NVO Centar za dječija prava: Trogodišnje dijete žele da izmjeste iz porodice, a oca nijesu ni obišli

NVO Centar za dječija prava najoštrije reaguje povodom najnovijih informacija da se razmatra mogućnost izdvajanja trogodišnjeg djeteta iz porodice, dok, prema podacima kojima ova organizacija raspolaže, ni Centar za socijalni rad Danilovgrad ni Centar za socijalni rad Podgorica nijesu izvršili osnovnu terensku procjenu uslova u kojima bi dijete moglo živjeti kod oca.

Kako navode iz NVO, nadležni centri, prema informacijama kojima raspolažu, nijesu obišli očev dom, niti su sa djetetom obavili neposredan razgovor i stručnu procjenu odnosa sa ocem.

„Uprkos tome, iznose se zaključci koji mogu voditi jednom od najtežih mogućih zahvata u život jednog trogodišnjeg djeteta – njegovom izdvajanju iz porodične sredine.

Pitamo javno: na osnovu čega?“, saopštili su iz Centra za dječija prava.

Prema dokumentaciji kojom raspolaže ova NVO, protiv oca djeteta ne postoje prijave za nasilje prema djetetu, niti postoji stručni nalaz kojim su njegovi roditeljski kapaciteti ocijenjeni kao neadekvatni.

„Ako centri za socijalni rad nijesu ni ušli u njegov dom mjesecima i neposredno procijenili uslove života, onda javnosti moraju objasniti kojim su stručnim metodama došli do zaključka da se uopšte razmatra izdvajanje djeteta iz porodice“, navode iz NVO.

Posebno ukazuju na sadržaj sudskih spisa koji se odnose na majku djeteta.

Kako tvrde, u nedavnom nalazu sudskog vještaka psihijatrijske struke, koji je prenesen i u sudskom rješenju koje posjeduju, opisana je emocionalna nestabilnost, otežana kontrola impulsa i visok nivo anksioznosti. Vještak je, kako navode, ukazao i na postojanje „društvene opasnosti vršenja i težih djela u budućnosti“ i potrebu obaveznog psihijatrijskog liječenja.

„To nijesu kvalifikacije naše NVO. To je sadržina stručnog vještačenja navedena u sudskom rješenju“, poručuju iz Centra.

Istovremeno, prema informacijama kojima raspolažu, majka i dalje koristi psihofarmakoterapiju – alprazolam i sertralin.

U NVO navode i da se u spisima parničnog postupka nalazi podatak da je majka prepustila starateljstvo ocu, a da je kasnije, kako se navodi u dokumentaciji, „uz podsticaj Suda i CZSR prihvatila da uzme dijete tri dana sedmično“.

„Dakle, ne da dijete primarno boravi sa ocem, već postoje značajne indicije o nasilju nad djetetom. Majka je više puta pravosnažno osuđivana za nasilje u porodici pred Prekršajnim sudom, pa se postavlja jasno pitanje zašto nadležne institucije ignorišu takve dokaze“, navode iz NVO.

Posebno problematičnim smatraju navode državnog tužioca kojima se, prema zapisniku kojim raspolažu, snimci udaranja trogodišnjeg djeteta opisuju kao „vaspitna metoda“.

„Udaranje trogodišnjeg djeteta nije vaspitna metoda. Nije disciplina. Nije roditeljska sloboda. Nasilje nad djetetom je nasilje nad djetetom, ma ko pokušavao da mu promijeni naziv“, saopštili su.

Kako navode, takva ocjena dolazi nasuprot sadržaju odluke Suda za prekršaje u Podgorici.

U rješenju PP br. 8667/26-19 od 11.09.2026. godine, prema navodima NVO, sud je izvršio uvid u video-zapise i opisao snimak na kojem majka udara maloljetno dijete.

Sud je, kako navode, imao i nalaz vještaka digitalne struke i kompjuterske forenzike, prema kojem analizom zapisa nijesu utvrđeni očigledni tehnički ili vizuelni indikatori koji bi ukazivali na naknadno rezanje, spajanje ili druge trajne izmjene prikazanog sadržaja.

„I to nije sve. Isti sud je, cijeneći ukupne dokaze, naveo da je utvrđeno kontinuirano nasilje, da postoji visok rizik po dijete i ‘stvarna opasnost da okrivljena prema njemu čini nasilje’, kao i stvarna i objektivna neposredna opasnost za žrtvu nasilja“, navode iz Centra.

Majci je, prema istom rješenju, bila izrečena zabrana približavanja djetetu na udaljenost manju od 100 metara, kao i zabrana uznemiravanja i uhođenja u trajanju od tri mjeseca.

„Dakle, imamo sud koji je pregledao snimke, vještaka digitalne forenzike koji nije utvrdio očigledne tragove manipulacije sadržajem, psihijatrijsko vještačenje koje govori o emocionalnoj nestabilnosti i društvenoj opasnosti vršenja i težih djela u budućnosti, kao i sudsku odluku koja govori o kontinuiranom nasilju i neposrednoj opasnosti za dijete – a onda državni tužilac, prema zapisniku koji posjedujemo, govori o ‘vaspitnoj metodi’“, saopštili su.

Iz NVO, međutim, podsjećaju da je majci zabrana približavanja djetetu naknadno ukinuta nakon odluke Višeg suda za prekršaje, koji je sporne snimke ocijenio pravno nevaljanim dokazom.

„Odluka da određeni dokaz nije procesno upotrebljiv ne može izbrisati obavezu sistema socijalne i dječje zaštite da procijeni stvarni rizik po dijete. Posebno ne može pretvoriti ono što je prvostepeni sud neposredno vidio i opisao u događaj koji institucije više ne moraju ispitivati“, navode iz Centra.

Vijećem koje je odlučivalo predsjedavala je sutkinja Larisa Begović.

Iz NVO podsjećaju da crnogorski propisi ne daju institucijama blanko ovlašćenje da dijete jednostavno „izmjeste“.

Porodični zakon propisuje da su mjere kojima se zadire u porodični život dopuštene samo ukoliko zaštita članova porodice ne može biti obezbijeđena na manje restriktivan način. Zakon o socijalnoj i dječjoj zaštiti počiva na principima prevencije institucionalizacije i pružanja zaštite u najmanje restriktivnom okruženju, dok važeći okvir za smještaj djeteta u ustanovu zahtijeva prethodnu procjenu da ostanak u porodici nije moguće obezbijediti kroz podršku porodici.

Zbog toga iz Centra za dječija prava postavljaju pitanja centrima za socijalni rad Podgorica i Danilovgrad:

„Kako ste isključili oca kao bezbjednu porodičnu opciju ako, prema informacijama kojima raspolažemo, nijeste ni izašli na teren kod njega? Kako ste procijenili odnos oca i djeteta ako nijeste sproveli potpunu neposrednu procjenu? I na osnovu čega razmatrate izdvajanje trogodišnjeg djeteta iz porodice prije nego što ste iscrpili očigledno manje restriktivnu mogućnost – zaštitu djeteta kod drugog roditelja?“

NVO Centar za dječija prava zahtijeva hitnu reakciju nadležnog Ministarstva, inspekcije socijalne i dječje zaštite, centara za socijalni rad, državnog tužilaštva i svih drugih organa zaduženih za zaštitu djeteta.

Zahtijevaju neposrednu procjenu bezbjednosti djeteta, kao i jasno obrazloženje svakog eventualnog predloga kojim bi dijete bilo izdvojeno iz porodične sredine.

„NVO Centar za dječija prava neće prestati da prati ovaj slučaj. Nećemo ćutati dok se udaranje trogodišnjeg djeteta naziva vaspitanjem, dok se stručni nalazi o riziku relativizuju i dok se razmatra izdvajanje djeteta prije nego što su institucije, prema informacijama kojima raspolažemo, uopšte provjerile može li ono bezbjedno živjeti sa drugim roditeljem.

Svako dalje postupanje, svaka odluka i svako institucionalno propuštanje biće dokumentovani i javno praćeni. Od nadležnih više ne tražimo objašnjenja za nepostupanje – tražimo hitnu i djelotvornu zaštitu djeteta“, zaključuju iz NVO Centar za dječija prava.