Strani investitori upozoravaju Vladu: Euro model mogao bi povećati troškove kompanija za 30 miliona eura godišnje
Primjena najavljenog Euro modela mogla bi značajno povećati troškove poslovanja, izazvati rast cijena i ugroziti konkurentnost crnogorske privrede, posebno u turizmu i izvoznim djelatnostima, upozorio je Savjet stranih investitora u Crnoj Gori (MFIC) u analizi pripremljenoj za Vladu.
Prema procjenama Savjeta, za 38 kompanija članica, koje zapošljavaju oko 5.250 stalnih radnika i približno hiljadu sezonaca, dodatni godišnji troškovi rada mogli bi dostići 30 miliona eura.
U zavisnosti od djelatnosti, postojeće strukture zarada i načina primjene reforme, povećanje troškova rada u pojedinim kompanijama moglo bi iznositi i do 78 odsto.
EURO MODEL ZA POČETNIKE (3): Mikro i mala preduzeća nose privredu – mogu li preživjeti šok drastično većeg troška od januara?
Savjet je pozvao Vladu da prije početka primjene reforme, najavljene za 1. januar 2027. godine, sprovede detaljnu analizu ekonomskih i fiskalnih posljedica i razmotri mogućnost postepenog uvođenja novih mjera.
Rizik od poskupljenja i povećanja poreza
Euro model predviđa povećanje minimalnih neto zarada na 1.000, 1.250 i 1.400 eura, zavisno od kvalifikacije radnog mjesta, uz izmjene doprinosa i poreskog opterećenja.
Iako Savjet podržava povećanje životnog standarda zaposlenih, upozorava da bi nagli rast troškova rada mogao primorati dio kompanija da povećaju cijene proizvoda i usluga, smanje zapošljavanje ili odlože planirane investicije.
Posebnu zabrinutost izaziva pitanje finansiranja penzionog sistema nakon najavljenog ukidanja dijela doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje.
U analizi se ukazuje na mogućnost povećanja poreza na dobit sa 12 na 15 odsto, dok se povećanje PDV-a sa 21 na 23 odsto pominje kao potencijalna, a ne potvrđena mjera.
Savjet smatra da bi eventualne poreske promjene morale biti praćene procjenom njihovog uticaja na inflaciju, privredu i životni standard građana.
Turizam među najugroženijim djelatnostima
Poseban problem mogao bi nastati u turističkom sektoru, gdje su mnoge kompanije već ugovorile aranžmane i definisale cijene za narednu sezonu.
Ukoliko bi troškovi zarada naglo porasli, turistička preduzeća ne bi uvijek mogla da ih nadoknade povećanjem cijena, jer su ranije preuzela ugovorne obaveze.
Posljedice bi mogle biti smanjenje broja angažovanih radnika, skraćivanje perioda rada turističkih objekata ili ograničavanje obima usluga.
Slični rizici postoje i za izvoznike, koji posluju na međunarodnom tržištu i ne mogu jednostavno povećavati cijene bez gubitka konkurentnosti.
Moguće odlaganje investicija i smanjenje zaposlenosti
Savjet upozorava da bi kompanije kod kojih dodatni troškovi zarada premašuju postojeću operativnu dobit mogle biti prinuđene na ozbiljne promjene poslovanja.
To uključuje reorganizaciju rada, usporavanje zapošljavanja, odlaganje ulaganja, a u krajnjem slučaju i povlačenje investicija ukoliko poslovanje postane neisplativo.
Efekti reforme, međutim, neće biti jednaki za sve poslodavce. Kompanije sa većim zaradama i većom produktivnošću mogle bi lakše podnijeti promjene, dok bi preduzeća sa velikim brojem slabije plaćenih zaposlenih bila znatno izloženija dodatnim troškovima.
Od Vlade traže detaljne analize i postepenu primjenu
Savjet stranih investitora preporučuje da se prije konačne primjene Euro modela procijene posljedice po državni i opštinske budžete, Fond PIO i pojedinačne privredne djelatnosti.
Posebnu pažnju trebalo bi posvetiti malim preduzećima, sezonskim poslodavcima, izvoznicima i djelatnostima koje zapošljavaju veliki broj radnika.
Za kompanije kod kojih se utvrdi da ne mogu brzo prilagoditi poslovanje povećanim troškovima, predlaže se mogućnost vremenski ograničene fazne primjene reforme ili ciljane podrške, uz jasne i javno utvrđene kriterijume.
Investitori traže i da Vlada blagovremeno objavi konačna pravila, kako bi poslodavci mogli prilagoditi finansijske planove, ugovore, zapošljavanje i cjenovnike.
Ključna poruka Savjeta jeste da povećanje zarada mora biti praćeno rastom produktivnosti i održivim finansiranjem javnih obaveza, kako veće plate ne bi istovremeno dovele do rasta cijena, smanjenja zaposlenosti i slabljenja privrede.
