Pobusani ponedjeljak je pokretni praznik pravoslavne crkve posvećen mrtvima.

Toga dana, po narodnom vjerovanju i običaju, treba „pobusati“ grobove umrlih srodnika busenjem sa zelenom travom.

U nekim krajevima, na ovaj dan se kao na Zadušnice izlazi na groblja, pale se svijeće, uređuju grobovi, a sveštenici drže parastose i pomene za pokoj duše.

O njemu je pripovijedao i sam Vuk Stefanović Karadžić nazivajući ga u svom rječniku i Ružičalo jer se na ovaj dan pored grobova sadilo novo cvijeće, najčešće ruže.

Prema jerovanjima u nekim krajevima Srbije, na ovaj dan valja i da se mladi momci i djevojke okupe, okite se vjenčićima od vrbovog pruća pa da pevaju, igraju i vesele se.

Zato je Vuk Karadžić u svoj rečnik pored riječi Ružičalo za ovaj dan dodao i riječ Družičalo, kako se u nekim krajevima nekada davno ovaj ponedjeljak zvao…