Medojević: “Evropa sad” – “Grčka sjutra”, treći čin iste predstave

Bivši poslanik i član Odbora za bezbjednost i odbranu, Nebojša Medojević, poručio je da je novi „Euro model“ nastavak, kako tvrdi, pogrešne ekonomske politike koju je Vlada započela kroz programe „Evropa sad 1“ i „Evropa sad 2“.

„Kad sam prvi put čuo za „Evropu sad“, rekao sam jasno: Evropa sad, Grčka sjutra. Nisu me slušali. Sad slušaju cijene u marketu i sve veće rupe u budžetu. Program Evropa sad 1 bio je prvi čin populističke predstave. Evropa sad 2 drugi. „Euro model“ koji je Vlada usvojila 17. septembra 2026. nije ništa drugo do treći, najskuplji i najopasniji čin iste predstave“, kazao je Medojević.

Kako objašnjava, minimalne neto zarade od 1.000, 1.250 i 1.400 eura od januara 2027. godine, penzije koje se usklađuju četiri puta godišnje i dodatnih 100 eura penzionerima u decembru na prvi pogled predstavljaju veliki iskorak, ali on smatra da se iza tih mjera krije ozbiljan fiskalni rizik.

„Sve to zvuči kao civilizacijski iskorak. U stvarnosti je to nastavak rasprodaje budućnosti radi trenutnog političkog profita“, istakao je Medojević.

Medojević podsjeća da je, prema njegovim riječima, „Evropa sad 1“ 2022. godine ukinula doprinose za zdravstvo kako bi minimalna zarada bila povećana sa 220 na 450 eura. Tvrdi da je zdravstveni sistem nakon toga ostao bez značajnog dijela prihoda.

„Zdravstveni sistem je ostao da krvari. Privatni monopolista preuzima kontrolu nad sve većim dijelom kolača od finansiranja zdravstva. Crna Gora je evropski rekorder po učešću privatnog finansiranja troškova sistema zdravstva. Liste čekanja nikad duže. Ko ima novca dobiće zdravstvenu zaštitu. Ko nema, neka čeka“, poručio je Medojević.

Kada je riječ o programu „Evropa sad 2“, Medojević navodi da su od oktobra 2024. godine smanjeni doprinosi za PIO, dok su minimalne zarade povećane na 600 i 800 eura, a prosječna plata nominalno dostigla 1.000 eura.

„Rezultat? Više novca u džepu, još više novca koji odlazi na hranu, stanovanje i račune. Inflacija je pojela dobar dio rasta“, tvrdi Medojević.

Kako ističe, ranija objašnjenja da je program zavisio od potrošnje stranaca, visoke inflacije i turizma, a ne od rasta produktivnosti, sada, prema njegovoj ocjeni, dolaze na naplatu.

„Sad vidimo posljedice: usporavanje rasta, pritisak na javne finansije i sve veći broj zaposlenih u državnom aparatu koji živi od tih istih plata“, naveo je Medojević.

Govoreći o „Euro modelu“, Medojević tvrdi da novi paket mjera ide korak dalje, jer se ukidaju preostali doprinosi, dok poreski klin, kako navodi, pada na nivo koji Vlada predstavlja kao evropski rekord.

„Poslodavac koji danas izdvoji 1.980 eura za neto platu od 1.600 eura, od januara 2027. sa istim izdatkom daje radniku 1.870 eura. Zvuči kao magija“, kazao je Medojević.

Prema njegovim riječima, iza toga se, međutim, ne krije stvarno stvaranje novca, već preraspodjela postojećih sredstava i očekivanje da će povećana potrošnja popuniti budžetsku rupu.

„Magija se zove prebacivanje novca iz jednog džepa u drugi i nada da će povećana potrošnja sama popuniti rupu. Rupa je, prema nezavisnim procjenama, ogromna. Država gubi stotine miliona eura prihoda od doprinosa, dok istovremeno rastu rashodi za plate, penzije i socijalu. Neto efekat može biti dodatnih 650–700 miliona eura deficita godišnje. Sa već planiranim deficitom dolazimo do brojke koja se približava milijardi eura“, tvrdi Medojević.

„To nije fiskalna neutralnost. To je fiskalni avanturizam pred izbore“, poručio je.

Kao prvi i najveći rizik, Medojević izdvaja penzijski sistem. Kako objašnjava, prethodni programi su već narušili međugeneracijsku solidarnost, dok „Euro model“, prema njegovoj ocjeni, dodatno produbljuje taj problem.

„Fond PIO ostaje, ali bez dovoljno prihoda. Penzije se dižu administrativno, usklađuju četiri puta godišnje, a minimalna prelazi 500 eura. To nije održivo u zemlji sa starom populacijom, niskom stopom nataliteta i sve većim brojem zaposlenih u neproduktivnom javnom sektoru. Kad dođe račun, platiće ga penzioneri smanjenim realnim primanjima ili mladi još većim porezima. Ili oboje“, istakao je Medojević.

Drugi rizik, kako navodi, odnosi se na inflaciju i konkurentnost crnogorske privrede. Medojević smatra da povećanje plata bez istovremenog rasta produktivnosti može dovesti do dodatnog rasta cijena i problema za domaće proizvođače.

„Povećanje plata dekretom, bez rasta produktivnosti, uvijek se prelije u cijene. Veletrgovci i uvoznici prvi uzimaju ekstra profit. Domaća proizvodnja, koja je ionako slaba, postaje još manje konkurentna. Male i srednje firme, koje ne mogu da prate administrativno određene minimalce, ili će smanjivati broj radnika ili će prelaziti u sivu zonu. Javni sektor će i dalje rasti jer je tamo lakše i sigurnije. Tržište rada se dodatno iskrivljuje. To smo već vidjeli“, tvrdi Medojević.

Treći rizik koji izdvaja jeste politički i vremenski aspekt donošenja programa. Medojević smatra da činjenica da se program donosi pred izbornu 2027. godinu nije slučajna.

„Ovo nije ekonomska politika. Ovo je kupovina vremena i glasova novcem poreskih obveznika. Isti obrazac koji smo gledali decenijama: podijeli pare sad, račun ostavi sljedećoj vladi. Razlika je samo u obimu. Evropa sad 2 je već bila sedam puta skuplja od Evrope sad 1. Euro model ide još dalje“, poručio je.

Četvrti rizik, kako objašnjava, odnosi se na zavisnost crnogorske ekonomije od eksternih faktora, prije svega turizma i priliva stranaca.

„Model počiva na nastavku visoke potrošnje, turizmu i prilivu stranaca. Šta ako se turistička sezona pokvari? Šta ako se smanji broj stranaca sa regulisanim boravkom? Šta ako dođe do eksternog šoka? Javne finansije postaju još ranjivije“, kazao je Medojević.

On ističe da kapitalna ulaganja ostaju skromna i da bi, umjesto povećanja potrošnje, prioritet trebalo da budu infrastruktura, proizvodnja i izvoz.

„Nema ljeba bez motike. Nema održivog rasta plata bez rasta produktivnosti. Nema Evrope bez zdravih javnih finansija i konkurentne privrede. Ovo što se danas prodaje kao „Euro model“ nije evropski model. Evropski model počiva na pravilima, disciplini, produktivnosti i odgovornosti“, naveo je Medojević.

Prema njegovoj ocjeni, model koji se trenutno promoviše više podsjeća na obrazac ekonomske politike karakterističan za zemlje regiona, koji se oslanja na povećanje potrošnje i zaduživanje.

„Ovo je balkanski model: podijeli, obećaj, zaduži se i nadaj se da će sjutra biti bolje“, poručio je Medojević.

Na kraju, Medojević upozorava da bi, kako tvrdi, posljedice takve politike mogle biti veći deficit i javni dug, pritisak na kamate, smanjene investicije i kasnije mjere štednje.

„Račun će doći. Doći će kroz veći deficit, veći javni dug, pritisak na kamate, smanjene investicije i, na kraju, kroz bolne mjere štednje koje će platiti obični ljudi. Oni koji danas slave veće brojke na platnom listiću sjutra će platiti skuplji hljeb, skuplji stan i nestabilniju državu“, kazao je Medojević.

On zaključuje da Crnoj Gori, umjesto novih programa usmjerenih na povećanje neto zarada, treba ekonomska politika zasnovana na proizvodnji, izvozu, znanju i odgovornosti.

„Crna Gora ne treba još jedan program koji pretvara bruto u neto i zove to reformom. Treba joj ozbiljan prekid sa populizmom. Treba joj politika koja podstiče proizvodnju, izvoz, znanje i odgovornost, a ne politika koja rasprodaje sjutra da bi kupila danas. Dok se to ne shvati, ostaje samo stara formula: Evropa sad – Grčka sjutra. Ovaj put račun će biti najveći do sada“, zaključio je Medojević.