HRA: Napredak u procesuiranju ratnih zločina nije na nivou završnih mjerila poglavlja 23

Akcija za ljudska prava upozorava da napredak Crne Gore u procesuiranju ratnih zločina nije na nivou koji zahtijevaju završna mjerila u pregovaračkom poglavlju 23, uprkos pozitivnoj ocjeni Evropske komisije u ovogodišnjem izvještaju. Iz HRA poručuju da pravda za žrtve ratnih zločina ostaje jedan od najvažnijih ispita vladavine prava koji Crna Gora još nije položila.

Akcija za ljudska prava (HRA) ocijenila je da ostvareni rezultati u procesuiranju ratnih zločina nijesu dovoljni da bi se moglo govoriti o ispunjavanju završnog mjerila u poglavlju 23, koje zahtijeva kredibilan i održiv bilans rezultata u djelotvornom istraživanju, procesuiranju i suđenju za ratne zločine, uključujući slučajeve na najvišem nivou odgovornosti, u skladu sa međunarodnim pravom i standardima.

Kako navode, jedna prvostepena presuda i jedna potvrđena optužnica tokom 2025. godine, ponovno formiranje četiri stara predmeta, kao i upućivanje zahtjeva međunarodnim i regionalnim pravosudnim institucijama za dostavljanje dokaza i ustupanje predmeta, predstavljaju određene pomake, ali su i dalje daleko od ispunjavanja evropskih zahtjeva.

Prema izvještaju Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), kako ističu iz HRA, od juna 2024. godine nije bilo novih istraga ni optužnica, niti naznaka da SDT ispituje komandnu odgovornost, odnosno odgovornost za ratne zločine na najvišem nivou.

“Takođe, još nema rezultata preispitivanja nijednog od četiri stara predmeta”, ističe HRA.

Posebno ukazuju na slučaj zlostavljanja i ubistva crnogorskih ratnih zarobljenika u splitskoj Lori 1992. godine, navodeći da inovirani sporazum sa Hrvatskom nije donio informacije o tome šta sprečava tamošnje državno odvjetništvo da, nakon 19 godina izviđanja, pokrene procesuiranje odgovornih.

Iz HRA upozoravaju da završno mjerilo u poglavlju 23 ne podrazumijeva samo procesuiranje odgovornih, već i obezbjeđivanje pristupa pravdi i reparacijama za žrtve. Međutim, kako navode, žrtvama još nijesu obezbijeđeni odgovarajuća podrška i djelotvoran pristup obeštećenju.

Rezultati rada Vladine komisije za obeštećenje građana Crne Gore stradalih ili povrijeđenih tokom ratnih dešavanja devedesetih godina još nijesu poznati. Jednokratna isplata od po 100.000 eura za 16 porodica civilnih žrtava rata, prema ocjeni HRA, nije obuhvatila sve porodice, a predstavljala je retroaktivnu isplatu socijalne pomoći, a ne naknadu štete.

Kada je riječ o potrazi za nestalima, iz HRA podsjećaju da je do napretka u identifikaciji posmrtnih ostataka tri člana porodice Klapuh tokom 2025. i 2026. godine došlo nakon dugogodišnjeg čekanja, više apela preživjelog člana porodice i civilnog društva, kao i na zahtjev Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine.

Naglašavaju i da potpuna realizacija aktivnosti iz Akcionog plana za poglavlje 23, poput usvajanja strateških dokumenata, organizovanja obuka, nabavke opreme, prilagođavanja prostorija za zaštitu žrtava i svjedoka i razmjene podataka i dokaza, sama po sebi ne znači da je završno mjerilo ispunjeno. Ključno je, kako ističu, da te aktivnosti proizvedu konkretne i održive rezultate u postupcima i ostvarivanju prava žrtava.

Proaktivnost tužilaštva i komandna odgovornost

HRA navodi da određene aktivnosti u istraživanju ratnih zločina ipak postoje.

“Prema izvještaju Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove (MRM), Mehanizam na zahtjev SDT-a priprema novi istražni dosije o mogućem učešću jednog crnogorskog državljanina u ratnim zločinima. Identitet te osobe i detalji rada na dosijeu nijesu javno poznati. Ponovo su formirani i predmeti „Deportacija“, „Bukovica“, „Kaluđerski laz“ i „Logor Morinj“, koji ranije nijesu adekvatno i djelotvorno procesuirani. Njihovo ponovno razmatranje predviđeno je Strategijom za istraživanje ratnih zločina 2024–2027. godine i Akcionim planom, na insistiranje HRA”, navode iz ove NVO.

Ipak, iz te organizacije poručuju da samo ponovno formiranje predmeta nije dovoljno za pozitivnu ocjenu o proaktivnosti tužilaštva.

Kako objašnjavaju, potrebno je utvrditi da li SDT samoinicijativno i blagovremeno provjerava dostupne informacije o zločinima i mogućim učiniocima, kao i koje konkretne radnje preduzima.

Podsjećaju da je ekspert Evropske komisije Maurizio Salustro još 2014. godine ukazao na pravce istraživanja zločina na dubrovačkom ratištu i mogućeg učešća crnogorskih državljana u zločinima u istočnoj Bosni i Hercegovini, ali da ni 12 godina kasnije nema javno poznatih konkretnih rezultata postupanja u tim pravcima.

SDT je, kako navode, tek 2020. godine, nakon što mu je MRM dostavio dosije koji se odnosio na više od 15 crnogorskih državljana, počelo da se bavi zločinima na području istočne Bosne, uključujući moguće djelovanje takozvanih „vikend ratnika“.

“Međutim, izviđaj u tom predmetu traje već šest godina, bez konkretnih rezultata”, ističe HRA.

Prvostepenu presudu Slobodanu Pekoviću za ratno seksualno nasilje HRA ocjenjuje kao važan rezultat crnogorskog pravosuđa, ali ističe da ona nije rezultat samoinicijativnog rada domaćeg tužilaštva.

“Krivično gonjenje preuzeto je iz Bosne i Hercegovine 2021. godine, nakon što su tamošnji organi sproveli istragu i podigli optužnicu koju je Crna Gora preuzela”, dodaje HRA.

Iz HRA podsjećaju da je to jedina presuda za ratni zločin u posljednjih sedam godina i da još nije pravosnažna.

Slično ukazuju i na predmet protiv Zorana Gašovića za zločine u Hadžićima, koji je formiran na osnovu dosijea dostavljenog iz MRM-a.

“SDT je u tom predmetu dodatno prikupljalo dokaze i u junu 2024. godine podiglo optužnicu, ali od tada nije bilo novih optužnica niti pokrenutih istraga”, navodi HRA.

Poseban problem, prema ocjeni HRA, predstavlja izostanak procesuiranja komandne odgovornosti. Iako Evropska komisija naglašava da kredibilan i održiv bilans rezultata mora obuhvatiti i predmete na visokom nivou odgovornosti, u Crnoj Gori do sada nije pokrenut nijedan postupak za ratne zločine po tom osnovu.

HRA ističe da istraga protiv bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, zbog zločina protiv civilnog stanovništva u Cavtatu, ne mijenja tu činjenicu, jer mu se, prema javno objavljenom opisu naredbe o sprovođenju istrage iz 2024. godine, na teret stavlja neposredno nečovječno postupanje prema civilima, a ne komandna odgovornost.

Iz te organizacije smatraju da ponovno razmatranje predmeta „Deportacija“, „Bukovica“, „Kaluđerski laz“ i „Morinj“ treba da obuhvati i odgovornost onih koji su bili dužni da spriječe zločine ili preduzmu mjere za kažnjavanje odgovornih, a to nijesu učinili.

Navode i da su državni tužioci iz Vrhovnog državnog tužilaštva analizirali predmete „Morinj“ i „Kaluđerski laz“ i izvještaj dostavili SDT-u u prvom kvartalu ove godine, ali da zaključci tih analiza nijesu objavljeni, niti je došlo do otvaranja novih istraga.

Uz to, posljednji polugodišnji izvještaj o sprovođenju Strategije za istraživanje ratnih zločina ne sadrži informacije o radu na predmetima „Deportacija“ i „Bukovica“.

HRA se osvrnula i na podatke Evropske komisije o broju predmeta u izviđaju, ukazujući na nesaglasnost u prikazanim brojkama.

“Evropska komisija je u ovogodišnjem izvještaju prikazala povećanje broja predmeta u izviđaju sa šest u 2024. na 22 u 2025. godini. Međutim, prema godišnjem izvještaju SDT-a, objavljenom u januaru 2025. godine, kao i dodatnom odgovoru koji je tužilaštvo dostavilo HRA 10. marta iste godine, na kraju 2024. u izviđaju je bilo 16 predmeta, a ne šest. Ukupno je tada bilo 19 predmeta ratnih zločina: 16 u izviđaju, jedan u istrazi i dva pred Višim sudom u Podgorici. Riječ je o predmetu protiv Slobodana Pekovića, koji se nalazio u fazi glavnog pretresa, i predmetu protiv Zorana Gašovića, koji je bio u fazi kontrole optužnice. Ako se uporedi stanje na kraju obje godine, povećanje broja predmeta u izviđaju iznosi šest, sa 16 na 22, a ne 16, kako proizlazi iz grafikona Evropske komisije”, navodi HRA.

Zbog toga HRA smatra da Evropska komisija i SDT treba da razjasne nesaglasnost i preciziraju na koje se datume i kategorije predmeta prikazani podaci odnose.

Kada je riječ o regionalnoj saradnji, Evropska komisija pozitivno je ocijenila saradnju Crne Gore i Hrvatske, posebno nakon što su dvije države u novembru 2025. godine potpisale aneks Sporazuma iz 2006. godine o saradnji u gonjenju učinilaca ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida.

Međutim, HRA upozorava da regionalna saradnja mora da se procjenjuje prema konkretnim rezultatima, a ne samo prema potpisivanju sporazuma.

“Izmjene sporazuma inicirane su, između ostalog, radi unapređenja saradnje u predmetu „Lora 3“, koji hrvatsko tužilaštvo izviđa još od 2007. godine. Ipak, javnosti nijesu predstavljene informacije o napretku u tom predmetu, odnosno o tome šta sprečava Hrvatsku da pokrene procesuiranje na osnovu dokaza koje je Crna Gora dostavila još 2012. godine, kao i dodatnih dokaza na koje su ukazale organizacije Documenta i HRA. Dodatno, prema izvještajima SDT-a, hrvatski pravosudni organi duže od dvije godine nijesu odgovorili na dva zahtjeva za međunarodnu pravnu pomoć u predmetima povezanim sa dubrovačkim ratištem”, ističe HRA.

Žrtvama i dalje nedostaju podrška i obeštećenje

Poseban dio upozorenja HRA odnosi se na prava žrtava ratnih zločina, naročito na njihovo obeštećenje i zaštitu tokom krivičnih postupaka.

Evropska komisija istakla je donošenje smjernica Vrhovnog suda Crne Gore o ostvarivanju prava žrtava na naknadu štete u krivičnim postupcima. HRA ocjenjuje da su te smjernice važne, ali da njihov značaj zavisi od primjene u praksi.

Kao primjer navode predmet protiv Slobodana Pekovića, u kojem prvostepeni sud nije odlučio o imovinskopravnom zahtjevu zaštićene svjedokinje, žrtve ratnog seksualnog nasilja, već ju je uputio na parnični postupak.

Iz HRA smatraju da je o obeštećenju trebalo odlučiti u okviru krivičnog postupka, kako žrtva ne bi morala da pokreće novi postupak, uz rizik od otkrivanja njenog identiteta i ponovne traumatizacije.

Smjernice Vrhovnog suda donijete su nakon te presude, a iz HRA očekuju da doprinesu promjeni takve prakse.

“Postupak pred Apelacionim sudom, kako navode, predstavlja novu priliku da se pravo žrtve na obeštećenje zaštiti u okviru krivičnog postupka”, navodi HRA

Istovremeno, porodice nestalih, posebno na Kosovu i u Bosni i Hercegovini, i dalje nijesu dobile obeštećenje, iako su prepoznate kao civilne žrtve rata.

HRA upozorava i da službe za podršku žrtvama i svjedocima još nijesu formirane, već se njihovo uspostavljanje planira tek u narednih godinu dana. U predmetu protiv Zorana Gašovića, kako navode, dogodila su se najmanje dva incidenta koja su obeshrabrujuće djelovala na svjedoke iz Bosne i Hercegovine, jer im nije bila obezbijeđena osnovna podrška u krivičnom postupku.

Iz Akcije za ljudska prava poručuju da, tri decenije nakon ratova devedesetih, vrijeme za procesuiranje ratnih zločina ističe i da crnogorsko tužilaštvo i sudovi moraju intenzivirati rad.

Posebno naglašavaju da je neophodno obezbijediti obeštećenje žrtvama, čije patnje, kako navode, nijesu prepoznate pune tri decenije.

“Smrt svake neobeštećene žrtve je nepopravljiv poraz pravičnosti“, poručuju iz HRA, uz apel Evropskoj uniji da nastavi da prati sprovođenje obaveza koje je Crna Gora prihvatila u procesu pristupanja i da ne odustane od insistiranja na njihovom ispunjavanju.