Vuković: Mijenjaju se gazde u Beogradu, sluganska svijest naših ćacija ostaje

Poraz Aleksandra Vučića mogao bi označiti početak kraja dugogodišnjeg političkog pritiska Beograda na Crnu Goru, ali i ozbiljno uzdrmati pozicije onih koji su na tom uticaju godinama gradili vlastitu političku moć. I dok se dio crnogorske vlasti, donedavno gotovo bezrezervno odan Vučiću, ubrzano prilagođava novim okolnostima, premijer Milojko Spajić, prema ocjeni potpredsjednika Demokratske partije socijalista i poslanika Ivana Vukovića, otvara novi, potencijalno mnogo opasniji front – onaj na kojoj se kocka ekonomskom sigurnošću građana Crne Gore.

U opširnom intervjuu za Standard, Vuković bez mnogo diplomatskih obzira govori o crnogorskim političarima koji već traže nove zaštitnike u Beogradu, odnosu Mandića i Kneževića prema poraženom srpskom predsjedniku, ulozi Srpske pravoslavne crkve, ali i mogućnosti da promjena vlasti u Srbiji ne donese suštinski zaokret u njenoj politici prema susjedima.

Posebno je oštar prema Spajiću i najavljenom Euromodelu, za koji tvrdi da je predstavljen bez ozbiljne analize, konsultacija i odgovora na pitanja o sudbini Fonda PIO i budućnosti penzionera.

„Kockar na funkciji predsjednika Vlade odlučio je da, nakon što je prethodno potrošio sve kredite i ekonomske trikove, odigra ‘all in’. Nažalost, ulog je ekonomska budućnost građana Crne Gore“, poručuje Vuković.

Govoreći o političkoj sudbini Vučićevih saveznika u Crnoj Gori, Vuković ne štedi ni stranke koje su već počele da pozdravljaju pobjedu studentskog pokreta.

„Mijenjaju se beogradske političke gazde, a ostaje sluganska svijest naših ćacija“, kaže Vuković, uvjeren da će se promjene u Srbiji snažno odraziti i na crnogorsku političku scenu.

Ipak, upozorava da među predstavnicima studentske liste i njenim podržavaocima ima i konzervativnih nacionalista, zbog čega će tek odnos buduće vlasti prema Crnoj Gori, regionu i evropskim integracijama pokazati je li studentska pobjeda zaista donijela raskid sa dosadašnjom politikom Beograda.

U razgovoru za Standard Vuković govori i o evropskoj perspektivi Crne Gore, odnosima unutar vladajuće koalicije, izgledima DPS-a na narednim izborima i istraživanjima javnog mnjenja čiju vjerodostojnost njegova partija dovodi u pitanje.

Poraz Vučića mogao bi značiti novi početak za Srbiju
Da li je Srbija ovim izborima samo promijenila vlast ili je otvorila mogućnost da raskine sa političkim modelom koji je godinama počivao na kontroli institucija, medija i gotovo svih društvenih procesa?

Vuković: Vjerujem da je ishod parlamentarnih izbora u Srbiji obradovao svakoga ko iskreno želi dobro ovoj državi i našem regionu. Poraz Srpske napredne stranke čiju su vladavinu, godinama unazad, karakterisali sve izraženiji autoritarizam, sve agresivniji odnos prema neistomišljenicima i sve manje podnošljiv primitivizam njenih političkih i medijskih eksponenata, mogao bi značiti i novi početak za progresivnu, demokratsku, nadamo se i evropsku Srbiju. Društveni potencijal za tu vrstu promjene definitivno postoji.

Štaviše, u izbornoj noći napisao sam i ponavljam – dvogodišnja kampanja otpora autokratskom režimu, hrabrost, istrajnost i politička kreativnost studenata u Srbiji zasigurno će ući u istoriju. Da li će se njihova ogromna energija koja je zadivila čitav svijet na pravi način politički materijalizovati ostaje da se vidi. Za sada, veoma ohrabrujuće djeluje to što se, već u prvim danima nakon izbora, odlučno krenulo u oslobađanje tamošnje medijske scene i bezbjednosnog sektora, te borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije.

Politička posluga Beograda pred novim izazovom
Koliko će se politički zemljotres u Srbiji osjetiti u Crnoj Gori?

Vuković: Za očekivati je da će, kao posljedica Vučićevog poraza, popustiti snažan pritisak Beograda na Crnu Goru. Do koje mjere i koliko dugo, zavisi od toga da li će nova politička elita u Srbiji nastaviti utabanim stazama velikodržavnog nacionalizma i političkog paternalizma prema našoj državi, ili će, pak, konačno uvažiti činjenicu da je ona nezavisna, međunarodno priznata i, kao takva, s punim pravom da odlučuje o sopstvenoj političkoj budućnosti.

To će, ujedno, opredjeljivati sudbinu onoga što čini političku poslugu Beograda u Crnoj Gori – političkih organizacija koje su godinama i decenijama bile „na daljinskom upravljaču“ tamošnjih vlasti, većeg broja opskurnih medija koji nacional-šovinizmom kontaminiraju naš javni prostor, poslovnih struktura posredstvom kojih je, zahvaljujući prljavom novcu iz Srbije, uspostavljena ekonomska kontrola nad vrijednim razvojnim resursima Crne Gore, bezbjednosnih struktura koje kupovinom, ucjenama i prijetnjama mobilišu društveno-političku podršku za ideje velikosrpskog nacionalizma, kao i kriminalnih struktura koje služe kao važna logistička potpora političkih favorita Beograda u izbornim kampanjama u našoj zemlji.

Konačno, treba obratiti pažnju i na buduće djelovanje Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori, imajući u vidu da je mitropolit Joanikije otvoreno podržao borbu studenata protiv Vučićevog režima čiji je važan oslonac, godinama unazad, bio i sam patrijarh SPC Porfirije.

Mijenjaju se beogradske gazde, sluganska svijest ostaje
Andrija Mandić i Milan Knežević godinama su njegovali bliske političke odnose sa Vučićem. Šta njegov izborni poraz znači za njihovu političku budućnost?

Vuković: Mandić i Knežević predstavljaju najprepoznatljivija lica onoga što sam u prethodnom odgovoru definisao kao političku poslugu Beograda u Crnoj Gori. Bez obzira na otužne pokušaje distanciranja od politike Aleksandra Vučića ni puni sat nakon završenih izbora u Srbiji, nema dileme da se u toj političkoj orbiti nalaze se još Demokrate, Socijalistička narodna partija i značajan dio Pokreta Evropa sad.

S izuzetkom g. Kneževića koji – iako politički potpuno pogrešno, moralno superiorno u odnosu na pomenute – ostaje trajno politički vezan za odlazećeg srpskog autokratu, svi oni već traže način da se politički relegitimišu u Beogradu onako kako su to, nakon poraza Slobodana Miloševića 2000. godine, učinili njihovi duhovni i politički očevi iz tadašnjeg SNP-a.

Drugim riječima, u skladu s jednim od osnovnih zakona fizike koji glasi da energija i materija ne mogu nastati, niti nestati, već samo prelaziti iz jednog oblika u drugi, u ovom slučaju mijenjaju se beogradske političke gazde, a ostaje sluganska svijest naših ćacija.

Pojedine crnogorske političke strukture danas pozdravljaju pobjedu studentske liste, iako su ranije prema studentskom pokretu imale sasvim drugačiji odnos. Posebno je zanimljiva pozicija Demokrata. Vidite li u tome politički oportunizam i pokušaj prilagođavanja novom odnosu snaga u Beogradu?

Vuković: Pozivam Vaše uvažene čitaoce da pokušaju da se sjete makar jedne riječi kritike nekoga od predstavnika vladajuće koalicije u Crnoj Gori na račun Aleksandra Vučića i njegovog upravljanja Srbijom, gotovo rasističkih uvreda koje su se na račun Crnogoraca redovno mogle čuti na njegovim tabloidnim televizijama, pokušaja ponižavanja crnogorskih žena u propagandnim filmovima njemu bliskih organizacija i sl.

Nasuprot tom nemogućem zadatku stoji ogroman broj primjera njihove servilnosti prema dojučerašnjem političkom sponzoru. Sjećate se kako, na sramotu čitave Crne Gore, predsjednik Skupštine Mandić brže-bolje utišava telefon nakon Vučićeve opomene, dok skupa slave pobjedu SNS-a prije nepune tri godine? Sjećate se kako ga, ne manje sramotno za sve nas, predsjednik Milatović obasipa komplimentima na račun poznavanja vina? Sjećate se kako ga, jednako ponižavajuće za državu koju predstavlja, premijer Spajić zaljubljeno gleda dok opravdava teror Vučićeve BIA nad političkim neistomišljenicima, uključujući i moju malenkost? Ili, kako crnogorski poslanici i ministri u političkim emisijama, uprkos insistiranju novinara, odbijaju da izgovore bilo šta što bi se moglo tumačiti kao podrška studentima u Srbiji? Ili, kako ministarka kulture i predsjednik Opštine Herceg Novi zabranjuju glumcu da govori jer se usudio da kritikuje stanje sloboda u Srbiji? Ili, kako se predsjednik Opštine Nikšić, kog na funkciji i dalje održava koalicija stranaka državne vlasti i Kneževićevog DNP-a, svojevremeno hvalio Vučićevom donacijom od dva miliona eura?

Toliko je bilo poniženja ove vrste i toliko degutantno sve to danas djeluje da neću pretjerati ako kažem da je prava šteta što H. L. Borhes nije rođen stotinjak godina kasnije, pa da svojom „Univerzalnom istorijom beščašća“ obuhvati i ove politički tragične likove.

Da se Srbiji ne ponovi Vojislav Koštunica
Postoji li opasnost da u Crnoj Gori previše očekujemo od promjene vlasti u Srbiji?

Vuković: Već sam kazao da tek treba da vidimo kako će izgledati suština političkih promjena u Srbiji. Usudio bih se prognozirati da je Vučić izgubio ne samo izbore već i priliku da ikada više dođe u poziciju da dominantno odlučuje o pravcu razvoja ove države. I, to je jako dobra vijest, kako za njene građane, koji već naziru blagodeti života u normalnom političkom, institucionalnom i medijskom ambijentu, tako i za Crnu Goru i ostatak regiona.

S druge strane, pred novim srpskim vlastima stoje krupna pitanja čiji odgovor, u ovom trenutku, možemo samo pretpostaviti. Ovo zato što, pored progresivno mislećih ljudi i iskrenih evropejaca, među predstavnicima Studentske liste i njenim podržavaocima nalazimo i ljude drugačijeg, izrazito konzervativnog svjetonazora i, u jednom broju, ne manje nacionaliste od Vučića i njegovih sljedbenika.

Stoga će biti jako važno kako će izgledati politički program buduće Vlade Srbije kad se tiče vanjske politike, uključujući pitanje evropske integracije, kao i odnose sa Ruskom federacijom i NR Kinom, te regionalne politike. U tom smislu, iskreno se nadam da se Srbiji neće ponoviti Vojislav Koštunica koji je, kako to definiše politička teorija, suštinski „oteo“ revoluciju onoj generaciji srpskih studenata koja je, okupljena oko „Otpora“, srušila Miloševićevu diktaturu.

Može li pobjeda studentskog pokreta otvoriti prostor za potpuno drugačiju regionalnu politiku, u kojoj Beograd više neće pokušavati da bude politički centar okupljanja Srba u susjednim državama? Koliko bi takav zaokret značio za evropsku perspektivu Zapadnog Balkana i gdje u tom novom regionalnom poretku vidite Crnu Goru?

Vuković: Za Srbiju i sve njene susjede, bilo bi izrazito ljekovito kada bi se zvanični Beograd, za promjenu, fokusirao na potrebe sopstvenih građana i izazove koji stoje na putu demokratskog i ekonomskog razvoja Srbije. Njegova navodna briga za Srbe u regionu nije donijela ništa dobro ni Srbima, ne računajući uglavnom bogato nagrađene samoproglašene ekskluzivne političke zastupnike njihovih interesa, ni regionu.

Naprotiv, broj Srba u Hrvatskoj, njihov politički status na Kosovu, te socio-ekonomski položaj u Bosni i Hercegovini svjedoči o pogubnosti srpske velikodržavne politike, najodgovornije za tragični raspad bivše Jugoslavije. Uz to, Srbija koja je iz Prvog svjetskog rata izašla kao jedna od najuvaženijih evropskih zemalja, kraj prošlog vijeka dočekala je kao država-parija.

Stoga se nadam da će pobjeda Studentske liste značiti početak kraja takvog odnosa Srbije prema neposrednom okruženju. Sebi posvećena, oslonjena na golemi potencijal mlade generacije koja nosi nove ideje, u slozi sa komšijama i u iščekivanju članstva u Evropskoj uniji, Srbija bi bila istinski blagoslov za čitavu regiju.

Spajićev „all in“ sa ekonomskom budućnošću građana
Vlast u Crnoj Gori insistira na takozvanom Euro modelu. Vi ste ranije tvrdili da u Evropskoj komisiji o tom modelu ne znaju ništa. Smatrate li da je riječ o ozbiljnoj inicijativi ili političkom manevru kojim se, pod plaštom evropskih integracija, pokušavaju ostvariti interesi pojedinih konstituenata vlasti?

Vuković: Svako ko se odgovorno bavi politikom ima obavezu da se bori za unapređenje životnog standarda građana koje predstavlja. U tom kontekstu, stvaranje pretpostavki za stvarni i održivi rast plata i penzija u Crnoj Gori predstavlja jednu od osnovnih preokupacija ljudi u Demokratskoj partiji socijalista.

S tom namjerom, predsjednik DPS-a Danijel Živković nedavno je upoznao javnost s određenim elementima našeg ekonomskog programa „Plan za sve“, uključujući inicijativu za linearno povećanje penzija od 30%, uvećanje plata zaposlenih u realnom sektoru kroz obezbjeđivanje državnih subvencija, značajno poresko rasterećenje privrede koja se guši pod teretom glomazne javne uprave, vrijednu finansijsku podršku za mlade i studente itd.

Dakle, želimo ekonomske benefite za sve članove naše društvene zajednice i osjetno bolje uslove za razvoj ekonomije kako bismo stimulisali otvaranje novih, dobro plaćenih radnih mjesta u Crnoj Gori.

S druge strane, suočen sa kontinuiranim padom podrške građana njegovom Pokretu Evropa sad, u situaciji kada je, nakon saučešća porodici Mladić, trebalo spašavati Andriju Mandića u Skupštini, predsjednik Vlade je upoznao javnost sa tzv. Euromodelom.

O tome koliko je ozbiljno pristupio tom poslu svjedoči i to što je program predstavljen nakon što su o njemu, na nekoj WhatsApp grupi glasali ili nijesu stigli da glasaju članovi Vlade, prije nego se ministar finansija izjasnio o istom, bez javne rasprave, bez informisanja naših međunarodnih partnera, uključujući Evropsku komisiju i bez bilo kakve konsultacije sa socijalnim partnerima. Tvrdim da se većina skupština etažnih vlasnika u podgoričkim zgradama puno ozbiljnije bavi pitanjima od njihovog zajedničkog interesa.

I laicima treba biti jasno da bi eventualna primjena ovog modela imala izuzetno ozbiljne posljedice po crnogorsku ekonomiju i standard naših građana, u prvom redu penzionera. Naime, ljudi bi morali biti svjesni da ukidanje Fonda PIO znači prestanak ugovorne obaveze između njih i države, na temelju koje ostvaruju pravo na penziju po okončanju radnog vijeka.

Drugim riječima, „oslobađanje“ obaveze plaćanja doprinosa za penzijsko osiguranje, što predstavlja osnov za najavljeno „povećanje“ zarada, znači istovremeno i oslobađanje države od obaveze da građanima isplati penziju za taj iznos.

Ovakav model, po priznanju samog premijera, ne postoji ni u jednoj zemlji svijeta, što dovoljno govori samo za sebe. Istovremeno, i dalje smo bez odgovora na pitanje šta se dešava sa novcem koji smo do sada odvajali od plata i uplaćivali u Fond PIO.

I dalje smo bez odgovora i na pitanje kako će 130.000 crnogorskih penzionera, kojima je obećano uvećanje penzija od 50 eura, preživjeti naredni talas inflacije koji se, sudeći prema cijenama u crnogorskim marketima, počeo podizati onog momenta kada je premijer najavio novi program.

Šta ćemo sa mikro i malim preduzećima koja čine preko 90% crnogorske ekonomije, a koja teško mogu podnijeti nove fiskalne obaveze? Šta ćemo sa socijalno ugroženim građanima, njih 30-ak hiljada, koji nemaju nikakva primanja? Je li neko u Vladi možda pojasnio građanima da to što im premijer garantuje veće zarade ne znači nužno da im garantuje posao za koji bi im neko isplatio te zarade? Da li iko razmišlja o mladim ljudima koje će, pod uslovima novog programa, malo koji poslodavac uopšte htjeti da zaposli?

Da zaključim, kockar na funkciji predsjednika Vlade odlučio je da, nakon što je prethodno potrošio sve kredite i ekonomske trikove, odigra „all in“. Nažalost, ulog je ekonomska budućnost građana Crne Gore.

Evropski put i politički karakter vlasti
Premijer Milojko Spajić evropske integracije predstavlja kao najveći uspjeh svoje Vlade, dok vi upozoravate da Crna Gora gubi dragocjeno vrijeme. Može li država zaista završiti pregovore sa EU u planiranom roku, dok istovremeno ima ozbiljne političke i institucionalne probleme i neriješene odnose sa Hrvatskom?

Vuković: Svako kome je stalo do Crne Gore treba da bude zadovoljan svaki put kada naša država učini korak na putu evropske integracije. Uz sve unutrašnje i vanjske izazove, Evropska unija jedina je dugoročno održiva polisa osiguranja za naš stabilan demokratski i ekonomski razvoj.

U skladu s tim, nakon što je u periodu vršenja vlasti, skupa sa tadašnjim koalicionim partnerima, otvorila evropsku perspektivu Crnoj Gori, Demokratska partija socijalista, djelujući iz opozicije, pruža snažnu podršku naporima usmjerenim ka uspješnom okončanju pristupnih pregovora i skorom ulasku naše države u EU.

IBAR zakoni, izborna reforma, Rezolucija o evropskoj integraciji Crne Gore, ustavni amandmani koji se tiču pravosuđa, Centralne banke i imuniteta članova Vlade, samo su neka od brojnih pravno-političkih svjedočanstava naše opozicione borbe za evropsku budućnost Crne Gore.

S druge strane, snažnu podršku naših evropskih partnera parlamentarna većina doživljava kao „blanko ček“ na kom, kako kojoj vladajućoj stranci trenutno politički odgovara, ispisuju sve i svašta. Na to, pored ostalog, podsjećaju Rezolucija o genocidu u Jasenovcu, neustavna smjena sutkinje Ustavnog suda, staljinistički zakoni o ANB-u i unutrašnjim poslovima, kao i glorifikacija ratnih zločinaca i negiranje genocida u Srebrenici.

Umjesto iskrene posvećenosti evropskoj agendi, istinskih reformi i hvatanja u koštac sa problemima koji opterećuju naš integracioni proces, svjedočimo sve većoj diskrepanci između deklarativnog evropejstva nosilaca vlasti i političkog života u zemlji.

Posljedično, umjesto da je, koristeći izuzetno povoljne geopolitičke okolnosti, Crna Gora već završila pristupne pregovore i, prije važnih izbora u pojedinim državama-članicama EU, uveliko ušla u fazu ratifikacije pristupnog sporazuma, čeka nas zatvaranje još 12 pregovaračkih poglavlja i rješavanje komplikovanih pitanja u odnosima sa Hrvatskom.

U konačnom, kako god izgledao ukupan učinak aktuelne Vlade na planu evropske integracije, jasno je da, bez suštinskih političkih promjena u Crnoj Gori i, u prvom redu, povratka DPS-a na pozicije društveno-političke odgovornosti, proces neće biti moguće dovesti do kraja.

U tom smislu, na narednim parlamentarnim izborima, naši građani biraće između evropske budućnosti Crne Gore i novih političkih eksperimenata na štetu crnogorskih državnih i nacionalnih interesa.

Spajić je maska koja prikriva stvarno stanje u Crnoj Gori
Da li je Spajić talac svojih koalicionih partnera ili je takav odnos rezultat svjesnog političkog izbora?

Vuković: Po mom sudu, u koaliciji sa NSD-om, Demokratama i SNP-om, Pokret Evropa sad zapravo se nalazi u prirodnom ideološko-političkom okruženju. S izuzetkom nekolicine visokih funkcionera, kada zagrebete ispod površine politike PES-a sazdane od ispraznih parola, pronaći ćete jednako snažnu autoritarnu svijest, kleronacionalistički svjetonazor i vrijednosti inkompatibilne s onima na kojima počiva savremena Evropa.

Da je drugačije, zar bi PES, svaki put kada je bio u prilici da ključno doprinese nekoj važnoj političkoj odluci u Crnoj Gori, prelomio u korist velikosrpskog nacionalizma? Da je drugačije, zar bi PES uveo pomenute stranke u vlast iako to nije bilo neophodno za njeno formiranje?

Da je drugačije, zar bi PES, nakon Kneževićevog panegirika Mladiću i zaklinjanja na vjernost Vučiću, i dalje mogao biti u koaliciji sa DNP-om u Nikšiću? Da je drugačije, zar ne bi DNP do sada srušila vlast u Podgorici, nastalu na izbornoj prevari „režiranoj“ u Beogradu? Da je drugačije, zar bi funkcioneri ovog pokreta i dalje sjedjeli u organima lokalne vlasti u Pljevljima? Da je drugačije, zar bi poslanici PES-a tokom rasprave o povjerenju A. Mandiću bježali iz skupštinske sale?

Neopterećen moralnim skrupulama i političkom pameću, Milojko Spajić samo je maska koja, posmatrano iz perspektive nedovoljno upućenih i za specifičnosti crnogorske političke scene nedovoljno zainteresovanih evropskih prijatelja Crne Gore, služi za prikrivanje stvarnog stanja u našoj državi.

DPS tvrdi da je spreman za povratak na vlast
Šta je danas najveća prepreka povratku DPS-a na vlast – snaga političkih protivnika, nepovjerenje potencijalnih partnera ili činjenica da dio građana još nije spreman da toj partiji oprosti greške iz vremena njene dugogodišnje vladavine?

Vuković: Ne treba zaboraviti da Demokratska partija socijalista djeluje iz opozicije punih šest godina. Pritom, svjedoci smo da su uslovi za političko nadmetanje u Crnoj Gori krajnje neravnopravni. U toj utakmici, zahvaljujući brutalnoj zloupotrebi državnih resursa, uključujući brojne institucije, javne finansije, državne i privatne medije, partijsko zapošljavanje epskih razmjera, te prethodno elaboriranu „nesebičnu“ podršku zvaničnog Beograda, stranke vlasti u ozbiljnoj su startnoj prednosti u odnosu na opoziciju.

Pa ipak, sve to nije spriječilo DPS da povrati najveći dio političke podrške i istakne kandidaturu za ubjedljivu pobjedu na narednim izborima. O tome, uostalom, svjedoče izborni rezultati naše stranke u mnogim opštinama uključujući Podgoricu i Nikšić, povratak na vlast u Budvi i Ulcinju, kao i sva relevantna istraživanja javnog mnjenja rađena u posljednje vrijeme.

Kao dio rukovodstva koje je, unazad nešto više od tri godine, preuzelo odgovornost za upravljanje partijom u izuzetno složenim političkim okolnostima, izuzetno sam ponosan na način i rezultate naše političke borbe. Na temelju mandata koji su nam, u prvim direktnim izborima u istoriji partije, dali članovi DPS-a, sproveli smo temeljnu unutarpartijsku reformu i kadrovsku obnovu na svim nivoima, formirali sjajan poslanički tim koji dominira u Skupštini Crne Gore, intenzivirali rad „na terenu“ i značajno unaprijedili kvalitet saradnje sa našim međunarodnim partnerima.

Uz to, u vremenu u kom se koalicioni potencijal u Crnoj Gori suštinski mjeri spremnošću da se zažmuri na podizanje spomenika Pavlu Đurišiću ili prećuti veličanje Ratka Mladića, DPS je ostala vjerna svojim principima i idealima građanske, multietničke i evropske Crne Gore.

Za razliku od stranaka vlasti, ne pravimo trule kompromise i ne trgujemo državnim i nacionalnim interesima. I, upravo je to ono što nam, kako Vi kažete, politički protivnici ne opraštaju.

Jednako tako, siguran sam da će, kroz koji mjesec, većina crnogorskih građana pružiti adekvatan odgovor njihovoj zapanjujućoj neodgovornosti, sveopštem neradu i neznanju, na javnoj sceni do sada neviđenom primitivizmu i beskrupuloznom oportunizmu. Uostalom, svima u Crnoj Gori, bez obzira na političke preferencije, jasno je da naša država može i mora puno više i bolje u narednom periodu.

Ima li u Crnoj Gori prostora za nove političke pokrete?
Pobjeda studentskog pokreta u Srbiji pokazala je da političke promjene mogu doći i izvan tradicionalnih partijskih struktura. Može li se nešto slično dogoditi u Crnoj Gori, gdje se politička scena godinama vrti oko gotovo istih ljudi i podjela? I, konačno, vidite li mogućnost da naredni parlamentarni izbori donesu stvarnu promjenu političkog modela ili ćemo ponovo dobiti samo drugačiji raspored istih političkih aktera?

Vuković: Ne samo u Srbiji, već i u susjednoj Albaniji, kao i u jednom broju starih zapadnoevropskih demokratija, studenti se pojavljuju kao nova politička snaga. Kao i za vrijeme one generacije koja je ostala upamćena po čuvenim demonstracijama iz 1968. godine, i ovo danas, sasvim evidentno, ukazuje na široko rasprostranjeno nezadovoljstvo time kako funkcionišu partijski sistemi u navedenim državama, odnosno kako tradicionalni politički akteri odgovaraju na očekivanja društvene zajednice glede stepena političke inkluzije, sistema obrazovanja, stambene politike…

To može biti veoma korisno za politički život ovih zemalja, o čemu, za sada, najubjedljivije svjedoči primjer Srbije. Istovremeno, nagla prekompozicija političke scene i, posebno, slabljenje uticaja tzv. mainstream partija moglo bi, na duži rok, imati i veoma negativne političke posljedice, uključujući jačanje ekstremno desnih i lijevih političkih struktura.

Što se predstojećih parlamentarnih izbora u Crnoj Gori tiče, djeluje mi da se sa nečim sličnim zakasnilo. To ne znači da, u perspektivi, ne postoji prostor za formiranje novih društveno-političkih pokreta, pogotovo imajući u vidu mogućnost da naša država uskoro postane dijelom Evropske unije, čime bi politički život kod nas dobio jednu novu dimenziju.

Bešićevo istraživanje pod lupom DPS-a
Dva nedavna istraživanja javnog mnjenja daju prilično različitu sliku političke scene. Prema istraživanju EuroSearchAnalytica, DPS je prvi sa 22,2 odsto podrške, dok istraživanje Spektrum analitike Miloša Bešića pokazuje da je PES najjači sa 24,6 odsto, a DPS drugi sa 19 odsto. Kako tumačite tako velike razlike? Kojem istraživanju više vjerujete i, što je važnije, može li DPS na narednim izborima osvojiti dovoljno glasova da ne bude samo najjača opoziciona partija, već i okosnica nove vlasti?

Vuković: Sva relevantna istraživanja javnog mnjenja, uključujući i ona Spektrum analitike, rađena tokom proteklih godinu dana pokazala su manje-više isti odnos snaga na političkoj sceni Crne Gore. Sa podrškom između 26 i 29% opredijeljenih birača, Demokratska partija socijalista ubjedljivo je najjača politička stranka u zemlji.

Rezultat Pokreta Evropa sad u pomenutim istraživanjima kretao se između 15 i 18%. To je bio jedan od razloga zbog kojih smo, uz dužno poštovanje prema autoru, doveli u pitanje vjerodostojnost posljednje analize koju je predstavio g. Bešić.

Kao politički iskusni i ozbiljni ljudi, držimo da nije moguće da više od 50.000 građana Crne Gore promijeni politički stav u nešto više od mjesec dana. Još manje vjerujemo u to da je moguće da baš svi oni uskrate podršku DPS-u u korist PES-a i drugih vladajućih stranaka.

Jednako neuvjerljivo djeluju i drugi podaci iz istraživanja, od toga da će izlaznost na narednim parlamentarnim izborima biti veća nego u avgustu 2020. godine, do toga da Građanski pokret URA uživa podršku gotovo 8% birača u Crnoj Gori.

U jednom intervjuu iz marta ove godine, g. Bešić sugerisao je da vjeruje da bi Srpska napredna stranka mogla pobijediti Studentsku listu sa razlikom 65–35%. Moj utisak je da je jednako vjerovatno da predstojeći izbori u Crnoj Gori potvrde njegova očekivanja.

Dakle, bez obzira na pokušaj da se oko najave lansiranja Euromodela vještački kreira politički hype, izvjesno je da će Demokratska partija socijalista ubjedljivo pobijediti na narednim izborima. Istovremeno, ukoliko želimo da naredna Vlada bude istinski proevropska, tj. u političkom kapacitetu da do kraja dovede proces integracije Crne Gore u EU, nema dileme da će upravo DPS biti njena stožerna snaga.

Standard