PISMO KOJE JE RASPLAKALO PLANETU: Dječaku koji je dobio srce mog brata

“Mog brata je drugog marta ove godine udario kamion dok je prelazio ulicu. Nesreća ga je ostavila bez svijesti, a oštećenja na mozgu su ubrzo uzrokovala prestanak disanja. Imao je 11 godina. Ljekari su ga stavili na aparate, ali bilo je jasno da se neće vratiti. Zbog njegovog stanja, pitali smo ljekare da li možemo da doniramo njegove organe da bi pomogli drugima. Znali samo da bi i on to želio, zbog toga kakva je osoba bio, a ako si ti srećnik koji je dobio njegovo srce, trebalo bi da znaš šta da očekuješ.

Erikovo srce bilo je najveći dio njega. On je volio više od drugih ljudi. On je izgledao kao da ima viška energije i kapaciteta da voli više od nas ostalih. Možda je znao nekako da neće imati vremena koliko i mi ostali, i da je zbog toga bio riješen da živi najbolje što može.

Erik je volio život

Ljeti je išao na plivanje, zimi je obožavao sankanje. Kada sam želio da usvojim kuče, on je krenuo sa mnom i vozio se sa njim u krilima na putu do kuće. Imao je dječji optimizam i istrajnost kada je riječ o porodici. Volio je naše zajedničko vrijeme i uživao u tome.

Tvoj život bio je težak. Ponekad si se možda pitao da li je vrijedno nastavljanja, da li je bil previše jak, a ulog previše veliki. Zapamti da sada imaš njegovo srce. Budi optimističan i uporan, život je sjajan za one koji odluče da žive.

Erik je volio ljude

Njegove učiteljice su ga obožavale, prijatelji vrednovali, a porodica mu se divila. On je znao kako iz ljudi da izvuče ono najbolje, da ih ohrabri da napreduju. On je bio svjetlost za sve one koji su ga poznavali zbog toga što su znali koliko mu je stalo do njih.

Ponekad je teško voljeti. Ljudi rade glupe stvari. Ponekad se osjećaš usamljeno i bez prijatelja. Erik je volio druge i oni su voljeli njega. Zapamti da je tvoje srce njegovo srce i da možeš da voliš sve. Nauči ih da idu iznad oblaka vjerujući u njih, i oni će voljeti tebe takođe.

Erik je volio da pobjeđuje

Mnoge porodice provode vrijeme za trpezarijskim stolom igrajući društvene igre. On je uvijek želio da učestvuje, čak iako nikada ranije nije igrao tu igru. Nije se plašio gubitka, on je volio da igra.

Možda smatraš da je gubitak sve što možeš da očekuješ od života i da pobjeda nije uvek u kartama. Zapamti da ukoliko ne igraš igru, nikada nećeš pobijediti. Moraš dovoljno da voliš i igru i pobjeđivanje da se ne bi plašio gubitka. Tvoje srce želi pobjedu, a jedini način za to je da nastaviš da igraš igru.

Ako si srećnik koji je dobio njegovo srce, zapamti da je privilegija i odgovornost to što nosiš u grudima. Zahvaljujemo ti, jer njegovo srce kuca unutar tebe. Zahvaljujući tebi, dio njega je nastavio da živi.

I mi ostali smo srećni takođe. Podario nam je nešto posebno – ljubav i sjećanje. Svako ko ga je sreo ili čuo priču o njemu će to nositi zauvijek. Naučio nas je da svi možemo da volimo život, ljude i pobjedu malo više. Ljubav je dio njega koji svi možemo da dijelimo.

U svima nama, njegovo srce i dalje kuca.”