(FOTO) Na Balkanu postoji gradonačelnik koji nema smartfon, ne vozi luksuzna kola i ne gleda političke emisije

Grad Zlatar u Hrvatskoj je donedavno nosio neslavni epitet Hipo grada, jer je 90 odsto nekretnina bilo u vlasništvu Hipo banke. Uzimani su veliki krediti za koje je grad uspjevao samo da plati kamate, a skoro 20 godina je bio u konstantnom minusu. Prema reviziji iz 2009. godine, zaduženje je bilo nevjerovatnih 345 odsto graskog budžeta. Računi Zlatara su bili blokirani i mnogi su predviđali da će grad od preko 6.000 žitelja uskoro propasti. Bivši gradonačelnik Miroslav Kopjar je u najtežem periodu za grad izjavio da se “Zlataru neće ništa dogoditi, osim ako ne dođe neki Deda Mraz”.

Iz sadašnje perspektive, taj Deda Mraz je došao i pravo ime mu je Stanko Majdak. Zaista nesvakidašnja ličnost na političkoj sceni. Gospodin Majdak je objavio tri zbirke pjesama, nema pametni telefon, u slobodno vrijeme brine o svom vrtu, ne vozi skupi automobil, voli da gleda dokumentarce i citira književnike sa naših prostora. Nedavno je proglašen za najštedljivijeg gradonačelnika u Hrvatskoj, a njegova harizma i prizemnost je ono što je rijetkost i ono što ga razlikuje od ovdašnjih političara.

Majdak je imao veoma interesantan život. Na čelo grada Zlatara došao je prošle godine kao nestranačka ličnost, a za sebe kaže da nije “jugonostalgičar” jer je prošao “mnoge istorijske vjetrometine naše nekadašnje burne zajedničke istorije”.

S obzirom na potrošnju budžetskog novca po stanovniku, prema istraživanju portala gradonacelnik.hr, gospodin Majdak je proglašen najštedljivijim gradonačelnikom. Prema njegovom stilu života, brige o gradu i njegovim mještanima, skromnom načinu života, mogli bismo da kažemo da na našim prostorima imamo Hosea Muhiku. Iako ne želi da ga porede sa “tim savršeno slobodnim čovjekom koji se borio za socijalnu ravnopravnost, kulturu i identitet svog naroda”, smatra da bi njemu i mnogima trebao da bude uzor u dobrim djelima i potezima koje je učinio.

– Tačno je da na svom radnom stolu nemam kompjuter jer ga koristi radnik koji je na stručnom osposobljavanju. Što se tiče pametnih telefona, poznato je da je u nekim zemljama mobilni promet prestigao desktop promet tj. promet s personalizovanih kompjutera i laptopa, što potvrđuju i sama Guglova istraživanja, ali za mene je pametni telefon samo pomodna i površna funkcija kompjutera koji više pripada stilu i eleganciji mladih. Okružen sam mladim saradnicima i njima smo nabavili pametne telefone, a za svoje potrebe služim se jednim od prvih jednostavnijih modela mobilnih telefona s kojim pokrivam sve oblike komunikacije, potrebne konverzacije, kontakata i dogovora.

Foto: Privatna arhiva

Zlatar ima stari vozni park, jer je po riječima Majdaka, to izraz realnih mogućnosti Grada, kao i njegovih privatno.

– Dok je automobil siguran u prometu i ne ugrožava druge učesnike, mi ćemo se njime služiti.

Malo slobodnog vremena koje ima, koristi na uređenje svoje kuće i vrta. Posjeduje puno parcela zemlje na kojima je zasadio nekoliko hiljada ariša, nekoliko stotina borova i oraha koje je potrebno povremeno čistiti. Koliko mu vrijeme dozvoljava, prvi čovjek Zlatara puno čita, piše, na televiziji gleda fudbal, dokumentarne filmove, i naravno dnevnik. Političke emisije na gleda, osim izuzetaka za koje procjeni da bi trebalo pogledati.

Foto: kzz.hr

Gospodin Majdak veoma voli književnost, objavio je tri zbirke pjesama: ljubavne, opšte i religijske. Svoj početnički prozni rad napisao je i objavio u trećem razredu osnovne škole. Od tada do danas je stalno vezan uz knjigu i pisanje. Prema njegovim riječima, čitanje ga odmara, pisanje oslobađa. Rijetkost je da jedan političar misli, a kamoli da se bavi književnošću. Gradonačelnik Zlatara nam je otkrio odakle pasija za pjesmama i koje književnike cijeni sa naših prostora.

– Moja generacija u obaveznoj školskoj lektiri imala je sve značajnije  književnike i pkesnike i bilo je normalno da smo ih čitali. Čitali smo na ćirilici i latinici. Uvijek ponavljam da je kultura jednog naroda utoliko veća ukoliko prihvata pozitivne elemente druge kulture, a isto tako je i s pojedincima. Svakako bi bio siromašniji, pa čak književno i intelektualno osakaćen, da nisam čitao djela književnika i pjesnika, upoznao se sa istorijom i kulturom. Neki to u Hrvatskoj ne žele prihvatiti i danas ću biti pomalo jeretik kada kažem da je Branko Ćopić neizostavni dio moje kućne biblioteke. Njegova pjesma “Na putu slavnih predaka” šalje jednu posebnu i ponosnu poruku.Pjesma Vaska Pope “Vrati mi moje krpice” ide uz “Krčmarske Moskve” Sergeja Jesenjina. Pjesma “Mostarske kiše” Pere Zubca meni je draga i uporediva sa pesmama Nerude, Lorke, Cesarića. Momu Kapora s romanom “Foliranti” u sebi upoređujem sa romanom “Kužiš stari moj” Zvonimira Majdaka. Svi su oni, uz meni najdraže hrvatske kniževnike, pjesnike, filozofe, naučnike, posloženi na policama moje biblioteke. Mislim da ćete u privatnoj biblioteci teško naći “Novi zavjet Gospoda našega Isusa Hrista” koje je preveo Vuk Stefanović Karadžić i izdao u Beču 1864. godine, koji ja posjedujem.

Foto: Privatna arhiva

U bivšoj Jugoslaviji dio radnog veka je radio kao inspektor u miliciji, a do penzije u policiji. Zbog obrazovanja i funkcije koju je imao, nije imao većih problema jer je svoj posao nastojao da izvršava stručno i profesionalno. Atmofsera koja je tada vladala u državnim službama nije bila za pohvalu, imao je problema, ali i da bi sve otišlo u preveliku širini za naš razgovor ukoliko bi sve nabrojao i prokomentarisao iz današnje perspektive.

Učestvovali ste u ratu 90-tih od prvog do posljednjeg dana. Da li bi nam svima bilo lakše da ga nije bilo, i da li bi živjeli možda bolje?

– Poslužiću se Isidorom Sekulić koja piše Krleži: “Ko čita vaše knjige, ko recimo pročita Zastave i vidi šta se s čovjekom i oko njega događa, on mora zamrzjeti svaki rat.” Krleža odgovara: “Nije istina. U čovjeku živi zvijer i on ide u rat kao u lov. Čovjek nije oslobođen podsvjesne žeđi za krvlju, on puca kao lovac.” Da smo kao ljudska bića iskorijenili narav o kakvoj govori Krleža, da nismo bili u “balkanskoj krčmi u kojoj su se pogasila svjetla”, da je prevladao razum, tolerancija, da su susdržane želje, mračni porivi …. , da smo…. da su… rata ne bi bilo. Nažalost, on nam se dogodio i mislim da smo konačno izvukli pouku: “Ne daj Bože nikada više takvo što na ovim prostorima”.

Stanko Majdak je za gradonačelnika Zlatara izabran 2013. godine, ali je zbog opozicije u Gradskom vijeću s većinom odbornika iz HDZ-a srušila budžet pa je sam morao da izađe na nove izbore u 2015. godini. Tada je nadmoćno pobijedio opoziciju i dobio povjerenje, koje prema njegovim riječima, nije smio da izigra.

Cijenu koju je morao da plati zbog svoje posvećenosti radu i Gradu je da u protekle tri godine nije koristio godišnji odmor. Koliko savjesno i pošteno radi svoj posao ide i činjenica da je njegova naknada 3.400,00 kuna (oko 450 eura), volonter je i nije htio da se profesionalizuje i stvori dodatne troškove Gradu.

– Uz sve to sjetim se Branka Zbutege koji je spomenuo jednu jevrejsku kletvu koja je i mene zadesila: „Dao ti Bog interesantan život“. Funkcija gradonačelnika, medijska pažnja, e-mail pošta, silni pozivi i SMS-ovi na mobilnom telefonu, to je upravo ta kletva od koje ću se vjerujem uspeti da se oslobodim.

Kaže da kad dođe to vrijeme, verovatno će poput Kandida ili Dioklecijana saditi kupus ili nešto drugo u svom vrtu, prepušten samoći i tišini svog rodnog mjesta Donje Batine.

(Telegraf/Nataša Ivanovski)