PVO, što pokazuje da i sama vlast priznaje da je to prioritet — ali nakon što je već potrošila najveći pojedinačni paket na dva broda“, kazao je Medojević.
Medojević je upozorio da, dok novi brodovi ne budu uvedeni u operativnu upotrebu, ostaje otvoreno pitanje zaštite ključne infrastrukture, uključujući luke, aerodrome, skladišta goriva, komandna mjesta i samu flotu. Kako navodi, savremeni sukobi pokazuju da je sposobnost zaštite vazdušnog prostora jedan od ključnih preduslova za slobodu djelovanja na moru.
„U savremenom ratu prvo se gubi sloboda djelovanja u vazduhu i elektromagnetnom spektru, pa tek onda na moru. To nije slučajnost. To je posljedica načina na koji se u ovoj državi odlučuje o odbrani“, poručio je Medojević.
On je ocijenio da se umjesto zatvaranja najranjivijih tačaka, prije svega vazdušnog prostora i odbrane od dronova i raketa, prednost daje projektima koji imaju snažan politički i diplomatski efekat. Kako tvrdi, takav pristup dovodi do toga da se veliki novac ulaže u platforme čija je stvarna borbena vrijednost ograničena ukoliko nijesu adekvatno zaštićene i naoružane.
„Umjesto da se prvo zatvori ono što je najranjivije — vazdušni prostor i niski sloj protiv dronova i raketa — bira se projekat koji daje diplomatsku fotografiju, ime velikog vladike na pramcu i osjećaj da smo ‘uradili nešto veliko’. Veliko po cijeni, da. Po efektu u stvarnom ratu — ne“, istakao je Medojević.
Govoreći o ulozi Odbora za bezbjednost i odbranu, Medojević je kazao da to skupštinsko tijelo mora imati aktivniju ulogu u kontroli velikih odbrambenih nabavki. Kako je naveo, pitanja cijene, redosljeda prioriteta, načina ugovaranja i alternativnih rješenja moraju biti predmet ozbiljne javne i stručne debate.
„Odbor za bezbjednost nije dekoracija. On postoji da pita: Zašto ovaj redosljed? Zašto ovakva cijena? Zašto nema tendera kakav građani očekuju kada se troši njihov novac? Zašto se o najvažnijim nabavkama govori tek kada je sve već potpisano?“, kazao je Medojević.
On je podsjetio da je, kako tvrdi, godinama upozoravao na način funkcionisanja bezbjednosnog sektora, ocjenjujući da se odbrambeni sistem ne smije posmatrati kao politička pozornica, već kao sistem koji mora biti sposoban da odgovori na prve ozbiljne prijetnje.
„Godinama sam upozoravao da se bezbjednosni sektor tretira kao plen i kao pozornica, a ne kao sistem koji mora da preživi prvi ozbiljan udar. Ništa se u suštini nije promijenilo“, tvrdi Medojević.
Medojević je naglasio da njegova kritika, kako objašnjava, nije usmjerena protiv saradnje sa Francuskom niti protiv NATO obaveza Crne Gore, već protiv načina na koji su definisani prioriteti u opremanju Vojske. Smatra da država ne bi smjela da ulaže najveća sredstva u platforme koje će, dok ne budu dodatno opremljene, zavisiti od drugih sistema zaštite.
„Nisam protiv partnerstva s Francuskom. Nisam protiv NATO obaveza. Jesam protiv toga da se najveći novac uloži u platforme koje će, dok ne budu dodatno naoružane, zavisiti od tuđeg kišobrana, dok sopstvena PVO ostaje na papiru. Država koja ne može da zaštiti svoje nebo neće dugo štititi ni svoje more“, poručio je Medojević.
Zaključujući, on je ocijenio da samo porinuće broda ne može biti mjerilo uspjeha odbrambene politike, već da je, kako ističe, potrebno uspostaviti jasnu hijerarhiju prijetnji i ulaganja usmjeravati prema sposobnostima koje neposredno povećavaju bezbjednost države.
„Porinuće broda nije pobjeda. Pobjeda bi bila da imamo jasnu hijerarhiju prijetnji, da prvo kupimo ono što nas čuva od onoga što već leti iznad tuđih luka i brodova, pa tek onda slavimo palubu. Dok to ne uradimo, ovo ostaje skupi spomenik lošem redosljedu prioriteta i nedostatku strateške pameti“, zaključio je Medojević.
