Erin Brokovič ponovo u akciji: Hiljade ljudi diglo glas protiv data centara – voda nestaje, struja poskupljuje, buka neizdrživa

Nakon što je 1993. godine uspjela da obezbijedi nagodbu od 333 miliona dolara od kalifornijske energetske kompanije zbog zagađenja vode, Erin Brokovič je decenijama simbol borbe protiv moćnih korporacija. Tri decenije kasnije, ova aktivistkinja, čiju je priču ovjekovječila Džulija Roberts u čuvenom filmu, ima novu, globalnu metu: centre za obradu podataka poznatije kao data centri namijenjene vještačkoj inteligenciji.

Sve je počelo kada se jednog jutra probudila i u svom elektronskom sandučetu pronašla 30 mejlova stanovnika istog grada. Nakon što je u aprilu na svojoj internet stranici pozvala građane da sa njom podijele zabrinutost, za samo mjesec dana javile su joj se 3.862 osobe, piše The Guardian.

Iako tehnološke kompanije već dugo koriste data centre, novi objekti koji se grade za potrebe vještačke inteligencije predstavljaju potpuno novi nivo izazova.

„Ovo djeluje kao Hinkli na steroidima“, izjavila je Brokovič. Hinkli je grad u Kaliforniji zahvaljujući kojem je postala poznata kao aktivistkinja.

Ljudi se pitaju šta će biti sa resursima i vodom i ko će sve to plaćati

Ona naglašava da se njena borba ne odnosi na samu vještačku inteligenciju.

„Duh je pušten iz boce: vještačka inteligencija je ovdje. Ona je moćan alat koji možete, ali i ne morate koristiti“, kaže Brokovič.

Problem su, tvrdi, ogromne građevine koje se podižu kako bi se u njih smjestili golemi računarski kapaciteti koje zahtijeva vještačka inteligencija, a koje se prostiru na stotinama hektara.

Kao primjer navodi centar za obradu podataka u Juti, čija je izgradnja odobrena u maju, a koji će biti dvostruko veći od Menhetna.

Poruke koje Brokovič prima odražavaju zbunjenost i strah građana.

„Zašto nijesam znao za ovo? Kako je izgradnja jednostavno mogla da počne? Zašto tek sada od gradske skupštine dobijam obavještenje da je sve već odobreno, a da nijesam imao pravo glasa?“, neka su od najčešćih pitanja.

Druga pitanja odnose se na direktne posljedice:

„Šta će biti sa našim resursima? Šta se događa sa vodom? Ko plaća svu tu energiju i hoću li ja na kraju platiti taj račun? Kako će ova čudovišta uticati na zdravlje? Šta će se dogoditi sa divljim životinjama?“

„Ako su centri za obradu podataka toliko sjajni, zašto se grade u tajnosti?“

Na osnovu tih prijava, Brokovič je napravila interaktivnu mapu centara za obradu podataka u Sjedinjenim Američkim Državama.

Do 24. juna mapa je pokazivala 33 centra u funkciji, 68 u izgradnji i 41 predloženi centar, uz više od 7.000 prijava građana.

„Ako su centri za obradu podataka toliko sjajni, zašto se grade u tajnosti?“, pita se u naslovu objave na svom blogu.

Problem tajnosti ogleda se u tome što investitori često potpisuju ugovore o povjerljivosti sa lokalnim zvaničnicima, čime se javnosti onemogućava uvid u postupke odobravanja, koji se nerijetko sprovode bez procjene uticaja na životnu sredinu.

„Dobijam izvještaje od ljudi čije lokalne vlasti mijenjaju prostorne planove kako bi omogućile izgradnju ovih objekata“, kaže Brokovič.

Dodaje da ne vjeruje da je riječ o iznenadnoj pojavi korupcije, već o tome da se lokalne vlasti, suočene sa otporom zajednice, nalaze pod velikim pritiskom.

„Lokalne skupštine pokušavaju da zaustave proces, nakon čega ih investitori tuže i traže odštetu veću od 100 miliona dolara.“

„Ljudi prijavljuju drastično povećanje računa“

„One to sebi ne mogu priuštiti“, objašnjava Brokovič.

Jedan takav slučaj dogodio se u okrugu Hil u Teksasu, gdje su lokalni povjerenici, nakon protesta građana, izglasali jednogodišnji moratorijum na izgradnju. Međutim, nakon što je investitor podnio tužbu vrijednu 100 miliona dolara, morali su da odustanu od odluke.

Ono što je izvjesno jeste da životna sredina teško može da podnese ogromne potrebe ovih centara za vodom.

Prema analizi Guardiana, dvije trećine planiranih centara za obradu podataka u SAD nalazi se u područjima pogođenim sušom. Većim centrima za hlađenje potrebno je i do 19 miliona litara vode dnevno, što odgovara potrošnji grada od 50.000 stanovnika.

Građani već osjećaju posljedice.

„Ljudi prijavljuju drastično povećanje računa“, kaže Brokovič, čitajući poruku osobe kojoj je mjesečni račun za vodu porastao sa 22 na više od 350 dolara.

Prijetnja je, međutim, i egzistencijalna.

„Kako će korišćenje vode poremetiti prirodnu ravnotežu? Šta će biti sa nama?“, pitaju se ljudi.

„Sve se svodi na buku, na decibele“

Za razliku od nevidljivih hemikalija u vodi, uticaj centara za obradu podataka neposredan je i očigledan.

„Sve se svodi na buku, na decibele“, kaže Brokovič, navodeći poruke ljudi koji se žale na neprekidno zujanje, šištanje i brujanje generatora.

„Ludimo 24 sata dnevno“ i „Ovo mora prestati“, pišu joj građani.

Pored buke, probleme predstavljaju i povećani računi za električnu energiju i česti naponski udari.

Činjenica da se takvi objekti pojavljuju bez javnih konsultacija, koje bi bile obavezne čak i za manju sportsku dvoranu, za mnoge predstavlja korak ka postdemokratiji – svijetu u kojem tehnološki giganti zaobilaze zakone i propise.

Ideje o alternativnim lokacijama, poput dna okeana, platformi na vodi ili svemira, Brokovič smatra pokušajem odvraćanja pažnje od stvarnog problema koji se događa na Zemlji.

Prvi korak za koji se Brokovič zalaže jeste moratorijum na odobravanje novih centara za obradu podataka. Do sada je 79 opština u SAD uvelo takve mjere, ali su se mnoge odmah suočile sa tužbama.

Iako protivljenje centrima za obradu podataka nije vezano za jednu političku stranu, ona iz iskustva borbe protiv takozvanih „vječnih hemikalija“, odnosno PFAS supstanci, zna da promjena administracije može imati ogroman uticaj.

„Svega je jednostavno previše“

Njena strategija nije usmjerena na zahtjeve da se politika mijenja sa vrha, već na izgradnju pravnih slučajeva „odozdo“.

Plan je da se pred lokalnim vlastima zahtijevaju izvještaji o uticaju na životnu sredinu i planovi snabdijevanja energijom, kao i da se organizuju javne rasprave na kojima će građani moći da iznesu svoje mišljenje.

Problem je, naglašava Brokovič, planetaran.

Javljaju joj se ljudi iz Australije, Indije, Škotske i Irske, gdje je u Dablinu već na snazi moratorijum, jer su centri za obradu podataka još 2023. godine trošili petinu ukupne električne energije u zemlji.

„Svega je jednostavno previše.

Moramo pronaći hrabrost i pojaviti se, a to je teško kada se suočavate sa silama koje imaju sav novac, svo znanje i sve resurse ovoga svijeta“, kaže ona.

„Uzgred, prestara sam za ovo. U životnoj sam fazi u kojoj razmišljam o nasljeđu. Imam šestoro unučadi“, rekla je.

Međutim, čak i ako je ovo njena posljednja bitka, jasno je da neće odustati dok posao ne bude završen.